Arhive oznaka: Pravo na život

Društva koja žele pobačaj kako bi imala veći izbor zaposlenica

U tablici ispod je popis 120 društava koja posluju u SAD-u, a koja su potpisala peticiju kojom zagovaraju pravo na pobačaj te osporavaju zakonske restrikcije izglasane u nekim saveznim državama.

Napominjem kako su to samo društva koja su potpisala ovu peticiju. Među njima nema onih najvećih podupiratelja kulture smrti (pobačaja, rodne ideologije …), tako da je ovaj popis samo mali dio. Na mojoj crnoj listi su i Starbucks, Pepsi, Nestle … Neki od tih društava posluju i u Hrvatskoj. Skrećem pozornost na DVF, H&M, Lush i M.A.C. Svatko može trošiti svoj novac na što želi. To vrijedi i za ta društva i njihove odgovorne osobe/dioničare, ali i za nas.

Čelne osobe tih društava navode u peticiji kako ograničavanje pobačaja stvara štete njihovim društvima jer ono smanjuje mogućnost probira najboljih talenata diljem države (pretpostavljam u smislu ako žena ima djecu, nije fokusirana samo na posao, kao i što se više žena odluči na porod, manja je ponuda radnika) te prijeti stvaranjem neodrživosti ekonomije, društva i neovisnosti.

Popis društava za pobačaj

Nastavi čitati Društva koja žele pobačaj kako bi imala veći izbor zaposlenica

Hollywood za pobačaj

Popis glumaca i glumica koji podržavaju pobačaj
Twitter/Alyssa Milano

Ovo je popis glumaca i glumica koji su javno odbili snimati u onim američkim saveznim državama koje su postrožile i ograničile pristup pobačaju. To je samo popis glumaca i glumica koji su potpisali peticiju glumice A. Milano. Mnogi je nisu potpisali, ali isto podupiru pobačaj poput npr. R. Witherspoon. Puno glazbenih “zvijezda” također podupire pobačaj poput Lady Gage, Selene Gomez, Katty Perry, Dua Lipa …

Svatko ima pravo trošiti svoj novac na što želi i podupirati što želi, ali treba biti svjestan kako ljudi koji podupiru zle ideje nemaju jednaku vrijednost kao osobe koje podupiru dobro jer je podupiranje zla automatski narušilo vrijednost s kojom se rađa svaka osoba. Zlo djelo i dobro djelo nikada nisu na istoj strani pa zato nemaju ni istu vrijednost – jedno je vrijednost, a drugo je zlo. Čovjek reafirmira svoju vrijednost vraćanjem Bogu i kajanjem za djela.

Kao i u svim raspravama o (ne)vrijednostima i (ne)pravima, i ovdje je puno logičnih pogrešaka.

Govore o reproduktivnim pravima, a reproduktivno pravo je pravo na reprodukciju, odnosno rađanje. Posljedica rađanja je dijete koje oni žele ubiti. Jesu li onda za reprodukciju ili nisu? Jedino pravo za koje se oni zalažu je pravo na ubojstvo jer bi borba za reproduktivna prava značila borbu za pravo na rađanje.

U kontekstu dara slobodne volje, ako smo istinski vjernici, onda ne želimo zastupati i promicati išta što je protivno dobru te bi u naše stavove trebali biti upisani stavovi dobra. Tako nikakva alternativa po izboru slobodne volje ne bi dolazila u obzir. Zato je istinski slobodan onaj čovjek koji čini što je ispravno, a ne ono što želi. Najbolja varijanta je kad je ono što čovjek želi ujedno i ono što je ispravno. Tada nema nikakve borbe, a to možemo uz Božju pomoć jer mudrost i zdravi razum dolaze jedino od Boga. To nema veze s titulama.

Kako glumci i glumice imaju pravo podupirati i financirati što žele, isto vrijedi i za nas.  Ako smo vjernici, onda se, iako postoji slobodna volja, po toj slobodnoj volji možemo opredijeliti samo za jedno. Poprilično jasno!

Andrea Bocelli i njegova priča

“Nisam samo protiv pobačaja. Ja sam za život.” (A. Bocelli)

Za argumentiranu raspravu uopće nije bitno što je netko ostvario u životu, kako je doprinio ovom svijetu, je li bio dobar ili zao kako bi to onda bio argument za život. Apsolutno je nevažno tko je ostao živ zahvaljujući zabrani pobačaja. Čovjek je, po tome što je Božje biće i što bez Njegove odluke ne bi ni nastao, neprocjenjive vrijednosti i ima pravo na život samom tom činjenicom.

Život započinje začećem. Od amebe ili klupe ne može nastati čovjek nakon devet mjeseci razvoja, što zdravom logikom znači da se od početka radi o čovjeku, a nadalje da se, u slučaju prekida života, radi o smrti. To je činjenica koja jednako vrijedi i jednako je treba poštovati i katolik i musliman i ateist te je to sama suština zašto pobačaj nije dobro. To su činjenice.

