Katolici ne mogu glasati za one pojedince ili stranke koji zastupaju stavove suprotne nauku Katoličke Crkve.

 

Izbori su prošli.

Nadam se da će nova opcija biti i ekonomski, ali i svjetonazorski dorasla situaciji. Dajmo im šansu i vremena. Novi su pa su to zaslužili 🙂

Kao magistra ekonomije, čekam njihove ekonomske poteze i nema milosti, a kao osoba vrijednosne.

Istinski demokršćani jedini mogu dobiti glas katolika (objašnjenje u tekstu). Dobra ekonomska rješenja, pravedni (uređeni) pravni sustav i ispravne vrijednosti. To su rješenja protiv kojih nijedan čovjek nema prigovora jer se tiču naravnog (upisanog) zakona u svakog čovjeka i čine dobro svakome. Nikada neću moći dati glas za osobu /stranke koje u vrijednosnom smislu zastupaju ono što gazi moral i nauk KC.

Demokršćanin nije onaj tko se tako deklarativno izjašnjava, a ne čini ništa po kažnjavanju kriminalaca, korupciji i nepotizmu, rođama i rođacima, poštenoj ekonomiji koja nagrađuje one koji vrijedno i pošteno rade, a kažnjava lijene i nepoštene, pravosuđu u koje možeš imati povjerenja, vanjskoj politici koja promovira Hrvatsku i hrvatske, kršćanske vrijednosti, a ne Jugoslaviju i čežnju za njom, nije raščistila s komunističkim zločinima, osobama bliskim bivšoj državi koje nisu bile sretne sa stvaranjem Hrvatske, a koje kroje hrvatsku vanjsku politiku, pitanju zakona o abortusu, umjetnoj oplodnji, zdravstvenom odgoju, istospolnim zajednicama … Ako osoba nije demokršćanin, onda se tako ne može ni svrstavati jer je sablazan. Čovjek se po djelima prepoznaje, a ja takvima ne vjerujem. Ono što mi je izuzetno bitno su ekonomska rješenja i moralno-vrijednosni stavovi.

Jedni nisu toliko upoznati s crkvenim naukom ili nemaju ispravno oblikovanu kršćansku savjest (to je ono što čovjeka potiče da ide protiv struje pod svaku cijenu, dok većina društva govori i radi drugo) pa i ne znaju da nešto nije u redu. Tim osobama treba pomoći.  Rješenje za to su sakramenti, čitanje članaka, enciklika, provjerenih blogova, Biblije i otvorenost Duhu Svetomu.

Drugi itekako znaju da nešto nije u redu, ali ih to ne zabrinjava jer su svojom slobodom odlučili da ne žele biti ponizni pred Božjim naukom, nego love interes. Oni će se svaku nedjelju pojaviti u crkvi, možda čak i ići na pričest, deklarirati se kao kršćani i, izigravajući boga, rugati se Bogu. Ili će se stalno pozivati na Bibliju i Papu, a deklariarni su ateisti i postupaju suprotno.

Mnogi svjetski i hrvatski političari javno podržavaju pobačaje, istospolne zajednice, liberalni zo, umjetnu oplodnju i dr. i svake nedjelje odlaze na pričest kao da nisu sudjelovali u donošenju zakona koji se protive crkvenom nauku ili da ne žive u teškom grijehu. Poljski biskupi su izdali priopćenje u kolovozu nakon što je izglasan jedan od najliberalnijih zakona o umjetnoj oplodnji.

Rekli su: “Vjernik koji se svjesno i dragovoljno suprotstavio dostojanstvu čovjeka glasajući za ili potpisujući zakon koji je legalizirao in vitro metodu, a želi pristupiti svetoj pričesti, mora se prije toga pomiriti s Bogom i Crkvom kroz sakrament ispovijedi, pokajati se za počinjeni grijeh i popraviti nanesenu štetu… U ovom slučaju treba znati da je grijeh počinjen javno, a sudjelovanje u donošenju zakona koji narušava dostojanstvo života jest posebno štetna sablazan. Iz tog razloga, takva osoba trebala bi se suzdržavati od pristupanja svetoj pričesti”.

