“Bez razvijenog osjećaja srama, djetinjstva ne može biti.”

Neil Postman*

Rasprava o zdravstvenom odgoju malo se stišala u vodećim hrvatskim medijima, ali problem pogubnog, amoralnog i protuprirodnog programa zdravstvenog odgoja (ZO) ostao je.

Dapače, vjerski portali i portali roditeljskih udruga koji se protive trenutnom programu ZO-a svaki dan donose priče iz prakse koje u potpunosti razotkrivaju njegove opasnosti.

S obzirom da je i na svjetskoj sceni teško pridobiti medije da pišu o pravim vrijednostima i da ne propagiraju moralno rasulo, i u Hrvatskoj je teško objaviti članak koji je afirmativan prema vjeri, Crkvi i pravim vrijednostima koje bi trebale biti pokretač svakog čovjeka.

To bi značilo da ili u Hrvatskoj i svijetu nema moralnih novinara koji znaju prepoznati što je dobro, a što zlo ili postoje moralni novinari, ali ne smiju objavljivati egzistencijalnu istinu. Mislim da je točna ova druga vjerojatnost, ali to nimalo ne umanjuje obvezu i odgovornost novinara da objavljuju istinu – pod bilo koju cijenu. Ako je sustav truo, onda ti koji nisi takav moraš pokušavati, boriti se te donositi svjetlo. Po čemu se inače razlikuješ od sustava kada daješ iste plodove?

Htio to netko priznati ili ne, mogao to netko priznati ili ne, smio to netko priznati ili ne, znao to netko prepoznati ili ne, svijet se nalazi u kulturno-vrijednosnom ratu.

To je nepobitna i neoboriva istina.

Od prosječnog, tzv. “običnog” čovjeka, to prepoznaje praktična (vjerska) manjina uz poneke izuzetke od strane znanstvenika, dok drugi ljudi to ne prepoznaju – bilo da se radi o tome da ne prepoznaju važnost tog područja, bilo da se radi o tome da se ne žele baviti time, bilo da se radi o tome da u liberalno-moralnim strujanjima ne vide ništa loše, nego “šire ljubav i mir”.

Kada se radi o (većini) ljudi koji imaju utjecaj, oni jako dobro znaju o čemu se radi jer su to i kreirali s tim ciljem i to provode.

Programima zdravstvenog odgoja (o kojima sam pisala ovdje i ovdje) država provodi seksualizaciju djece od najranijeg djetinjstva.

Zašto?

Zato što je onaj tko posjeduje mlade vladar budućnosti.

Tradicija (lat. tradere=predavati, prenositi) jako je bitna upravo radi svog značenja prenošenja morala i normi ponašanja. Tradicija se počinje urušavati i približavati svojem kraju kada pripadnici te tradicije, a čija je odgovornost prenošenje normi i morala, prestanu na sljedeću generaciju prenositi nauk koji kaže da se čovjek u svom djelovanju treba ravnati prema kršćanskim načelima.

Ako se sljedećem naraštaju ne prenese ono što je ispravno, moralno, pošteno, ono što je njegova egzistencijalna istina, onda, uz to što će i taj naraštaj biti oštećen za istinu, ni taj naraštaj neće prenijeti nauk i istinu na sljedeći naraštaj. I tako se taj slom, tj. moralno ništavilo, nastavlja dalje.

Zašto je bitan kršćanski identitet, kršćanski nauk o čovjeku, svemu stvorenom, moralu i normama? Europa je izgrađena na kršćanskim temeljima – od uspostave fakulteta, obrazovnih institucija, znanstvenih otkrića, kulture, sakralne i profane arhitekture i umjetnosti do identiteta čovjeka i normi ponašanja. Kršćanski nauk o čovjeku počiva na temeljima obitelji i spolnim normama koje omogućuju obitelj. Skup tih spolnih normi je monogamija. U proteklim desetljećima, zakoni, nauk, pravila i običaji bili su usklađeni  te su pomagali čovjeku s jednim bitnim ciljem: kako bi čovjek naučio ovladati svojim spolnim nagonom kako bi bio sposoban za vjernost i odgovornost u braku i obitelji*. Danas toga nema i osobe se ne osjećaju spremnima za brak ni u svojim kasnim dvadesetima/ranim tridesetima, a sve je više onih, i žena i muškaraca, koji odbacuju brak i mogućnost imanja vlastite obitelji.

Ono što je opet bitno istaknuti kod prenošenja normi i morala i ono što stalno ističem je sljedeće: ne možemo probleme i zlo samo podizati na razine osoba koje imaju moć.

Da, one imaju razrađene strategije kulturno-vrijednosnog sloma i sve će napraviti da to ostvare, ali za moralni slom je kriv svaki pojedinac – svaki roditelj koji svojim primjerom ne svjedoči i ne pokazuje svojoj djeci i prijateljima ispravne vrijednosti i ispravni pogled na život.