Sasvim logično i apsolutno neotuđivo je pravo na priziv savjesti u bilo kojem zanimanju i pitanju pa tako i u slučaju abortusa i doktora. Točnije rečeno, neotuđivo je pravo živjeti i raditi moralno. Abortus je duboko nemoralan čin ubojstva nerođenog djeteta.

Apsurdna je rasprava treba li dozvoliti moralno življenje, kao da bi osoba uopće trebala dozvoliti nekome da joj zabrani ili da dopuštenje za moralno življenje. Besmisleno je uzimati slučaj po slučaj i ‘odobravati’ pravo na priziv savjesti. Pravo na priziv savjesti postoji u svakom segmentu života – bila osoba doktor koja ne želi živjeti nemoralno pa neće raditi abortus, bila osoba ekonomist koja ne želi živjeti nemoralno pa neće muljati s uvjetima stečaja, bila osoba kuhar koja ne želi živjeti nemoralno pa neće staviti otrov u peciva. Slažem se kako treba istaknuti primjere u kojima se želi spriječiti moralno življenje (poput pritiska na izvršenje abortusa), ali se suštinski radi o opasnoj situaciji u koju dolazimo, a to je da si netko uzme pravo zabranjivanja ili dozvoljavanja ljudima življenje po moralu.

Javno svjedočenje utjecajnih i poznatih može ohrabriti. Andrea bi imao jednako pravo na život i da nije postao odličan tenor i utjecajan u glazbenoj industriji. Mi bismo imali jednako pravo na život i da jesmo i da nismo ono što smo danas.

Budi svjetlo svijeta i sol zemlje. Nekada se čini kao da je nešto uzaludno, ali Bog sve vidi i pomaknut će stvari kad je pravo vrijeme.

IamCharlieGard

Mogli ste primijetiti kako volim svoju privatnost. Ne volim narcisoidnost društvenih mreža i društvene mreže, ali evo mog doprinosa onome što smatram važnim i apsolutno moralno ispravnim za razliku od drugih # kampanja.

Nakon suprotstavljajuće peticije koja je isporučena britanskoj bolnici koja je odlučila isključiti aparate za život bebi Charliju Gardu, a podršku peticiji su dali i Sveti Otac – papa Franjo te g. Donald Trump, ovom kampanjom pokrenutom od strane CitizenGO-a se želi doprijeti do ostalih svjetskih lidera kako bi napravili ispravni pritisak i jasno rekli kako ne odlučuje čovjek o početku i završetku života. Vatikanska bolnica Il Picollo Gesu u Rimu želi prihvatiti malog Charlija, ali to ne dozvoljava britanska bolnica. Apsolutno je nedopustivo što je bolnica zabranila daljnje liječenje i osudila dijete na smrt jer su doktori iz vatikanskih i američkih bolnica smatrali da ima smisla nastaviti s drugom terapijom, kao i to da je odvjetnica zastupnica Charlija Garda aktivistica za legalnu eutanaziju, a srž cijelog ovog slučaja je upravo promicanje eutanazije, iako se radi o teškom slučaju. Treba prihvatiti činjenicu kada više ne postoje medicinske mogućnosti oporavka i zadnju riječ o tome imaju doktori, ali vodeći računa o tome da je Bog gospodar života i smrti, a čovjek nema pravo ugasiti uređaje koliko god situacija bila teška. Ovdje su bili suprotstavljeni s jedne strane roditelji i s druge strane bolnica i dodijeljena zastupnica prava malog Charlija.

Roditelji dječka su odustali od pravne bitke i dječaku će biti isključeni aparati. Pomolite se za njihovu obitelj da im Bog da snage nakon svega što su prošli.

“October Baby” i prenatalna psihologija

U nastavku je trailer indie filma “October Baby” iz 2012. godine.

Film se bavi tematikom pobačaja, prava na život i posvajanja, ali i prenatalnom psihologijom čovjeka te oprostom i ljubavlju. 

“October Baby” je inspiriran životnom pričom aktivistice za život, Gianne Jessen, koja je preživjela neuspjeli pobačaj solnom kiselinom i čiju je potvrdu rođenja potpisao doktor koji je izvodio pobačaj.

U središtu radnje je buduća brucošica Hannah koja živi s majkom i ocem. Pati od epilepsije, astme i depresije za koje ne znaju što je uzrok.

Nakon što je imala jaki napadaj panike i epilepsije tijekom kojeg se srušila za vrijeme nastupa u predstavi, ponovno je prošla sva medicinska testiranja. Tijekom čekanja rezultata, saznaje istinu koja, jednim dijelom, otkriva i uzrok njezinih problema s depresijom, a koja otkriva da je cijeli njezin život laž.

