Na ovu sam se temu odlučila iz istih razloga kao i za temu ovisnosti o pornografiji, a to su:

1. društvena prihvaćenost (ponegdje i poželjnost) koja me baš iritira
2. neinformiranost ljudi o stvarnom štetnom djelovanju i opsegu problema (kao u slučaju demografske katastrofe, pornografije, vjerodostojnosti, osobne odgovornosti za djela i sl.)

Kockanje i klađenje spadaju u pošast koja se opako razmahala i za koju se sada, kao i za pornografiju, zna koliko štetne posljedice ostavlja i na ovisnika i na njegovu obitelj, a onda i na društvo u cjelini. Ne postoji selo, a kamoli grad, u kojem se ne nalazi kladionica i/ili automat klub.

I za vrijeme ovog Svjetskog rukometnog prvenstva, 2017. godine, prikazivala se reklama jedne kladionice pod sloganom: “Igra nikad ne prestaje”. To su opako u pravu. Glas u reklami posudio je poznati sportski komentator, a stas poznata manekenka.

Što više reći?

Možda da su neki za novac spremni prodati sve uz prikladno pranje ruku od odgovornosti – od manekenke iz reklame kojoj će to biti odskočna daska za tko zna što (sam Bog i objektivni promatrač znaju da to neće biti ništa pametno i dobro), preko vlasnika kockarnice i kladionice, preko poznatog komentatorskog glasa do države koja nema preventivni plan. Pouzdano znam da su političari jedne političke opcije imali dobar plan prevencije klađenja i kockanja. Ne znam gdje je zapelo u pokretanju rasprave o tome.

Bez imalo šale, smatram kako bi kladionice, kockarnice, automat klubove i takve aplikacije trebalo zabraniti. Neki će reći kako će tada sve prijeći u ilegalu. Kao prvo, većina neće prijeći. Kao drugo, ono što prijeđe podložno je kaznenom progonu. Kao treće, ono što prijeđe u ilegalu bit će bogataši, a mene boli briga što će neki milijunaš ili milijarder izgubiti koji milijun svojom voljom sve dok to nije dio poslovnog dogovora kojim mora platiti udio u zločinu. Problem je što ljudi koji rade za 4.000-7.000 kuna mjesečno ostavljaju plaću na takvim mjestima. Naravno da je sve stvar osobnog izbora, ali puno toga odradi i marketing i dostupnost. Tko to niječe, nema pojma o vjeri, čovjeku, padu, Sotoni i krijepostima.

Svakako, prvi korak trebala bi biti zabrana kladionica, kockarnica, automata i sl. blizu škola te bolja kontrola registracije aplikacijskih rješenja. Uz to, treba se zabraniti angažman poznatih osoba u takvim reklamama, kao i pojavljivanje reklama u dnevnim terminima u medijima. Nadalje, treba biti zabranjeno intenzivno oglašavanje plakatima i strogo ograničavanje broja plakata i takvih poslovnih prostora. Dodatno, potrebno je pooštriti kazne za pranje novca i pojačati mehanizme za uočavanje pranja novca.

Hrvatska je premrežena kapitalom iz susjednih država koji su dobiveni od trgovine ljudima, narkoticima i oružjem. Strašno! Takav kapital ulazi u RH putem kafića, noćnih klubova, restorana, automat klubova, kockarnica, kladionica, trgovinama. Zajedno s tim, treba odraditi potpunu provjeru osoba-imatelja hrvatske putovnica, a koji su državljani susjednih država poznatih po trgovini narkoticima, ljudima i oružjem. Sramotno je i strašno koliko je takvog kapitala uplivalo u Hrvatsku, a još gore kakve se osobe kreću po Hrvatskoj s (lažnim) hrvatskim putovnicama. S time je dosta povezano i tržište nekretnina na kojem se također pere novac, a to negativno utječe na standard poštenih građana Republike Hrvatske jer rastu cijene nekretnina uslijed potražnje, kao i cijene najma. SOA (Sigurnosna obavještajna agencija) mora se itekako baviti ovime jer je upliv takvog kapitala prisutan, kako kroz gore spomenute radnje, i u medijskom svijetu.

