Pravi muškarac daje život za svoju ženu, a prava žena to mora dopustiti. To je moguće jedino ako je muškarac glava, stup obitelji, a žena njezina duša. Muškarac mora ljubiti (voljeti) svoju ženu toliko da bi dao svoj život za nju, a ona mora dopustiti i prihvatiti da je se tako i toliko voli, a to znači priznati muškarčeva ulogu i preuzeti svoju.
Ono što primjećujem je puno nesporazuma na ovim temeljima pa i jedna i druga strana podižu svoje obrambene mehanizme nastale kao posljedica prethodnih (ranjenih) iskustava kako se ona ubuduće ne bi ponovila. Ona ne želi da je se voli, nego želi biti ta koja će preuzeti mušku ulogu jer je netko iskoristio njezinu ženstvenost, a on ne želi toliko voljeti jer mu je neka uništila muškost emocionalnim spletkama i dominacijom. Kada to povežete sa slobodnom odlukom osobe o tome koje će vrijednosti ili načela slijediti te (ne)odgojem, neznanjem o čovjekovom smislu i biti te duhovnoj stvarnosti (dobroj i zloj), imamo ubojitu kombinaciju.