Nastavi čitati “October Baby” i prenatalna psihologija

Logični argumenti za život

Nalazi li se u majčinoj maternici klupa koja prolaskom kroz porođajni kanal postaje čovjekom? Koji se to čarobni sastojak nalazi u plodnoj vodi koji, aktiviran porodom, dolazi u doticaj s klupom i pretvara je u čovjeka?

O tom čarobnom sastojku možete pročitati u nastavku.

Moj logički lanac za argumentiranu raspravu:

  1. (Temeljno) ljudsko pravo je pravo na život. Sva druga prava su podređena tom pravu
  2. Ne postoji pravo na pobačaj kao ljudsko pravo => Pravo na pobačaj nije ljudsko
    trbuh-od-stakla-2
    Flickr.com/edit Desert Rose

    pravo niti se igdje spominje kao ljudsko pravo

  3. Život započinje začećem. Suprotno životu je smrt (prirodna ili nasilna), a ne medicinski postupak
  4. Srce počinje kucati nakon 22 dana kada žena još i ne zna da je trudna
  5. Abortusom se zaustavlja daljnja faza razvoja čovjeka, što znači da se ubija život, tj. provodi se nasilna smrt
  6. Čovjek ne odlučuje o početku ili završetku života. Puno pokušaja (vođenja ljubavi) ne znači da će nastati život. Jedan pokušaj ne znači da neće nastati život – trudnoće s prve bračne noći, s medenog mjeseca, nakon nekoliko mjeseci, nakon tri godine braka, nakon deset godina braka ili nemogućnost imanja djece. Možemo se truditi (i to je super ;), ali ne odlučujemo mi kad će nastati novi život, kad će se dogoditi Božji ‘Neka bude’ trenutak (pogledaj točku 7.) Nastavi čitati Logični argumenti za život

Majmun ljubi trbuh trudnice

Prva asocijacija koja mi pada na pamet kad pričam o životinjama je instinkt za obranu potomaka. Doista, nijedna životinja neće ubiti svog potomka – ni kad dođe na svijet ni u utrobi, nego će ga lavovski braniti od neprijatelja jer instinktivno zna da je potomstvo nužno za opstanak vrste.

Kad smo već kod lavova, za njih mi nije prva asocijacija “bježi, pojest će te”, nego sigurnost i snaga. Valjda je povezano s “Kronikama iz Narnije” i simbolom lava, a svakako ima veze s time kako se osoba nosi sa svojom osobnošću, a i cijenim principijelne, snažne i postojane ljude.

Nažalost, kao što znamo, kod ljudi ima suprotnih primjera ponašanja koji se pogrešno smatraju napretkom i slobodom. Ono što mi je fascinantno u tom odnosu je da životinja koja nema razum postupa ispravnije od čovjeka kojemu je dana i duša i duh (intelekt) i tijelo.

Nastavi čitati Majmun ljubi trbuh trudnice

Nastanak novog života

Vidjela sam fora video pa ću se osvrnuti na njega kroz ovaj osvrt.

Svako znanstveno otkriće ili napredak koji poštuje Božji (naravni) zakon – ljudsko dostojanstvo i život od začeća do prirodne smrti, je dobrodošlo i pozitivno.

Svako znanstveno otkriće, tj. napredak koji ne poštuje ova načela, osuđuje čovjeka (civilizaciju) na propast.

Primjer za to su istraživanja i manipulacije na genima embrija koje otvaraju prostor stvaranju dizajnerskih, naručenih, savršenih beba koje postaju predmet kupnje i želje roditelja, umjesto Božje volje; umjetna oplodnja u funkciji surogatstva i funkciji odgovora na neplodnost; kloniranje ili promicanje prenatalnih testova za što raniju dijagnostiku Down i drugih sindroma.

Što prenatalni testovi konkretno znače?

Nastavi čitati Nastanak novog života

Bloomberg-Bush-Clinton-Planned Parenthood

Ovih je dana u SAD-u živo na bioetičkoj sceni.

Izvor: LifeSiteNews
Izvor: LifeSiteNews

Nakon objavljenih pet videa od kojih je svaki sljedeći više uznemirujući od prethodnog (ovdje), a u kojima visoko pozicionirani djelatnici lanca abortivnih klinika Planned Parenthood dogovaraju prodaju dijelova tijela abortiranih beba za upotrebu u          farmaceutskoj, prehrambenoj i dr. industrijama (ovdje), američki pro life portali su se dodatno raspisali o Planned Parenthoodu.

S obzirom da se polako zahuktava i utrka za predsjedničke izbore, portali su se pozabavili i stavovima pojedinih predsjedničkih kandidata te njihovom povezanošću s “filantropskim” zakladama.

Nastavi čitati Bloomberg-Bush-Clinton-Planned Parenthood

“Bella”

“Bella” (2006.) je indie obiteljski film Bella_covero iskupljenju s prolife porukom inspiriranom stvarnim dogđajima. “Bella” je osvojila mnogobrojne nagrade, a najvažnija je pobjeda na filmskom festivalu u Torontu.

