Moja Božićna ispovijed je gotova.

Volim baziliku Presvetog Srca Isusova. Neki će reći crkva kao crkva, ispovijed kao ispovijed, svećenik kao svećenik, ali ova je crkva za mene posebna iz više razloga i moje je odredište kad god sam u prilici.

Nekako ne priliči uz ovako lijepu sliku i značenje crkve pisati o grijehu nepotizma i mita, ali s druge strane, možda baš radi sakramenta ispovijedi koji se najčešće podjeljuje u crkvi, ima smisla pisati o tome.

Nepotizam i mito su, prije svega, veliki grijesi, a tek onda i ilegalne radnje. Oni potkopavaju zdrave temelje društva i blokiraju njegovo normalno funkcioniranje jer ga truju.

Grijeh nepotizma i mita jednako čini osoba koja daje mito, kao i ona koja ga prima. Nema izuzetaka! Treba potražiti drugo rješenje, a postojanje mita je nedopustivo pogotovo u zdravstvu jer ne mogu pojedini pacijenti imati bolji tretman od drugih radi nepotizma ili mita. Pacijenti ne smiju davati mito, a doktori ne smiju tražiti mito.

Ako se te radnje ne spriječavaju i ne spriječe, takav način funkcioniranja preraste u strukturu grijeha kroz koju više ništa ili nitko ne može proći bez pridržavanja takvih ponašajnih normi.

Jesu li svi ljudi neke skupine jednaki i pridržavaju li se istih moralnih načela? Ne.

Zato tvrditi da ništa ne valja i da su svi isti (zli) nije dobro. Dobro je nekada u manjini, ali to nije opravdanje kako bismo se ponašali kao većina ako se većina ne ponaša ispravno.

Činjenjem grijeha i kriminalne radnje ne možemo dobiti ništa dobro.

Samo hrabro uz Božju pomoć!