Ako vi i ja kao pojedinci ne poštujemo život od začeća do prirodne smrti, ne planiramo prirodno obitelj, ne pripremamo se za brak na ispravni način, ne govorimo drugima o pravom smislu i ljepoti spolnosti i seksa, važnosti da se spolnosti i seksu, upravo radi te ljepote i smisla, mora dati sigurno okruženje braka, onda nisu samo krivi oni moćni na visokim pozicijama sa svojim lošim i pogubnim strategijama. Je li tako? (Usputno, i među ljudima na visokim položajima i bogatima ima moralnih ljudi koji se bore za ispravne stvari. Oni možda neće biti u medijima jer se ne mogu eksponirati, ali će pomagati na druge načine, drugim kanalima).

Obrazovanje ima karakter obrazovno-odgojnog sustava.

To je dobro sve dok odgojni dio počiva na ispravnim temeljima, a problem današnjice je upravo to što odgojni dio više ne počiva na ispravnim temeljima. To je omogućila tzv. emancipacijska pedagogija koja se trudi svoju teoriju ubaciti u praksu*. Ta teorija govori da su ljudi od rođenja spolna bića (usp. pedofil Kinsey je to također smatrao, a njegov Institut je nedavno postao savjetodavno tijelo pri UN-u. Potpisivala se i peticija protiv toga. Nadam se da ste je potpisali). Nažalost, to im uspijeva i na tome se temelji liberalni ZO. Drugim riječima, emancipacijska pedagogija želi ukinuti sve norme spolnog ponašanja jer dijete od vrtićke dobi treba eksperimentirati i uživati u svojoj spolnosti. Ne, ne radi se o mojoj pogrešno utvrđenoj činjenici, nego o pravoj istini o ZO-u.

Mnogi ljudi misle da se liberalni i cjeloviti program ZO-a kojeg promiču udruge roditelja  razlikuju samo po pitanju toga je li seks prije braka “dopušten” ili nije (bar stječem takav dojam), odnosno da će liberalni ZO govoriti da je seks prije braka ok, dok će cjeloviti ZO govoriti o važnosti spolnosti i da seks puni smisao dobije tek u braku.

To nije samo to i radi toga ljudi padnu u zabludu.

Liberalni ZO u potpunosti vrši nasilje nad ljudskom naravi i hiperseksualizira već samo dijete kako ono ne bi moglo razmišljati ni o čemu drugome nego samo o tome; kako bi od najranije dobi postao rob svoje seksualnosti; kako nikada ne bi mogao biti spreman za brak, vjernost i roditeljsku odgovornost te kako bi se stvarno spustio na razinu nagonske životinje. Čovjek nije životinja i ne bi ga se trebalo pretvarati u životinju. Zato je pornografija toliko veliki problem jer ona gospodari osobom i ona nije slobodna. Ako tvoji nagoni u ime slobode gospodare tobom, ti nisi slobodan koliko god te društvo uvjeravalo da si car, da si slobodan.

Nametanjem liberalnog ZO-a, krši se puno zakona i konvencija. Krši se i načelo supsidijarnosti koje znači da država ili npr. zajedničke institucije EU smiju preuzimati samo one zadaće i ovlasti koje podređene institucije ne mogu izvršiti. To načelo je temelj EU.

Drugim riječima, ako RH ili neka druga čl. EU ne može riješiti pitanje ZO-a, onda zajedničke institucije EU donose zajedničku, obvezujuću odluku. Nadalje, to isto znači da ako, roditelji ili Crkva, ne mogu vršiti zadaću odgoja djeteta, da to preuzima država.

U slučaju ZO-a vidimo da se nasilno krši uloga roditelja u odgoju djece jer te programe nameće država, a paralelno se javnost u Hrvatskoj zavarava da je liberalni ZO obvezujući za sve članice EU. To nije istina jer o tome odlučuje svaka članica posebno. Zato je jako bitno koga birate na izborima, a dobar izbor se ne radi izbjegavanjem odgovornosti. Naravno, to ne znači da  “napredne” države ili neke udruge možda neće misliti da ste “nazadni”ili “zatucani”.

Psihijatrijske, psihološke, pedagoške i edukacijske  udruge i institucije u provedbi promjene kulturne paradigme, pa i u kreiranju liberalnog ZO-a, imaju ključnu ulogu. Mnoge rade moralno i kvalitetno, ali ima i onih koji su jako podložni utjecaju interesnih skupina, a sve na štetu čovjeka. Tako je 1973. pod pritiskom, Američka psihijatrijska udruga iz šifranta dijagnoza i poremećaja izbacila istospolne i sl. poremećaje.

I opet završavam ohrabrujućom istinom G. Kuby: ovo je pravi boj, ali kršćanin zna kako će taj boj završiti.

U sljedećim temama pisat ću o razlozima zbog kojih treba ukinuti državno seksualiziranje djece.

Do čitanja,

🙂

*prema Kuby, G., “Svjetska seksualna revolucija – uništenje slobode u ime slobode”