Film je režirao Alejandro Gomez Monteverde koji je, uz Patricka Miliona i Lea Severina, i jedan od scenarista. Producenti filma su Eduardo Verastegui i Sean Wolfington. Među izvršnim producentima je i poznati producent Stephen McEveety („Braveheart“, „The Passion of the Christ“) koji je ekipi pomogao savjetima nakon snimanja.

Nastavi čitati “Bella”

Eugenika i industrija abortusa/Eugenics and abortion industry

Thomas Robert Malthus, engleski demograf i politički ekonomist, 1798. objavljuje svoj rad „Esej o načelima populacije”.

U djelu tvrdi da se broj stanovnika povećava geometrijski, a količina hrane aritmetički. S obzirom da je geometrijski rast progresivniji, zaključuje da radi toga dolazi do povremenih epidemija gladi te da, radi brzog porasta stanovništva, Zemlja neće moći proizvesti dovoljno hrane te će ljudi umirati od gladi.

U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i opciju, ali i znanost.

Nastavi čitati Eugenika i industrija abortusa/Eugenics and abortion industry

Maloljetničke trudnoće i svetost života

Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj godišnje rodi 1.200 do 1.500 maloljetnica. S obzirom na maloljetničke godine i životno razdoblje u kojem se nalaze novopostale majke, a koje je dominantno usmjereno na školu i ovisnost o roditeljskoj pomoći, ova se tematika može promatrati s nekoliko različitih polazišta.

Nastavi čitati Maloljetničke trudnoće i svetost života

Povezanost prava na izbor i rodne ideologije

Prošle godine, u medijima se pojavio članak o danskom poduzeću koje organizira specijalizirana putovanja na Cipar gdje roditelji mogu birati spol djeteta. Spol djeteta se mijenja genetskim pokusom, tj. intervencijom na genima embrija te se željeni embrij implementira u maternicu. Kažu da se na ovaj način zaobilazi rigidni danski zakon koji zabranjuje genetske pokuse na embrijima, osim u slučaju nasljednih genetskih bolesti.

Nastavi čitati Povezanost prava na izbor i rodne ideologije

Priziv savjesti/Conscientious objection to abortion

Bioetička i moralna pitanja postoje oduvijek, jedino je različit intenzitet napadanja na njih.
Ova se pitanja nisu pojavila nedavno ili tek sada kada se agresivno napadaju po medijima, nego su bila prisutna i prije, ali se možda nisu toliko javno napadala, nije se stvorilo ozračje u javnosti takvo da se osobu koja izjavi da je “za život” ili protiv feminizma ili rodne ideologije, toliko napada i stvara se pritisak na nju, a koji može rezultirati otkazom, maltretiranjem na poslu (zašto bi netko imao pravo reći na poslu da je “za život”, kad je to pravo rezervirano isključivo za onoga tko je “za izbor”?) ili, u slučaju poznatih osoba, otkazivanjem ugovora, uloga, koncerata i sl.
 
doritos
Doritos adv.

Nastavi čitati Priziv savjesti/Conscientious objection to abortion

“Crescendo”

Hollywood je centar filmske industrije, a samim time i velika džungla. Sama količina ljudi koji žele postati uspješni glumci ili redatelji je zapanjujuća. Napraviti kvalitetan projekt i dokazati se, postati prepoznatljiv po svom radu u toj masi je veliki poduhvat, pogotovo ako se vaši projekti bave vrjednosnim temama.

Radi toga mi je jako drago što se jedna grupa ljudi (Kevin James, David Henrie, Eduardo Verastegui, Alejandro Monteverde, Emily Watson, Jason Jones, Alonso Alvarez Barreda…), okupljena oko filmova “Bella”, “Crescendo”, “Catch”, “Little boy”, “Butterfly” i dr., uspjela dokazati svojim projektima s kvalitetnim porukama. Kako i sami kažu, cilj im je ostaviti gledatelja s filmom, tj. filmom pozitivno utjecati na gledateljevu promjenu.

Nastavi čitati “Crescendo”

40 dana za život/40 days for life

40danazaživot

24. rujna je krenuo jesenski dio potrebne i nadahnjujuće molitvene inicijative “40 dana za život”.

“40 dana za život” je mirna, molitvena, prolife inicijativa usmjerena zaštiti majki i nerođene djece. Pokrenuta je 2004. godine u Teksasu gdje su vjernici, zabrinuti i pogođeni velikim brojem pobačaja, odlučili pokrenuti molitvenu inicijativu jer ni govori ni apeli nisu pomagali u smanjenju broja pobačaja. Shvatili su da se jedino molitvom mogu spasiti nerođeni životi. Inicijativu karakterizira 40 dana molitve, posta i miroljubivog bdijenja ispred bolnica ili klinika gdje se vrše pobačaji.

