Svi znamo za Cristiana Ronalda.

Ako ništa drugo, onda ono osnovno – da je nogometaš.

Moram priznati da ne pratim nogomet (prije jesam nešto više), ali  znam

što je zaleđe, znam što je korner, znam što je gol, znam što je out, znam što je golman i što je napadač. Znam da je  Sergio Ramos najbolji stoper/bočni obrambeni, a da se Cristiano i Messi svake godine bore za zlatnu loptu; da je engleska liga najbrutalnija, dok se u Španjolskoj igra najljepši nogomet. Znam da su engleski navijači bili huligani dok čelična lady, Margaret Thatcher, nije rekla – dosta. Sada sjede uz sami teren. Znam da je Cristianov nogometni uspon započeo na EURU u Portugalu, a to je razdoblje kad sam i ja pratila nogomet ;).  Neku opću nogometnu kulturu mora imati i žena. Zar ne?

Prije par dana, imala sam priliku pogledati dokumentarni film o Cristianu Ronaldu.

U filmu su, uz Cristiana, prisutni članovi njegove obitelji i najbliži suradnici, a dokumentarac obuhvaća 2014. i 2015. godinu s ponekim dijelom iz prošlosti. Posebni naglasak je stavljen na osvajanje Zlatne lopte i natjecateljski odnos s Messijem.

Na stranu ću staviti sve sportsko iz filma, kao i natruhe sebeljublja, njegove životne odluke i navike te (ne)opravdanost istih, a izvući samo par crtica iz njegovog osobnog života važnih za ovaj članak.

Kad pripremam članak koji je o nekom filmu ili osobi, uvijek poslušam intervjue s redateljima ili uključenim osobama kako bih ih mogla razumjeti, tj. vidjeti kako funkcioniraju i “od čega su načinjeni”. Drugačije je kad novinari prenesu neku izjavu, a drugačije je kad se ona posluša od same osobe. Tako sam i u ovom slučaju poslušala neke intervjue.

Ono što se u dokumentarcu primijeti je kako Cristiano nije uljepšavao svoj život – otvoreno je prezentirao i ono sretno i ono nesretno.

Rođen je 1985. na portugalskom otoku Madeiri u jako siromašnoj obitelji. Ima dvije starije sestre i starijeg brata. S 12 godina, sam odlazi u Lisabon jer želi postati najbolji nogometaš na svijetu. To naziva najtežim razdobljem u životu, ali se, uz obiteljsku potporu iz daljine, nije predavao, iako je par puta imao ozbiljnu namjeru odustati. Svaki dan je plakao, ali i disciplinirano trenirao.

Tata mu je umro 2005. godine od posljedica ciroze jetre uzrokovanoj alkoholom. S njim nikad nije uspostavio dublji odnos jer za to nije imao priliku. To, na neki način, zamjera ocu i radi toga pati. Otac je sudjelovao u portugalskoj intervenciji u Angoli i, kad se vratio, nije bio isti te se odao alkoholu. Cristiano je htio postati tata jako mlad kako bi sa svojim djetetom mogao izgraditi pravi odnos. To vjerojatno ostaje njegova rana.  U tom je razdoblju njegov trener bio sir Alex Ferguson kojeg smatra poput oca u nogometu. Majka ima aktivnu ulogu u njegovom životu i odgoju njegovog sina kojeg je dobio 2010. godine.

Ronaldo ističe kako je oduvijek htio biti najbolji, a jedini recept za to je odricanje i rad jer talent bez toga ostane samo neiskorišteni talent. Zato mu smeta kad ljudi govore kako je nogometašima lako jer se on odrekao puno toga dok se izgrađivao kao nogometaš, a odriče se i puno toga sada kad je uspješni nogometaš. Živi spartanski i usamljenički uz red, rad i disciplinu. Ističe da svakodnevno igra pod bolovima i da se na to naviknuo, inače ga ne bi bilo u vrhu nogometa.

