40 dana za život/40 days for life

40danazaživot

24. rujna je krenuo jesenski dio potrebne i nadahnjujuće molitvene inicijative “40 dana za život”.

“40 dana za život” je mirna, molitvena, prolife inicijativa usmjerena zaštiti majki i nerođene djece. Pokrenuta je 2004. godine u Teksasu gdje su vjernici, zabrinuti i pogođeni velikim brojem pobačaja, odlučili pokrenuti molitvenu inicijativu jer ni govori ni apeli nisu pomagali u smanjenju broja pobačaja. Shvatili su da se jedino molitvom mogu spasiti nerođeni životi. Inicijativu karakterizira 40 dana molitve, posta i miroljubivog bdijenja ispred bolnica ili klinika gdje se vrše pobačaji.

Ove godine se u inicijativu uključila i Hrvatska. U proljetnom dijelu inicijative (za korizmu), organizirano je bdijenje samo ispred bolnice Sestara Milosrdnica u Zagrebu, dok su se u jesensku inicijativu uključile i bolnice u Sisku, Rijeci, Osijeku i Splitu. Drago mi je da je Hrvatska odlučila sudjelovati u inicijativi jer je potrebno skrenuti pažnju na činjenicu da je u Hrvatskoj na snazi Zakon koji regulira abortus iz 1978. godine.

Osobno, jako podupirem ovu inicijativu jer živimo u vremenu kada je, prije svega, ljudski život jako ugrožen, a potom i ljudsko dostojanstvo. Naravno da se može i treba moliti u svojoj privatnosti, zajednici, crkvi, ali cilj ove inicijative je osvijestiti ovaj problem, podsjetiti ljude da  se može promijeniti naziv nekog postupka, ali da on ostaje ubojstvo nerođenog djeteta, da ostaje postupak kojim je netko svoje “pravo izbora?” proglasio važnijim i od prava na život drugog bića, ali i od vlastitog dostojanstva. Da se ne organiziraju ovakve inicijative, ljudi se ne bi sjetili razmišljati o mnogobrojnim postupcima koji predstavljaju poraz i ljudskog razuma i znanosti i prirodnog zakona i ljudskog dostojanstva. Abortus, usprkos lažima da predstavlja napredak u pravima žena i da predstavlja zdravstvenu zaštitu žena (zdravstvena zaštita bi trebala nekoga ubiti ili zaštititi?), predstavlja pravo degradiranje žene jer ona nije dobrodošla na radnom mjestu i društvu ako rodi ili ima više od dva djeteta. Psihičke, duhovne i fizičke posljedice koje žena nosi do kraja života su jako bitne teme jer rijetko tko pita ženu hoće li se moći nositi s činjenicom da je ubila vlastito dijete. Bog može izliječiti sve rane i žena uz Njegovu pomoć može pronaći mir, ali ožiljci i posljedice djela ostaju.

Nedavno sam razmišljala o našim političarima i njihovoj nazočnosti/nenazočnosti misnim slavljima za blagdane ili u protokolarnim prilikama. Uvijek sam se pitala kako je moguće da ih ne mijenja sudjelovanje na misi. Istina, na misi su bili jednom ili par puta godišnje, ali mi nije bilo jasno kako ih misa svejedno ne mijenja, kako ih veliko otajstvo misne žrtve ne mijenja, a za koje ja znam koliko znači. Moram priznati da sam tek tada shvatila da sam tome pristupala s pogrešnog stajališta. Naime, ja sam tom razmišljanju pristupala iz svoje perspektive, s pozicije u kojoj su misa i Euharistija neprocjenjive. Tada sam i uočila koliko Bog poštuje našu slobodnu volju. Poštuje nas toliko da nam se ne nameće na silu, ne želi nikoga prisiliti da vjeruje u Njega ako se čovjek svojim slobodnim izborom zatvorio Njegovoj milosti. Ako se čovjek zatvorio Njegovoj milosti, onda je razumljivo da ga misa ne mijenja i da ne shvaća njezinu važnost kao ja. Važno je napomenuti da svaka čovjekova odluka nosi svoje efekte i posljedice.

Slična je situacija i sa shvaćanjem ljudskog dostojanstva. Ako je netko slobodno odlučio i misli da je “čovjek racionalna životinja”, onda je razumljivo zašto ima problema s bioetičkim pitanjima (ubojstvo nerođenog djeteta, umjetna oplodnja, ubojstvo starijih i umirućih osoba, rodna ideologija). Upravo su dostojanstvo i usmjerenost višem i većem cilju (kroz razum i duhovnost) glavni kriteriji po kojima se čovjek razlikuje od ostalih bića. Radi toga moramo štiti to dostojanstvo, štiti život,  najveće i najljepše čudo. Čovjek ne smije pasti na razinu životinje, a čak ni životinja ne ubija svoje potomke.

Do sada je u jesenskoj inicijativi spašeno 199 života diljem Svijeta. To je lijepa brojka. Od 2004., spašeno je 8973 života, 101 izvršitelj abortusa se prestao baviti time, zatvorene su 54 abortivne klinike*(u SAD-u su abortivne klinike zasebne institucije i ne posluju u sklopu bolnica. U RH se i abortusi i rađanje odvijaju pod istim krovom, često puta u susjednim prostorijama). Da je jedan život spašen, značio bi puno.

Pozivam vas da se uključite u inicijativu kako bismo se istinski borili i za pravo na život i za pravo žena jer samo žena može donijeti na svijet novi život. To je tako važna i prelijepa istina! Žene ne bi trebale biti kažnjavane radi toga, nego bismo im svi trebali pomoći i ohrabriti ih. Ako ne možete dolaziti ispred bolnica, sjetite se nerođenih života koji čekaju svoje rođenje, žrna koje se bore sa svojim odlukama i inicijative u svojim molitvama te sudjelujte na taj način.

Do čitanja,

🙂

* službeni podaci Inicijative (www.40daysforlife.com)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.