Ove godine se u inicijativu uključila i Hrvatska. U proljetnom dijelu inicijative (za korizmu), organizirano je bdijenje samo ispred bolnice Sestara Milosrdnica u Zagrebu, dok su se u jesensku inicijativu uključile i bolnice u Sisku, Rijeci, Osijeku i Splitu. Drago mi je da je Hrvatska odlučila sudjelovati u inicijativi jer je potrebno skrenuti pažnju na činjenicu da je u Hrvatskoj na snazi Zakon koji regulira abortus iz 1978. godine.

Osobno, jako podupirem ovu inicijativu jer živimo u vremenu kada je, prije svega, ljudski život jako ugrožen, a potom i ljudsko dostojanstvo. Naravno da se može i treba moliti u svojoj privatnosti, zajednici, crkvi, ali cilj ove inicijative je osvijestiti ovaj problem, podsjetiti ljude da  se može promijeniti naziv nekog postupka, ali da on ostaje ubojstvo nerođenog djeteta, da ostaje postupak kojim je netko svoje “pravo izbora?” proglasio važnijim i od prava na život drugog bića, ali i od vlastitog dostojanstva. Da se ne organiziraju ovakve inicijative, ljudi se ne bi sjetili razmišljati o mnogobrojnim postupcima koji predstavljaju poraz i ljudskog razuma i znanosti i prirodnog zakona i ljudskog dostojanstva. Abortus, usprkos lažima da predstavlja napredak u pravima žena i da predstavlja zdravstvenu zaštitu žena (zdravstvena zaštita bi trebala nekoga ubiti ili zaštititi?), predstavlja pravo degradiranje žene jer ona nije dobrodošla na radnom mjestu i društvu ako rodi ili ima više od dva djeteta. Psihičke, duhovne i fizičke posljedice koje žena nosi do kraja života su jako bitne teme jer rijetko tko pita ženu hoće li se moći nositi s činjenicom da je ubila vlastito dijete. Bog može izliječiti sve rane i žena uz Njegovu pomoć može pronaći mir, ali ožiljci i posljedice djela ostaju.

Nedavno sam razmišljala o našim političarima i njihovoj nazočnosti/nenazočnosti misnim slavljima za blagdane ili u protokolarnim prilikama. Uvijek sam se pitala kako je moguće da ih ne mijenja sudjelovanje na misi. Istina, na misi su bili jednom ili par puta godišnje, ali mi nije bilo jasno kako ih misa svejedno ne mijenja, kako ih veliko otajstvo misne žrtve ne mijenja, a za koje ja znam koliko znači. Moram priznati da sam tek tada shvatila da sam tome pristupala s pogrešnog stajališta. Naime, ja sam tom razmišljanju pristupala iz svoje perspektive, s pozicije u kojoj su misa i Euharistija neprocjenjive. Tada sam i uočila koliko Bog poštuje našu slobodnu volju. Poštuje nas toliko da nam se ne nameće na silu, ne želi nikoga prisiliti da vjeruje u Njega ako se čovjek svojim slobodnim izborom zatvorio Njegovoj milosti. Ako se čovjek zatvorio Njegovoj milosti, onda je razumljivo da ga misa ne mijenja i da ne shvaća njezinu važnost kao ja. Važno je napomenuti da svaka čovjekova odluka nosi svoje efekte i posljedice.

Slična je situacija i sa shvaćanjem ljudskog dostojanstva. Ako je netko slobodno odlučio i misli da je “čovjek racionalna životinja”, onda je razumljivo zašto ima problema s bioetičkim pitanjima (ubojstvo nerođenog djeteta, umjetna oplodnja, ubojstvo starijih i umirućih osoba, rodna ideologija). Upravo su dostojanstvo i usmjerenost višem i većem cilju (kroz razum i duhovnost) glavni kriteriji po kojima se čovjek razlikuje od ostalih bića. Radi toga moramo štiti to dostojanstvo, štiti život,  najveće i najljepše čudo. Čovjek ne smije pasti na razinu životinje, a čak ni životinja ne ubija svoje potomke.

Do sada je u jesenskoj inicijativi spašeno 199 života diljem Svijeta. To je lijepa brojka. Od 2004., spašeno je 8973 života, 101 izvršitelj abortusa se prestao baviti time, zatvorene su 54 abortivne klinike*(u SAD-u su abortivne klinike zasebne institucije i ne posluju u sklopu bolnica. U RH se i abortusi i rađanje odvijaju pod istim krovom, često puta u susjednim prostorijama). Da je jedan život spašen, značio bi puno.

