Otkako je započeo s emitiranjem, Big brother puni medijske stupce i pokušava prakticiranje poremećenih međuljudskih odnosa, pod budnim okom i kontrolom, podmetnuti javnosti kao nešto normalno. Ne zna se što je pogubnije – poremećeni međuljudski odnosi koji svode čovjeka na razinu životinje ili kontrola i nadzor orvelovskog ‘Velikog brata’ koji upravlja lutkama na koncu. Nema sumnje da u tome uspijeva jer, prema istraživanjima provedenim u prvim danima emitiranja, svaki dan 500.000 stanovnika Hrvatske gleda Big brother.

S obzirom da je čovjek slobodno biće, može slobodno izabrati što će čitati i gledati, stoga takvu „kulturu“ zaobilazim u širokom luku.

Ne bih se obazirala na tu temu da do mene nije stigla informacija kako su u program pustili propagandu abortusa i ‘pilule za dan poslije’ jer je jedna od sudionica ovog eksperimenta tražila pilulu kako bi spriječila trudnoću. Iako je javnosti (valjda) prihvatljivo prikazivanje Big brothera s promiskuitetnim i palim ponašanjem, a voditelji na temelju sudjelovanja u Big brotheru dobivaju nove angažmane bez obzira na profesionalnost, propagiranje abortusa i pilule kao nečega normalnog, kao opcije, kao rješenja je nedopustivo i odgovorni bi trebali odgovarati za odobrenje prikazanog. Naravno, glavni uvjet za to je da javnost reagira, da se ne ponaša pasivno i ne govori „ja to ne gledam“, a kasnije, kad nas stignu katastrofalne posljedice jer nismo reagirali dok smo mogli, pitati se: „Zašto mladost uništava samu sebe? Zašto mladi ne shvaćaju važnost obitelji? Gdje je naša budućnost?“ i sl. S druge strane, a to je ono što je žalosno, ljudski rod jednostavno padne na trikove lažnog humanizma poznatog i pod nazivima ‘diktatura relativizma’ ili ‘liberalni fašizam’ i pitanja poput abortusa, eutanazije i kontracepcije karakterizira kao moralno neutralna pitanja, dok mnogi još uvijek negiraju kako mediji mogu štetno djelovati na čovjeka (što ovisi o sadržaju).

‘Pilula za dan poslije’ se propagira kao hitno kontracepcijsko sredstvo koje bi trebalo spriječiti trudnoću. Ono što je bitno istaknuti je da život (trudnoća) započinje začećem što znanstvenici konstantno ponavljaju, a ne implementacijom embrija u maternicu (oko 7. dana nakon začeća) što se želi nametnuti kao nova znanstvena činjenica. Mijenjanjem znanstvenih činjenica o početku života, ‘pilula za dan poslije’ se propagira kao kontracepcijsko sredstvo, iako je njezina uloga (uglavnom) abortivna.

Prema istraživanju objavljenom 2007. godine u američkom „Fertility and Sterility“ časopisu, pilula ima jako malu učinkovitost kao kontracepcijsko sredstvo koje sprječava ovulaciju  – između 49% pri primjeni odmah i 8% ako je uzeta unutar 72 sata, dok je njezina prava učinkovitost vrlo visoka i dolazi do izražaja kada djeluje abortivno – sprječavajući implementaciju embrija u maternicu. Tada je učinkovitost  90 % pri primjeni odmah i 16% ako je uzeta nakon 72 sata. U drugom istraživanju 2007. godine, rezultati potvrđuju da pilula ima malo ili nimalo učinka na post-ovulacijske događaje. Drugim riječima, pilula ne može spriječiti oplodnju (kontracepcijsko djelovanje), nego jedino može djelovati abortivno sprječavajući implementaciju embrija u maternicu. Uz činjenicu da je pilula abortivna, štetno djeluje na zdravlje žene jer predstavlja hormonski kemijski proizvod 15-ak puta jači od kontarcepcijskog sredstva. Da je pilula kontracepcijsko, a ne abortivno sredstvo, ne bi trebala biti jača od drugih kontracepcijskih sredstava koja su sama po sebi moralno i zdravstveno upitna, nego bi se uklopila u taj raspon. Enciklika Humanae Vitae koju je napisao papa Pavao VI. odražava nauk Katoličke Crkve – kontracepcija je moralno neprihvatljiva.

2008. godine, kardinal Christoph Schonborn je rekao:

„Riječ je o budućnosti Europe. Tijekom posljednjih 40 godina, Europa je tri puta rekla NE svojoj budućnosti. 1968. je rekla NE enciklici Pavla VI., nekoliko godina kasnije je prihvatila Pravila o rokovima pobačaja, a na kraju je prihvatila i ‘istospolni brak’.“

Nažalost, svjedočimo svemu što je papa Pavao VI. isticao. Bez života, novih članova obitelji i zajednica, nema demografskog, gospodarskog, poduzetničkog, kulturnog, inovatorskog oporavka Hrvatske. ‘Jedno dijete više’ don Ante Bakovića je napravilo puno više (jer ističe važnost i svetost obitelji), nego što će državna socijalna politika i njezini službeni voditelji koji zaboravljaju što je obitelj. Nažalost, svih nabrojanih problema će biti sve dok se i političari u službi naroda, a i svaka osoba pojedinačno, ne okrene kulturi života, svojim temeljima – kršćanstvu, na čemu je sazdano i obrazovanje i gospodarstvo i kultura i vrijednosti, kako Europe, tako i Hrvatske i koje, u svojoj slobodi, poštuje i ateiste i pripadnike drugih religija i uvjerenja. Dok je bilo tako, bilo je i kvalitetnog razvoja i napretka.