Arhive oznaka: korupcija

Nepotizam&mito

Moja Božićna ispovijed je gotova.

Volim baziliku Presvetog Srca Isusova. Neki će reći crkva kao crkva, ispovijed kao ispovijed, svećenik kao svećenik, ali ova je crkva za mene posebna iz više razloga i moje je odredište kad god sam u prilici.

Nekako ne priliči uz ovako lijepu sliku i značenje crkve pisati o grijehu nepotizma i mita, ali s druge strane, možda baš radi sakramenta ispovijedi koji se najčešće podjeljuje u crkvi, ima smisla pisati o tome.

Nepotizam i mito su, prije svega, veliki grijesi, a tek onda i ilegalne radnje. Oni potkopavaju zdrave temelje društva i blokiraju njegovo normalno funkcioniranje jer ga truju.

Grijeh nepotizma i mita jednako čini osoba koja daje mito, kao i ona koja ga prima. Nema izuzetaka! Treba potražiti drugo rješenje, a postojanje mita je nedopustivo pogotovo u zdravstvu jer ne mogu pojedini pacijenti imati bolji tretman od drugih radi nepotizma ili mita. Pacijenti ne smiju davati mito, a doktori ne smiju tražiti mito.

Ako se te radnje ne spriječavaju i ne spriječe, takav način funkcioniranja preraste u strukturu grijeha kroz koju više ništa ili nitko ne može proći bez pridržavanja takvih ponašajnih normi.

Jesu li svi ljudi neke skupine jednaki i pridržavaju li se istih moralnih načela? Ne.

Zato tvrditi da ništa ne valja i da su svi isti (zli) nije dobro. Dobro je nekada u manjini, ali to nije opravdanje kako bismo se ponašali kao većina ako se većina ne ponaša ispravno.

Činjenjem grijeha i kriminalne radnje ne možemo dobiti ništa dobro.

Samo hrabro uz Božju pomoć!

Politika, stabilnost i #integritet 👪+🌉🔝😇

Ono što stalno ističem vezano za politiku, principe, odgoj, moral, a što mora rezultirati vjerodostojnošću, može se sažeti na sljedeći način:

Status quo “on krade, ali daje i ljudima” je status quo kriminala.

Stabilnost kažnjavanja poštenih i principijelnih koji ne žele igrati po pravilima kriminalnog statusa quo, nego su ga uzdrmali je stabilnost nagrađivanja nepoštenih stabilnim poslovima u tromom državnom sektoru.

Politička stabilnost kriminala, ortaka i hobotnice od najniže do najviše razine nije stabilnost kojoj treba težiti.

Stabilnost rođačkog kapitalizma i struktura je u Nebo plačući grijeh.

Deklarirani vjernik koji ne živi i ne radi po deklariranoj vjeri je sablazan.

Bezkarakterna i bezbožna stabilnost je moralna kaljuža.

Politička stabilnost bez odgoja je oportunitetni trošak situacijskog lopova.

Stabilnost kolektivne (ne)odgovornosti je stabilnost propalog poduzetničkog društva i propale države.

Stabilnost neimenovanja stvari i pojava pravim imenom je stabilnost nevjerodostojnosti i gaženja savjesti.

Stabilnost neizvršavanja građanske dužnosti glasanja je stabilnost neodgovornosti i mogućih izbornih manipulacija.

Stabilnost planskog razvoja samo jednog grada u državi koji živi kao država u državi s privilegijama za razliku od ostatka države je stabilnost “sve dođe na naplatu” i “sve se vraća, sve se plaća” (depopulacija).

Stabilnost koju osiguravaju predstavnici većine građana koji su samo deklarativni u stavovima s predstavnicima koji mrze tu većinu građana je stabilnost političke trgovine, nevjerodostojnosti, kriminala, nepotizma, demografske katastrofe, lijenih državnih zaposlenika i umirovljenika s 35 godina, vrijednih privatnih zaposlenika koji ni sa 60 godina ne mogu u zasluženu mirovinu, a koji financiraju one koji su s 35 godina otišli u mirovinu i one koji i ne traže posao ili rade na crno, a imaju zdravstveno preko burze za zapošljavanje. To je stabilnost fakultetski obrazovanih ljudi diplomiranih magna cum laude koji rade za 2.400 kn uz sve svoje sposobnosti, stabilnost poduzetnika koji imaju milijune (milijarde?) kuna duga koji se toleriraju oporezivanjem poštenih poduzetnika i za zrak koji dišu.

=

stabilnost zla ➡ stabilnost grijeha struktura

nema dobra i napretka s tom stabilnošću

O stabilnosti koga/čega pričamo?

Nastavi čitati Politika, stabilnost i #integritet 👪+🌉🔝😇

Zaokret u hrvatskoj vanjskoj politici ili Kome je zapravo puk’o film? #integritet

Pred kraj prošlog tjedna, u Hrvatskoj je buknula vijest kako je hrvatska vanjska politika (konačno) krenula u dobrom smjeru. Doduše, ova vijest je negativna i opasna ako se pita članove različitih civilnih udruga koje se financiraju novcem poreznih obveznika, a ne zastupaju interese i vrijednosti tih poreznih obveznika te su se odmah digli na noge.

Jednako tako, na noge su se digli diplomati prošlih diplomatskih misija i političari političkih opcija koje nemaju potporu hrvatskog društva, ali koji su s 1 posto birača uspjeli postaviti i ministre, raširiti “rođo ekonomiju” po državnim društvima, a i ocrnjivati Hrvatsku po svijetu. Kad govorimo o izborima, ponekad  je točna poznata Churchillova izreka: “Najbolji argument protiv demokracije je petominutni razgovor s prosječnim glasačem”.

I dok se Churchill vrlo vjerojatno nije vodio moralnošću i moralnom (apsolutnom) istinom, nego politikom na svoj mlin, ja se vodim pa bih tako tu njegovu izreku modificirala gledajući na ovaj način: to što puno ili svi ljudi biraju isto, ne govori ništa o moralnosti i ispravnosti toga. Moralno ispravno je moralno ispravno pa i onda kada tonešto odabire samo jedna osoba. Moralno neispravno je moralno neispravno i onda kada to svi biraju. Ja sasvim sigurno nisam osoba koja se oslanja na to da većina (moralno) ispravno odlučuje. To nikada nije bio moj credo.

images
bug.hr

Nastavi čitati Zaokret u hrvatskoj vanjskoj politici ili Kome je zapravo puk’o film? #integritet