Mislim da bi na takve i slične situacije, biskupi i svećenici trebali obratiti veliku pažnju i postupiti kako crkveni kanon nalaže. Nikako se ne smiju prilagođavati ljudima. Istina nije prilagodljiva ljudima. Ljudi se njoj moraju prilagoditi, inače cijelo društvo vučeš u laž.

Što znači biti ponizan pred Božjim naukom?

To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako ga osoba ne razumije u potpunosti.

To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako ga osoba razumije samo razumski, a ne i osjećajno. To je dobro – vjera je razum.

To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako te svi uvjeravaju da je to staromodno ili nazadno ili zastarjelo ili da se može djelomično živjeti po nauku ili čak ako te vrijeđaju radi toga.

To znači reći Bogu: “Ti si to tako htio, iako ja to ne razumijem u potpunosti. S obzirom da si ti to htio, ja to prihvaćam. Želim živjeti po tvojim pravilima i planu. Daj mi snage, volje i ljubavi za to. Daj mi ljubavi da sve Tvoje postane i moje.”

Sve dok će se (hrvatska) politika “prati” od kršćanskih načela, nema napretka jer na tim načelima počiva svaki uspjeh, razvoj, bolji i ljepši život. Ne moram spominjati da je puno značajnih znanstvenika bilo vjernicima (kršćanima), da su svjetsku ekonomiju izgradili kršćani svojim društvima i radom itd. Europa je izgrađena na tim temeljima, Europa koja sada okreće leđa tim temeljima.

Zašto stranke koje se zalažu za zakone suprotne dobru osobe imaju uspjeha? Zato što se oni ne “peru” od svog “nauka”. Oni su vjerni sebi. Mi se peremo od Božjeg nauka, a ne možemo biti kao oni.

Prenosim dio Doktrinalne note vezane uz sudjelovanje katolika u političkom životu koju je izdala Kongregacija za nauk vjere 2002. godine na čijem je čelu bio kardinal Ratzinger.

Kao što kaže doktrinalna nota, “etički pluralizam je neprihvatljiv. Danas je na snazi svojevrsni kulturalni relativizam … koji opravdava dekadenciju i napuštanje razloga i načela naravnog moralnog zakona. Slijedom toga, …, u javnosti nije neobično čuti izjave u kojima se tvrdi da je taj etički pluralizam sam preduvjet za demokraciju. Kao rezultat, građani za vlastita moralna opredjeljenja traže potpunu autonomiju, dok zakonodavci smatraju da poštuju tu slobodu odlučivanja donoseći zakone koji ne uzimaju u obzir načela naravne etike, popuštajući tako pred određenim prolaznim moralnim i kulturalnim usmjerenjima, kao da bi sva shvaćanja života bila jednako vrijedna…

To relativističko poimanje pluralizma nema ništa zajedničko s legitimnom slobodom građana katolika da među političkim mišljenjem izaberu ona koja su spojiva s vjerom i naravnim moralnim zakonom.”

Međutim, “katolici imaju pravo i dužnost podsjećati društvo na dublji smisao života i odgovornost svakog u tom pogledu. Ivan Pavao II., nastavljajući trajni nauk Crkve, više je puta ponovio da oni koji su izravno uključeni u zakonodavna predstavništva  imaju ‘preciznu obvezu suprotstaviti se’ svakom zakonu koji napada ljudski život. Njima, kao i svakom katoliku, nije moguće sudjelovati u širenju mišljenja u korist takvog zakona niti je ikom od njih dopušteno za njega glasovati. U tom se kontekstu mora spomenuti da ispravno oblikovana kršćanska savjest ne dopušta ikome da svojim glasom podupire političke programe ili pojedini zakon koji proturiječi temeljnim sadržajima vjere i morala. Kršćanska vjera čini nerazdjeljivu cjelinu i nedopustivo je izdvojiti ijedan njezin sadržaj na štetu cjeline katoličkog nauka.”

Do čitanja,

🙂