U filmu je stavljen naglasak i na njegovu vjeru na čijim se vrijednostima temeljio njegov odgoj, a sada i odgoj njegovog sina, a u svom domu u Madridu ima dio dvorišta gdje je kip Gospe i gdje se pomoli. U intervjuu danom 2014. godine, ističe da mu je vjera bitna i kako bi htio više ići u crkvu jer voli u miru moliti, ali mu je to teško radi okolnosti u kojima se nalazi (Ajde, Cristiano, nađi neku malu zajednicu ili samostan pa tamo idi na misu). Voli anonimno pomagati drugima jer ne misli kako će njegovo djelo ostati manje vrijedno ako je anonimno. S obzirom da ne bi mogao donirati krv i koštanu srž, a što redovito radi, nema nijednu tetovažu, što je prava rijetkost za nogometaša 👍

Ono što me potaknulo na ovaj članak je sljedeća činjenica: Cristiano je bio neželjeno dijete. Njegova majka ga nije htjela roditi jer su imali troje djece, a njegov otac je u to vrijeme puno pio. Uz skromne uvjete, mislila je da su to prebijedni uvjeti za još jedno dijete.

Ono što je Cristianu spasilo život je to što je 1985. u Portugalu pobačaj bio zabranjen. Ginekolog njegove majke je odbio napraviti ilegalni pobačaj! Danas bi to bez problema napravio jer trudnicu nitko ne bi ni priupitao je li sigurna ili bi je prilikom potvrde trudnoće dočekalo doktorovo pitanje: “Želite li zadržati dijete?”. Njegova majka je onda pokušala sama napraviti abortus tako što je popila neki “domaći”napitak, ali Bog nije dozvolio da naudi Cristianu.

Njegov odnos s majkom je emocionalan i (previše) povezan. Ona plačući govori da sve što ima(ju) duguju Cristianu, a ona je htjela spriječiti njegovo rođenje. Kaže da je zahvalna Bogu što je nije kaznio radi toga i što je pomogao Cristianu u postizanju svega što je postigao. Kao katolkinji, jako joj je žao što je i pomislila na pobačaj, ali kaže da je bila očajna. Sigurna sam kako bi taj stav imala i da Cristiano nije uspješni nogometaš jer se kao argument za zaštitu života od začeća ne može koristiti argument kakva je tko osoba postao. Da, i Staljin i Hitler su se imali pravo roditi. Njihova krivnja nije u tome što su se rodili, nego u odlukama koje su donosili i što su postali nakon rođenja.

Njegova majka je izdala autobiografiju kako bi, kako ona kaže, potaknula žene na odabiranje života jer je i ona imala težak život (ostala je bez majke s pet godina, a otac i maćeha su je smjestili u sirotište kod časnih sestara). S obzirom na spoznaje prenatalne psihologije koja prati kako majčine emocije i reakcije okruženja utječu na nerođeno dijete, a utječu tako da to ostaje pohranjeno negdje duboko u djetetovoj duši, sigurna sam da nije lako živjeti s činjenicom da si bio neželjeno dijete i sa stalnom potrebom opravdanja svog postojanja.

Iznenadilo me je kako su otvoreno pričali o svim problemima i zato je ovaj dokumentarac velika pro life i motivirajuća poruka čak i da se ne radi o Cristianu jer je svaki novi život nastao s razlogom iz Božje ljubavi pretočene u djelo stvaranja – “Neka bude”, a taj se život treba usmjeriti prema dobru.

Ronaldo je poznat kao veliki humanitarac pa se nadam kako će poduprijeti i neku pro life organizaciju javno jer sam sigurna da ih privatno jako podupire.

CR7, hvala što si u svoj dokumentarac kojeg će gledati milijuni, kojeg si mogao sastaviti kako god si htio i u kojem si mogao staviti naglasak na bilo koji dio svog života, iz bilo kojeg razoga – zrelog ili nezrelog, uvrstio tako važnu pro life poruku! 🙂 Sretno!