Feminizam vs. sloboda

Pravi muškarac daje život za svoju ženu, a prava žena to mora dopustiti. To je moguće jedino ako je muškarac glava, stup obitelji, a žena njezina duša. Muškarac mora ljubiti (voljeti) svoju ženu toliko da bi dao svoj život za nju, a ona mora dopustiti i prihvatiti da je se tako i toliko voli, a to znači priznati muškarčeva ulogu i preuzeti svoju.

Ono što primjećujem je puno nesporazuma na ovim temeljima pa i jedna i druga strana podižu svoje obrambene mehanizme nastale kao posljedica prethodnih (ranjenih) iskustava kako se ona ubuduće ne bi ponovila. Ona ne želi da je se voli, nego želi biti ta koja će preuzeti mušku ulogu jer je netko iskoristio njezinu ženstvenost, a on ne želi toliko voljeti jer mu je neka uništila muškost emocionalnim spletkama i dominacijom. Kada to povežete sa slobodnom odlukom osobe o tome koje će vrijednosti ili načela slijediti te (ne)odgojem, neznanjem o čovjekovom smislu i biti te duhovnoj stvarnosti (dobroj i zloj), imamo ubojitu kombinaciju.

U svemu tome nastrada i povjerenje pa se teško odlučiti na ono što ljubav stvarno jest – slobodno sebedarje bez kalkulacija, ali ljubav je upravo to i ne smije biti nikako drugačije. Ona je odgovornost za drugu osobu i što je više odgovornosti, to je ljubav veća. Istinska ljubav je žrtva, a to je nekada neuzvraćeno, nekada bolno, nekada narušeno, a nekada i u potpunosti smisleno toliko da vam je jasno kako ne može biti nikako drugačije i po 100-ti put dobijete potvrdu kako Bog jedini zna najbolje te da ništa ne valja što odradite bez Njegova načina i zamisli funkcioniranja. Zato – nismo sami, iako čovjek može biti frustriran radi navedenog.

Je li jednostavno puno ulagati u odnos i ne dobivati jednako ili išta? Nije, to je jako teško, a u vezi koja nije okrunjena brakom nije ni potrebno, ali čovjek treba donijeti odluku o tome kakva on osoba želi, koje ideale i vrijednosti slijedi pa se tako i ponašati te treba prepoznati osobu čije će mane i ograničenja moći podnijeti jer svaki čovjek ima svoja ograničenja, čak i ako odnos savršeno funkcionira. Nemojte od čovjeka tražiti ono što može dati samo Bog, ali nemojte se ni zeznuti i ne prepoznati temeljne vrijednosti. Nadalje, ako je čovjeku jedino smisleno ponašati se onako kako treba, onda se i ne može drugačije ponašati jer nema mira s onime što mu je besmisleno. Osobe u vezi imaju izbor – ako nisu jedno za drugo ili je jedna strana nezadovoljna odnosom, odnos se razriješi vrlo jednostavno. Brak zahtijeva veću žrtvu – on je i u dobru i u zlu dok vas/nas smrt ne rastavi.

Ljubav je slobodno sebedarje osobi kojoj ste se brakom obvezali biti vjerni i u dobru i zlu. Ono što će druga strana napraviti s tim, ugrubo rečeno, nije vaš problem niti bit ljubavi, nego je problem te osobe. Na kraju krajeva, nagrada i kazna dolaze na drugom svijetu. To uvijek treba imati na umu kad govorimo o duhovnim pitanjima i pitanjima smisla čovjeka, a to su pitanja pred kojima se sva ostala mogu samo sakriti. Najvažnije je imati smisao jer ćete onda moći biti duhovno mirni i kad se sve ruši oko vas i kad ste emocionalno uznemireni. Jednako tako, i kad se trudite i kad griješite.