Društvena prihvaćenost te sjaj i blještavilo i u slučaju pornografije i u slučaju klađenja baš je iritirajuća s obzirom da iza toga stoje jad i bijeda uništenog čovjeka. U tom smislu, potpuni je oksimoron izvanjski sjaj reklama koje privlače i unutarnji mrak kockarnica i automat klubova. Kladionice su na svakom koraku pa mladi prolaze pokraj njih na putu do škole pa dečki uplaćuju listiće dok ih cure čekaju vani. To je znak za uzbunu.

Pojam kockanje odnosi se na bilo koju „igru” u kojoj postoji šansa za dobitak ili gubitak novca, a čiji ishod ne možemo predvidjeti. U kockanje spadaju bingo, strugalice, loto, sportsko klađenje, razni automati te igre u kockarnici poput ruleta, ajnca i sl. *

Kockanje (patološki poremećaj kontrole poriva, tj. nesposobnost suzdržavanja od izvođenja nekog ponašanja ili poriva koji je opasan za samu osobu ili za druge), kao i pornografija, mijenjaju čovjekov mozak. Dr. Bagarić ističe da su kod ovisnika koji su ovisni 20-ak godina, vidljive jasne promjene na mozgu.*** Neki psihijatri ističu i da se teže skinuti s kocke, nego s droge, iako kod njih ne postoji tvar (supstancija) koja se konzumira pa kockanje spada u skupinu ponašajne ovisnosti. S kockanjem se češće započinje kao mlada osoba, a razdoblje adolescencije je posebno osjetljivo.

Ljudi kockaju radi:

• osvajanja novca
• zabave
• kockanja u dobrotvorne svrhe
• bijega od problema
• podizanja raspoloženja – sličnost s konzumacijom droge -> PONAŠAJNA OVISNOST

“Ponašajna ovisnost započinje kada pojedinac iskusi zadovoljstvo povezano s određenim ponašanjem i ishodima tog ponašanja, u početku samo kao dodatni izvor zadovoljstva u životu, a kasnije i kao način za suočavanje sa stresom sve dok ne postane vrlo važan dio pojedinčevog života – žudnja za uključivanjem u to ponašanje koja se intenzivira sve dok osoba ne ponovi ponašanje, nakon čega obično osjeća olakšanje praćeno ushićenjem.”* (napomena: ponašajna ovisnost je i ovisnost o hrani, kupnji, internetu, video igrama …)

Kockanje i klađenje karakterizira solistička konzumacija, a mamac na koji se kockar i kladitelj navuku te koji postaje mehanizam ovisnosti je nada da će sljedeći put osvojiti dobitak i osjećaj zadovoljstva. Oni smatraju da osvajanje dobitka nema veze sa srećom, nego s njihovim vještinama i znanjem. Zato se posvete klađenju i kockanju kao svom primarnom poslu kako bi usavršili vještine. Kockanje i klađenje uništavaju obitelji i svakog čovjeka – i materijalno i odnosno i psihički.

“Patološko kockanje uključuje stalno i ponavljajuće problematično kockanje te nekoliko sljedećih simptoma koji nisu dio nekog drugog problema mentalnog zdravlja:

• zaokupljenost kockanjem
• potreba za sve većim ulozima ili rizicima kako bi se postigla željena razina uzbuđenja
• učestali napori da se kontrolira, smanji kockanje ili prestane s njim
• nemir i razdražljivost prigodom pokušaja smanjivanja ili prestanka kockanja
• kockanje kao način bijega od problema ili ublažavanje nekih neugodnih raspoloženja (depresije, osjećaja krivnje, bespomoćnosti)
• nakon gubitka novca na kockanju, kockar se često vraća slijedećeg dana kako bi ga nadoknadio
• laži prijateljima i članovima obitelji kako bi se prikrio stupanj uvučenosti u kockanje
• nezakonita djela kao što su krađe, krivotvorenja, prijevare, pronevjere kako bi se financiralo svoje kockanje
• ugrožavanje ili gubitak važne veze, posla, obrazovne ili poslovne mogućnosti zbog kockanja

Još neki važni znaci kompulzivnog kockanja:

• korištenje radnog vremena ili izostanak iz škole zbog kockanja
• povećanje stresa u kući zbog kockanja
• kockanje je način nabave novca za plaćanje računa
• kockanje do posljednjeg novčića
• kockanje duže od planiranog vremena
• kockanje kao bijeg od briga i problema
• kockanje kao slavljenje dobre sreće”*

Kako ističe dr. Robert Torre, u Jugoslaviji je klađenje i kockanje bilo ograničeno na lutriju i prognoziranje sportskih rezultata, dok su danas u Hrvatskoj prisutni sportsko klađenje, kockarnice i automati. 2010. godine, u Hrvatskoj je samo sportskih kladionica bilo oko 3.000. Doktor ističe i kako, prema njemu, u Hrvatskoj dominiraju sportske kladionice ispred automat klubova i kockarnica, dok je lutrija i dalje dio zabave i razbibrige pretežito starijeg pučanstva kojeg regulira država**.