Pozivam vas da se uključite u inicijativu kako bismo se istinski borili i za pravo na život i za pravo žena jer samo žena može donijeti na svijet novi život. To je tako važna i prelijepa istina! Žene ne bi trebale biti kažnjavane radi toga, nego bismo im svi trebali pomoći i ohrabriti ih. Ako ne možete dolaziti ispred bolnica, sjetite se nerođenih života koji čekaju svoje rođenje, žrna koje se bore sa svojim odlukama i inicijative u svojim molitvama te sudjelujte na taj način.

Do čitanja,

🙂

* službeni podaci Inicijative (www.40daysforlife.com)

Pravo na život 2/The right to life 2

1798., Thomas Robert Malthus, engleski demograf i politički ekonomist, objavljuje svoj rad “Esej o načelima populacije”. U djelu tvrdi da se broj stanovnika povećava geometrijski, a količina hrane aritmetički. S obzirom da je geometrijski rast progresivniji, zaključuje da radi toga dolazi do povremenih “epidemija gladi” te da, radi brzog porasta stanovništva, Zemlja neće moći proizvesti dovoljno hrane te će ljudi umirati od gladi.

U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i moguću i opciju, ali i znanost.

Nažalost, 20.-ih godina 20. st., grupa američkih bogataša koristi i popularizira maltuzijanstvo putem društvenog darvinizma. Ova skupina ljudi je društveni darvinizam koristila kao štit i opravdanje za gomilanje svoga bogatstva. Naime, s obzirom da darvinizam razlikuje superiornu rasu koja će opstati i inferiornu rasu koja će izumrijeti, američki bogataši su smatrali da je maltuzijanstvo i društveni darvinizam božanski dokaz da oni posjeduju sposobnosti preživljavanja koje su karakteristične za superiornu rasu, za razliku od siromašnih i izmučenih ljudi koji pripadaju inferiornoj rasi. Iz tih razloga, 1920. godine, Zaklada Rockefeller odlučuje financirati udruženje “Planned Parenthood” (“Udruženje za planiranje roditeljstva” koje je danas najveći lanac abortivnih klinika u SAD-u) koje je osnovala Margaret Sanger. Ona je bila aktivna eugeničarka, pobornica nadmoćne rase, kontrole rasta stanovništva i prisilne sterilizacije. Eugenika nastoji “poboljšati kvalitetu ljudske rase” uz smanjenje broja inferiornih bića (ljudi s oštećenjima ili siromašnih). U svojoj knjizi “The Pivot Civilization” iz 1922., piše: “Kontrola rađanja je doista najistaknutiji i najveći eugenički program.*

Otprilike u isto vrijeme, Institut Carnegie na Long Islandu gradi laboratorij u kojem su se skupljala obiteljska stabla milijuna “običnih” Amerikanaca kako bi utvrdili koje su obiteljske loze inferiorne. Inferiorne loze bi se doživotno segregirale i prisIlno sterilizirale kako bi se uništila njihova krvna loza. S obzirom da je Margaret Sanger i grupa bogataša oko nje bila u kontaktu s nacističkim doktorima i ljudima bliskim Hitleru, a koji su provodili testiranja u konc. logorima, ne čudi da su se našli oko iste ideje nadrase koja odobrava jedino visoke, plavokose i plavooke nordijske likove. Osobe drugačijih tjelesnih karakteristika su smatrane inferiornima. Nažalost, i danas je, u pojedinim krugovima i strategijama, na dijelu slična (ista) praksa.

Jeste li primijetili kako u američkim filmovima negativce uvijek predstavljaju Rusi, pripadnici Latino zajednice, crnci, pripadnici Slavenske skupine naroda? To nije slučajno i bezrazložno, premda može izgledati kao smiješna “bezvezarija”. Upravo radi takvih pritisaka, stereotipa, ideološko-liberalnog zdravstvenog odgoja, radi strategije pojedinih udruga i instituta te ideja nadrasa i inferiornih rasa koje ne zaslužuju život, pet puta je veća vjerojatnost da dijete crnkinje neće biti rođeno, u odnosu na dijete bjelkinje (SAD). Slična je situacija i s pripadnicima Latino zajednice (SAD).

Kakve veze SAD ima s Europom, a pogotovo s Hrvatskom?

Abortus, tj. ubojstvo nerođenog djeteta, zajedno s eutanazijom, umjetnom oplodnjom, doniranjem organa, genetskim inžinjeringom i sl., pripada području bioetike. To su pitanja od izuzetne važnosti za čovjekov zdravi pogled na život i vrijednosti. Različite međunarodne institucije poput UN-a formiraju različite timove za donošenje odluka i stavova o pojedinim pitanjima. Doktrina Katoličke Crkve je po svim ovim pitanjima vrlo jasna (sažeto u Katekizmu KC).