Obje strane moraju s ljubavlju izvršavati svoje odgovornosti i uloge koje su različite, inače dođu u situaciju u kojoj svatko koristi svoje oružje za uništenje – ona emocije (emocionalno nasilje), on snagu (fizičko nasilje) ili se zapletu u lažni odnos izokrenutih uloga koji, s obzirom da je temeljen na laži izokrenutih uloga, propadne s velikim ožiljcima. Tako se stvara začarani, otrovni krug muško-ženskih i bračnih odnosa koji prerasta u pakao na zemlji. Jako je bitno prihvatiti različitosti između spolova i antropološke istine te biti svjestan da je naravni zakon upisan u svakog čovjeka.

Sve navedeno, a pogotovo prvi odlomak ovog članka, svoj izvor, fundament imaju u sljedećem: da bi sve moglo ispravno funkcionirati, čovjek mora postaviti Boga u središte svog života. Ako čovjek tako napraviti, neće imati problem ni s “vlasničkim” pristupom ženi niti s emocionalnim spletkarenjem muškarcem.

Zašto?

Kao prvo, zato što je On u nas upisao čežnju za Njim davši nam dušu pa čovjek nema mira dok se tome ne odazove, a kao drugo zato što onda Bog postaje mjerilo naših postupaka, riječi i života. Ako Bog i Njegov način postaje naše mjerilo, muškarcu neće pasti na pamet tući i omalovažavati ženu, ženi neće pasti na pamet emocionalno maltretirati, ucjenjivati i krivo usmjeravati. Ako je vama mjerilo stvari ono kako je Bog zamislio odnose, onda će se dvije strane natjecati u tome tko će biti nesebičniji, stavljat će drugu stranu na prvo mjesto, imati više razumijevanja, biti veća potpora, bit ćete svjesni odgovornosti za drugu osobu, radije ćete vi patiti, nego da pati druga strana. Svi se odnosi naruše kad se zaboravi na to.

Sloboda i feminizam? Sloboda je činiti ispravna, moralna djela jer si slobodan od zakona ili zato što poštuješ zakon i jedino ti je tako smisleno, a feminizam nema veze s tim. Mrziti nekoga nije sloboda. To može biti vaša slobodna odluka i izbor, ali on ne donosi slobodu jer je mržnja nikada ne donosi.

Za razliku od mržnje, ljubav je sloboda i kod nje nema posjedovanja, nego poštovanja i odgovornosti.

U članku se nisam dotakla feminizma kao mašinerije financirane ogromnim iznosima moćnika koja za cilj ima uništavanje braka, obitelji i zdravih temelja društva, tj. feminizma kao instrumenta kulture smrti. On se obilato koristi za te svrhe. Feminizam, rodna ideologija, pobačaji i sve slične ideologije se hrane tuđom boli, nesrećom i napasti. Žrtve tih ideologija, tog zla je cijelo društvo, ali i pojedinci koji se npr. bore s istospolnom privlačnošću i kojima treba i kojima se može pomoći restrukturiranjem i zacjeljivanjem onoga što je dovelo do loma ili razočarane žene te tako postaju alat tih zlih interesnih skupina. Drugi dio to podržava slobodnim izborom iz raznoraznih razloga.

Ovaj članak sam htjela spustiti na osobnu razinu jer, u konačnici, svatko od nas ima izbor, ima odgovornost, može odlučiti. Sustav čine ljudi. Ako je sustav pokvaren, nije se pokvario sam po sebi, nego se pokvario pokvarenošću ljudi koji ga čine, a to nam puno govori. Ne samo u slučaju feminizma, nego u slučaju svakog područja koji vam može pasti na pamet. Uljez napada i ulazi tamo gdje osjeti slabost, a puno priče ne mijenja nedostatak djela. Budite nekome komadić neba na ovoj zemlji na koji god način možete, znate i na koji ste način pozvani biti jer je to naša svrha – svakome s njegovim talentima dobivenim po mjeri.

Zato mi se drž’te, oboružajte se misom, skaramentima, krunicom, kontemplacijom, dobrim knjigama, obitelji.

Sve mogu u Onome koji me jača!

#karakter #zrela osobnost #ispravno integrirane emocionalna i duhovna dimenzija

#važnost odgoja

#feminizam nije sloboda #feminizam je tamnica duše #šovinizam također

#feminizam i šovinizam dvije strane iste medalje #ne (skupnoj) snazi koja uništava drugog

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.