“Ne dopustite svijetu da u vama učini da možete koračati sami. Sam nigdje ne dolaziš. Ne možemo hodati sami.”… “Ne bojte se staviti svoje povjerenje u Isusa! Ne bojte se prigrliti Njega i Radosnu vijest.” papa Franjo, 22.09.2018.

Samodostatnost ne vodi dobrome. Nigdje ne vodi ni interesno sklapanje “prijateljstava” i poznanstava. Dobro, možda vodi napretku karijere, ali karijera je sama po sebi jadna, a takva poznanstva još i više, ako osoba nema nekoga s kime će moći vježbati i živjeti ono što nas uči Radosna vijest, odnosno ako se osoba ne osjeća pozvanom živjeti onako kako nas uči Radosna vijest. Ljudski rečeno, takav interesni poznanik nije osoba koja će biti uz vas niti kada vam je dobro, a pogotovo ne kada vam je loše niti ćete vi biti uz nju jer vas spaja samo interes.

Pad anđela se dogodio radi njihove oholosti, a oholost je povezana sa samodostatnosti. Lucifer nije pao jer je sagriješio bludno, ukrao, psovao ili lagao. Pao je jer je bio ohol, a da nije sagriješio nijednim drugim grijehom kojim griješe ljudi.

M. Caravaggio, “Narcis”, commons.wikimedia.org

Flickr.com

Tumblr/Mathew Wilkinson

Papa ne poziva na sklapanje interesnih prijateljstava i networking, nego na otvaranje srca drugom ljudskom biću, našem bližnjem bez interesa, onako kako je radio Isus.

Razlika između 1. networkinga, 2. brige za svakog čovjeka (Radosne vijesti) i 3. dubinskog odnosa s drugim ljudima je u motivaciji. Dok networking smatram interesnim poznanstvom pa samim time besmislenim trošenjem vremena, dotle brigu o svakom čovjeku smatram jedinim ispravnim putom, a dubinski odnos smatram dobitkom.

Briga za svakog čovjeka uključuje svakog čovjeka oko nas, a dubinski odnos uključuje nas i nekolicinu osoba oko nas s kojima gradimo život. Networking nije ni jedno ni drugo, a duboko sam skeptična i da on može dovesti do jednog od toga dva.

Dok networking ne zahtijeva prigrliti Krista i njegov način, briga o svakom čovjeku i dubinski odnos to zahtijevaju. Zašto? Zato što će se, ako ne ispunimo taj preduvjet, sve raspasti s obzirom da je bit čovjeka izgrađena na tom preduvjetu, odnosno čovjek je jednostavno stvoren na takav način.

Zajedno sa svime ostalim, raspast ćemo se i mi jer Bog ne treba našu ljubav, ali je nama neophodno da Mu je damo.