Kada tim UN-a donese odluku, ta se odluka nastoji implementirati u svaku državu članicu. Nažalost, onaj tko financira te timove, odlučuje i koja će odluka tima biti i koju će odluku tim morati nametnuti ostalim državama. Ako država legalizira abortus uz čovjekovo prešutno odobravanje, na djelu je kultura relativizma koja kaže da nema objektivne istine, meni je istina jedno, tebi drugo, ne postoji univerzalna istina koju bismo svi trebali poštovati i živjeti u skladu s njom. Naravno, to nije točno. Postoji univerzalna Istina, ono što je dobro je dobro, što je zlo je zlo. Ono što je zlo, ne smije se zvati dobrim pa da se koristi i bilo koji pseudonim (ubijanje nerođenog djeteta=abortus, ubijanje starijih i nemoćnih=eutanazija). Čovjek je slika Božja koja je stvorena s misijom, s ciljem.

Nadalje, na udaru se posebno nalaze siromašne zemlje i zemlje u razvoju. Kod njih se abortus legalizira pod diktaturom Zapada koji tim državama uvjetuje dobivanje financijske pomoći prisilnom sterilizacijom ili legaliziranjem abortusa, provođenjem rodne ideologije i sl. Tu je veza SAD-a s Europom, s Hrvatskom. Ista je stvar i sa zdravstvenim odgojem i rodnom ideologijom. Iz svega se može iščitati da pojedine skupine ljudi financiraju i podupiru abortus radi jednog od dva razloga:

1. radi zarade – strogo financijski koncept, abortivna klinika=poduzeće

2. radi ideologije – vjerovanje u nadrasu, svijet je prenapučen, mora se očistiti od inferiornih rasa, zlo ne postoji, lakše je upravljati s manje ljudi, spol je samo slučajna “nesreća”. Ideološki razlozi promicanja abortusa su pogubniji i nastoje relativizirati cijelo društvo ubijajući savjest i trudeći se da čovjek zaboravi tko je i kamo može ići nakon smrt. Na američkom je primjeru uočen drastičan rast abortusa nakon što je legaliziran 70.-ih god. 20. st., nakon uvođenja zdravstvenog odgoja temeljenog na rodnoj ideologiji i hiperseksualizaciji djece od najranije dobi (vrtića). U SAD-u se godišnje izvrši više od 1 milijun pobačaja.

U Hrvatskoj je 2012. izvršeno 10 088 legalno izvršenih pobačaja (bez spontanih). Najveći postotak pobačaja odlazi na starosnu skupinu 30-39 godina (43,06%). Zagovornici liberalnog zdravstvenog odgoja, kao jedan od argumenata za uvođenje ZO, navode visoku stopu pobačaja u adolescentskoj populaciji. Jedan pobačaj je puno, ali ovaj je argument čista laž jer Hrvatska spada u države s najmanjom stopom pobačaja starosne skupine do 20 godina.**

Šokirala sam se kad sam u jednom ženskom mjesečnom časopisu slučajno naišla na mini intervju s ginekologinjom koja je izrekla upravo gore navedenu laž – da Hrvatska ima jako veliki problem s maloljetničkom trudnoćom i abortusima.

Postoji dobro i postoji zlo. Postoji raj i postoji pakao. Ako čovjek ne vjeruje u njihovo postojanje, to ne znači da oni ne postoje. To samo znači da taj čovjek ne vjeruje u njihovo postojanje. Moć razlikovanja dobra od zla je dar i milost. Često puta je zlo zapakirano u, na prvi pogled, dobro, a upravo to radi kultura relativizma.

imagesDa na ovoj našoj lijepoj Zemlji živi i više od 10 mlrd. stanovnika, hrane bi bilo dovoljno. U čemu je onda problem?

Problem je u zlu koje napada čovjeka tamo gdje je najslabiji, a to su pohlepa, čast, moć, utjecaj, vlast, kontrola. Radi toga se čini ispravnim financirati abortus i zagovarati nadrasu i inferiornu rasu, nego ravnomjernije raspodijeliti bogatstvo iz država u kojima se dnevno bacaju tone i tone hrane prema državama u kojima ljudi umiru, ne od bolesti srca, prometnih nesreća i pretilosti, nego od gladi i žeđi.

Do čitanja,

* “Sjeme uništenja”, W.Engdahl, 2005.

** HZJZ, Izvješće za 2012./ “Zdravlje za sve”, SZO

Pravo na život 1/The right to life 1

Prije nekoliko mjeseci sam pročitala članak o danskom poduzeću koje organizira specijalizirana putovanja na Cipar gdje roditelji mogu birati spol djeteta. Spol djeteta se mijenja genetskim pokusom, tj. intervencijom na genima embrija te se željeni embrij implementira u maternicu. Kažu da se na ovaj način zaobilazi rigidni danski zakon koji zabranjuje genetske pokuse na embrijima, osim u slučaju nasljednih genetskih bolesti. Pitanje umjetne oplodnje je samo po sebi etički upitno. Kada se u taj postupak uključe i genetske modifikacije embrija, otvara se etička i moralna provalija.

