1798., Thomas Robert Malthus, engleski demograf i politički ekonomist, objavljuje svoj rad “Esej o načelima populacije”. U djelu tvrdi da se broj stanovnika povećava geometrijski, a količina hrane aritmetički. S obzirom da je geometrijski rast progresivniji, zaključuje da radi toga dolazi do povremenih “epidemija gladi” te da, radi brzog porasta stanovništva, Zemlja neće moći proizvesti dovoljno hrane te će ljudi umirati od gladi.

U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i moguću i opciju, ali i znanost.

Nažalost, 20.-ih godina 20. st., grupa američkih bogataša koristi i popularizira maltuzijanstvo putem društvenog darvinizma. Ova skupina ljudi je društveni darvinizam koristila kao štit i opravdanje za gomilanje svoga bogatstva. Naime, s obzirom da darvinizam razlikuje superiornu rasu koja će opstati i inferiornu rasu koja će izumrijeti, američki bogataši su smatrali da je maltuzijanstvo i društveni darvinizam božanski dokaz da oni posjeduju sposobnosti preživljavanja koje su karakteristične za superiornu rasu, za razliku od siromašnih i izmučenih ljudi koji pripadaju inferiornoj rasi. Iz tih razloga, 1920. godine, Zaklada Rockefeller odlučuje financirati udruženje “Planned Parenthood” (“Udruženje za planiranje roditeljstva” koje je danas najveći lanac abortivnih klinika u SAD-u) koje je osnovala Margaret Sanger. Ona je bila aktivna eugeničarka, pobornica nadmoćne rase, kontrole rasta stanovništva i prisilne sterilizacije. Eugenika nastoji “poboljšati kvalitetu ljudske rase” uz smanjenje broja inferiornih bića (ljudi s oštećenjima ili siromašnih). U svojoj knjizi “The Pivot Civilization” iz 1922., piše: “Kontrola rađanja je doista najistaknutiji i najveći eugenički program.*

Otprilike u isto vrijeme, Institut Carnegie na Long Islandu gradi laboratorij u kojem su se skupljala obiteljska stabla milijuna “običnih” Amerikanaca kako bi utvrdili koje su obiteljske loze inferiorne. Inferiorne loze bi se doživotno segregirale i prisIlno sterilizirale kako bi se uništila njihova krvna loza. S obzirom da je Margaret Sanger i grupa bogataša oko nje bila u kontaktu s nacističkim doktorima i ljudima bliskim Hitleru, a koji su provodili testiranja u konc. logorima, ne čudi da su se našli oko iste ideje nadrase koja odobrava jedino visoke, plavokose i plavooke nordijske likove. Osobe drugačijih tjelesnih karakteristika su smatrane inferiornima. Nažalost, i danas je, u pojedinim krugovima i strategijama, na dijelu slična (ista) praksa.

Jeste li primijetili kako u američkim filmovima negativce uvijek predstavljaju Rusi, pripadnici Latino zajednice, crnci, pripadnici Slavenske skupine naroda? To nije slučajno i bezrazložno, premda može izgledati kao smiješna “bezvezarija”. Upravo radi takvih pritisaka, stereotipa, ideološko-liberalnog zdravstvenog odgoja, radi strategije pojedinih udruga i instituta te ideja nadrasa i inferiornih rasa koje ne zaslužuju život, pet puta je veća vjerojatnost da dijete crnkinje neće biti rođeno, u odnosu na dijete bjelkinje (SAD). Slična je situacija i s pripadnicima Latino zajednice (SAD).

Kakve veze SAD ima s Europom, a pogotovo s Hrvatskom?

Abortus, tj. ubojstvo nerođenog djeteta, zajedno s eutanazijom, umjetnom oplodnjom, doniranjem organa, genetskim inžinjeringom i sl., pripada području bioetike. To su pitanja od izuzetne važnosti za čovjekov zdravi pogled na život i vrijednosti. Različite međunarodne institucije poput UN-a formiraju različite timove za donošenje odluka i stavova o pojedinim pitanjima. Doktrina Katoličke Crkve je po svim ovim pitanjima vrlo jasna (sažeto u Katekizmu KC).