Kolika su pošast kockanje i klađenje pokazuju, primjerice, statistički podaci iz Australije koji kažu da su Australci izgubili 115 milijardi kuna na kocki u 2015. godini. Najviše gubitaka je ostvareno na poker aparatima.

Podaci iz SAD-a za 2015. govore da je 80% njegovih stanovnika bar jednom u životu kockalo, a iako su muškarci skloniji toj ovisnosti, sklone su joj i žene koje će rjeđe potražiti pomoć za liječenje. Kriminalne organizacije operu svake godine više od 140 milijardi dolara (više od 100 milijardi eura) u sportskom klađenju na svjetskoj razini kako pokazuje izvještaj Međunarodnog centra za sigurnost u sportu (ICSS) iz Dohe***.

Prema procjeni, ovisnošću o kocki i klađenju je pogođeno više od 100.000 osoba u Hrvatskoj (2015.).

Što se tiče Biblije i naše vjere, nigdje se izričito ne spominje kockanje kako bismo ga mogli danas predstaviti, ali se spominje da su vojnici bacili kocku za Isusovu haljinu (uspomena na zli trijumf ubojstva) te se spominju rad, novac, talenti i odgovornosti npr. 1Tim 6, 10; Mt 25, 14-30; 2Sol 3, 10-11; Lk 14, 28-30. U kontekstu poruke Evađelja, kockanje i klađenje može se gledati kroz pohlepu i želju za lakom zaradom, tj. služenja bogatstvu, a znamo da to nije ispravno. Jednako tako, Bog od nas zahtijeva da pravedno i odgovorno upravljamo dobrima, da ljubimo Njega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim te svoje bližnje kao samoga sebe, a to je automatski u suprotnosti s kockanjem jer su sve posljedice kockanja štetne.

Zdravim razumom i praktičnošću dođe se do istog zaključka za mnoge stvari, tj. ne mora sve poimence biti zapisano u Bibliji. Mudrošću i razumom, koje daje Duh Sveti, naukom Crkve te savješću svakog čovjeka, treba razlučiti što je dobro, a što zlo.

Ispravni odgoj je od nenadoknadivog značaja za razvoj odgovornog i ispravno posloženog čovjeka. Onda pravila nisu pravila, nego način života, sastavni dio nas, sloboda. Teško je nešto nadograditi ako se nema na što nadograditi, a onda se radi toga javljaju problemi.

Ovisnici se mogu obratiti na bolničke odjele psihijatrije za pomoć ili svom obiteljskom doktoru koji će ih dalje uputiti.

Obratite pozornost na znakove.

Što bi država trebala napraviti? Prije svega prestala poticati kockarnice i kladionice, kao i društva koja se bave razvojem tehno igara. U ovisnosti nema razlike u rezultatu, iako je predmet ovisnosti različit. Hrvatska je postala baš rupa za pojedine poduzetničke ideje i rast troškova zdravstva.

Što bi roditelji trebali raditi nevezano za temu? Odgajati djecu.

Za kraj, obratite pozornost i na količinu vremena koje vaša djeca provode na mobitelu i igrajući video igrice. Ovisnost o njima je također pogubna na više razina.

Iz obiteljskog iskustva mogu reći kako moji nećaci ne vise po mobitelima. Dapače, nemaju ih, iako bi ih mogli imati. Mogu provesti sat vremena preko vikenda na majčinom/očevom mobitelu, nitko se od njih radi toga ne valja po podu i ne stvara frku, odlični su učenici, pentraju se po drveću i lijepo druže s prijateljima (od kojih većina ima mobitel). Kad i dobiju mobitele, neće moći raditi što žele na njima.

Ako je potrebno, odmah djelujte i promijenite navike dok je vrijeme.

Do čitanja,

🙂

Izvori:

*”Kocka i mladi”, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, 2014.

**www.gospicko-senjska-biskupija.hr

***www.poslovni.hr