4632215087_262788984_1051155936_1_xlarge

Kada govorimo o rigidnosti zakona, nije mi jasno kako netko zakon koji dopušta genetske pokuse na embriju može nazvati rigidnim? Kada taj zakon postaje rigidni, odnosno kako zakon koji štiti ljudsko dostojanstvo i pravo na život – i nerođenog i rođenog može biti rigidan? Ako osvijestimo da pričamo o ljudskom životu, slici Božjoj, živoj etapi u čovjekovom razvoju, tada se svaka intervencija čovjeka na nerođenom životu, bilo s ciljem genetske modifikacije, bilo s ciljem ubojstva tog života, mora smatrati teškom povredom čovječnosti i nedopuštenim, a ne rigidnim. Embrij ima vlastiti DNK koja ga čini različitim i od majke i od oca, stoga je to novo ljudsko biće, dar. Novi ljudski život se nalazi u majčinom tijelu, ali je ono novo biće koje će imati pravo donositi vlastite odluke u životu, sve dok ne ugrožava tuđi život. To novo ljudsko biće ima određene sve karakteristike (boju očiju, oblik nosa, lica…) od začeća pa tako i spol određen spolnim kromosomima. Pitanje koje se javlja je: Kako smijemo uzeti Božju odgovornost i moć te određivati tko će se roditi kao muško, a tko kao žensko, tko će se roditi, a tko ne? U krajnjem slučaju, tko smo mi da donosimo odluke u ime drugog bića, a tiču se prava na život tog drugog bića?

Kao i kod abortusa, propaganda nastala na temelju strateških planova pojedinih država koji su usmjereni protiv života, a radi interesa i ideologije pojedinaca, potiče nerazumnost i nečovječnost kod ljudi. Nemoguće je ne primijetiti kako se pomiču granice normalnog, moralnog i ljudskog. Uvijek sve krene s “malom” iznimkom (nijedna iznimka koja uništava ljudsko dostojanstvo nije mala) i ta “mala” iznimka kupi još iznimaka. To se zove spirala zla i smrti jer čovjek nema budućnost ako ubija vlastitu krv, pripadnike vlastite skupine, vlastitu čovječnost. Mnoge “pro choice” udruge (udruge koje se zalažu za pravo na izbor)  koje se, deklarativno, bave pravima žena, a istinski se bave jedino ubijanjem ljudske savjesti i širenjem ideologije eugenike i kontrole populacije, su izdale sve principe i nastojanja utemeljiteljica borbe za ženska prava. Iako pitanje abortusa nema veze sa ženskim pravima jer je, zapravo, riječ o pravu na život nerođenog djeteta, američka “pro life” aktivistica  Lila Rose je dobro istaknula i podsjetila da su prve feministkinje bile protiv abortusa jer on ugrožava dostojanstvo žene, njezina prava i ubija nerođeni život. To je doista tako:

1. Temeljno ljudsko pravo je pravo na život. Svaki novi začeti život se ima pravo roditi. Pravo na život pobija svako drugo pravo, tj. pravo na život je jače od svakog drugog prava. Pravo na izbor i odluku prestaje onda kada ugrožavaš tuđi život. U rimskom pravu je začeto dijete, tj. embrij imao pravo nasljeđivanja, a mi tako olako govorimo o njegovom pravu na život.

2. Kako žena ima veća prava, postaje dostojanstvenija, ravnopravnija, snažnija ako, da bi to postigla, mora ubiti vlastito dijete za koje je Bog u trenutku začeća rekao:”Neka bude”? Nijedna žena nije nakon abortusa postala jača, nijedna se ne osjeća ravnopravnijom, nijedna se ne osjeća kao da je imala pravo to napraviti. Abortus ne donosi ženi nikakve mogućnosti i nikakve” dobre vijesti”, nego, upravo suprotno, oduzima ženi njezinu ženstvenost, majčinstvo, njezinu bit. Abortusom i pravom na abortus žena ne dobiva ništa jer joj se na taj način poručuje da, ukoliko želi ostvariti karijeru, doprinijeti društvu, zauzeti poziciju i položaj koji zauzimaju muškarac, njezina ženstvenost i majčinstvo nisu dobrodošli. Meni se čini da na taj način žena gubi, a ne dobiva. U konačnici, nijedna žena ne želi napraviti abortus, ali je društvo i zlo to koje mijenja značenje simbola i intrepretira ih uvijek na štetu čovjeka, a u ovom slučaju i na štetu žena.

U krajnjem slučaju, kada govorimo o abortusu, ne radi se o pravima žena. Radi se o pravu nerođenog djeteta na život. To pravo pobija svako drugo pravo.

Majka Terezija je govorila da nas ne trebaju čuditi ratovi i ubojstva jer, ako majka može ubiti svoje dijete, što sprječava mene i tebe da ne ubijemo jedno drugo?

Do čitanja,