Kada tim UN-a donese odluku, ta se odluka nastoji implementirati u svaku državu članicu. Nažalost, onaj tko financira te timove, odlučuje i koja će odluka tima biti i koju će odluku tim morati nametnuti ostalim državama. Ako država legalizira abortus uz čovjekovo prešutno odobravanje, na djelu je kultura relativizma koja kaže da nema objektivne istine, meni je istina jedno, tebi drugo, ne postoji univerzalna istina koju bismo svi trebali poštovati i živjeti u skladu s njom. Naravno, to nije točno. Postoji univerzalna Istina, ono što je dobro je dobro, što je zlo je zlo. Ono što je zlo, ne smije se zvati dobrim pa da se koristi i bilo koji pseudonim (ubijanje nerođenog djeteta=abortus, ubijanje starijih i nemoćnih=eutanazija). Čovjek je slika Božja koja je stvorena s misijom, s ciljem.

Nadalje, na udaru se posebno nalaze siromašne zemlje i zemlje u razvoju. Kod njih se abortus legalizira pod diktaturom Zapada koji tim državama uvjetuje dobivanje financijske pomoći prisilnom sterilizacijom ili legaliziranjem abortusa, provođenjem rodne ideologije i sl. Tu je veza SAD-a s Europom, s Hrvatskom. Ista je stvar i sa zdravstvenim odgojem i rodnom ideologijom. Iz svega se može iščitati da pojedine skupine ljudi financiraju i podupiru abortus radi jednog od dva razloga:

1. radi zarade – strogo financijski koncept, abortivna klinika=poduzeće

2. radi ideologije – vjerovanje u nadrasu, svijet je prenapučen, mora se očistiti od inferiornih rasa, zlo ne postoji, lakše je upravljati s manje ljudi, spol je samo slučajna “nesreća”. Ideološki razlozi promicanja abortusa su pogubniji i nastoje relativizirati cijelo društvo ubijajući savjest i trudeći se da čovjek zaboravi tko je i kamo može ići nakon smrt. Na američkom je primjeru uočen drastičan rast abortusa nakon što je legaliziran 70.-ih god. 20. st., nakon uvođenja zdravstvenog odgoja temeljenog na rodnoj ideologiji i hiperseksualizaciji djece od najranije dobi (vrtića). U SAD-u se godišnje izvrši više od 1 milijun pobačaja.

U Hrvatskoj je 2012. izvršeno 10 088 legalno izvršenih pobačaja (bez spontanih). Najveći postotak pobačaja odlazi na starosnu skupinu 30-39 godina (43,06%). Zagovornici liberalnog zdravstvenog odgoja, kao jedan od argumenata za uvođenje ZO, navode visoku stopu pobačaja u adolescentskoj populaciji. Jedan pobačaj je puno, ali ovaj je argument čista laž jer Hrvatska spada u države s najmanjom stopom pobačaja starosne skupine do 20 godina.**

Šokirala sam se kad sam u jednom ženskom mjesečnom časopisu slučajno naišla na mini intervju s ginekologinjom koja je izrekla upravo gore navedenu laž – da Hrvatska ima jako veliki problem s maloljetničkom trudnoćom i abortusima.

Postoji dobro i postoji zlo. Postoji raj i postoji pakao. Ako čovjek ne vjeruje u njihovo postojanje, to ne znači da oni ne postoje. To samo znači da taj čovjek ne vjeruje u njihovo postojanje. Moć razlikovanja dobra od zla je dar i milost. Često puta je zlo zapakirano u, na prvi pogled, dobro, a upravo to radi kultura relativizma.

Da na ovoj našoj lijepoj Zemlji živi i više od 10 mlrd. stanovnika, hrane bi bilo dovoljno. U čemu je onda problem?

Problem je u zlu koje napada čovjeka tamo gdje je najslabiji, a to su pohlepa, čast, moć, utjecaj, vlast, kontrola. Radi toga se čini ispravnim financirati abortus i zagovarati nadrasu i inferiornu rasu, nego ravnomjernije raspodijeliti bogatstvo iz država u kojima se dnevno bacaju tone i tone hrane prema državama u kojima ljudi umiru, ne od bolesti srca, prometnih nesreća i pretilosti, nego od gladi i žeđi.

Do čitanja,

* “Sjeme uništenja”, W.Engdahl, 2005.

** HZJZ, Izvješće za 2012./ “Zdravlje za sve”, SZO