S obzirom da sam zadnjih dana nekoliko puta morala reagirati na neke neistinite izjave, s obzirom na odbijanje zakona o zaštiti djece od čedomorstva od strane demokrata u SAD-u i s obzirom na objavljena tri članka na temu unazad nekoliko dana u kojima se napadaju jedan biskup i dvojica svećenika samo zato što su rekli istinu, moram se opet osvrnuti na tretman teme pobačaja, umjetne oplodnje i pornografije u medijima.

Američki demokrati su odbacili zakon kojim bi se ona djeca koja prežive neuspjeli pobačaj imala pravo primiti u bolnicu i liječiti. To znači da demokrati, uz izuzetak dvojice od njih u Senatu, i dalje podržavaju praksu ostavljanja te djece na stolu, hrpi otpada ili vreći za smeće da umru u mukama.

Drugim riječima, podržavaju čedomorstvo.

Nancy Pelosi je sigurno zadovoljna. Tko zna što će se dogoditi ako joj Trump još koji put zabrani upotrebu zrakoplova za putovanja.

S obzirom da Trump vraća Reaganovu definiciju prava na život kojom će dodatno ukinuti financiranje Planned Parenthooda, demokrati su prisiljeni pokazati svoje pravo lice jer ih je Trump prisilio da se javno bore za pravo na ubijanje. Ne mogu to više raditi u rukavicama.

Novinari se, “brinući” za duševno zdravlje čitača, zgražaju nad istinom o pobačaju – ubojstvu i nad istinom što se događa s komadima tijela beba nakon što se ubiju. Napadaju sve one koji govore istinu jer im je problem što se govori istina, a ne postupak o kojem se govori istina.

Istina je da se dijelovi tijela ubijenih novih ljudskih bića koriste u kozmetici. Nemojte se varati – koristili su se u Pepsiju (mislim da je korisno pročitati članak koji sam napisala prije dvije godine) kao pojačivač okusa, a da se ne koriste u narcis kozmetici.

Katolik, samim svojim djelom, može biti ekskomuniciran (izopćen, otcijepljen) iz Crkve. Sigurna sam da su gđu Pelosi i sve političare koji se deklariraju katolicima, a podržavaju, promoviraju, potiču i zagovaraju sve ono što se protivi nauku Crkve pogotovo na bioetičkom području, upozorili u kojem se duhovnom stanju nalaze ostavši pri takvom ponašanju. Provjerila sam postoji li neki medijski trag oko toga i pronašla članak koji govori o tome – u SAD-u su biskupi zabranili pristup pričesti nekoliko političara (Lucy Killea, Mario Cuomo, Gray Davis, John Kerry, Patrick Kennedy, Rudy Giuliani, Kathleen Sebelius, Joe Biden, Michael Madigan, John Cullerton), a među njima je i Nancy Pelosi jer su u duhovnom stanju otcijepljenosti od Crkve. Bez obzira na te mjere, biskupi češće ne posežu za njima.

Svaki čovjek može živjeti kako želi, kao i Predsjednica RH, Premijer RH, Predsjednik Sabora RH i svi drugi. Ono što je također činjenica je da osobe koje rade sotonska djela ne mogu biti aktivni član Crkve jer su se svojim djelima automatski ekskomunicirali iz zajednice i/ili su duhovno ušli u druga zajedništva što vrijedi za npr. masone, reiki, tai chi, new age prakse, dublje razine joge.

Novinari se, “brinući” za duševno zdravlje čitača, zgražaju nad istinom o pobačaju – ubojstvu i nad istinom što se događa s komadima tijela beba nakon što se ubiju. Napadaju sve one koji govore istinu jer im je problem što se govori istina, a ne postupak o kojem se govori istina.

U skladu s time i zajedno s “neprofitnim” udrugama obilato financiranim od strane hrvatske države, Sorosom i poduzetnicima poput Sorosa (Soros je mala beba za neke), stvaraju pritisak i na to da se zdravstvenim djelatnicima, novim zakonom o pobačaju koji će uređivati ubijanje nerođene djece od strane njihovih majki i doktora, oduzme pravo na priziv savjesti te da se područjem ginekologije mogu baviti samo oni doktori koji izvode pobačaje. Fuj! Odvratna mi je i sama pomisao da isti doktor porodi Anino i Markovo, a ubije Sarino i Ivanovo dijete – ovisno kako se s kime dogovorio time izravno kršeći ono što je obećao kao doktor. Ukoliko se zabrani pravo na priziv savjesti, očekujem daljnje smanjenje potražnje za specijalizacijom iz ginekologije jer će se porod žene i rađanje nove osobe svesti na razinu vješte mesarske tehnike u bolnici. Mesari su vrijedni ljudi koji nam trebaju, ali ne u bolnicama, nego na farmama, klaonicama i mesnicama, iako bi se u ginekologiji očito moglo naći mjesta i za njihove vještine.

Istina je da se dijelovi tijela ubijenih novih ljudskih bića koriste u kozmetici. Nemojte se varati – koristili su se u Pepsiju (mislim da je korisno pročitati članak koji sam napisala prije dvije godine) kao pojačivač okusa, a da se ne koriste u narcis kozmetici.

Političkim strankama u Hrvatskoj, pogotovo Joint koaliciji (nemam zasluge u kreiranju imena) te drugim lijevim strankama predlažem manje Amsterdama i amsterdamskih štetnih spojeva, a više informiranje kako se ne bi sramotili izjavama temeljenim na subjektivnoj kategoriji emocija koje vrište s lica. Isto vrijedi i za lažnu demokršćansku opciju HDZ na vlasti koja se tek treba posramiti svega onog što su napravili. Dugačak je to popis.

Dijelovi ubijenih ljudskih bića se koriste u kremama za pomlađivanje ili obnovu kože.

Treba koristiti kreme za njegu kože i žena mora držati do sebe, ali pripazite što kupujete. Ako nešto nudi posebne rezultate, vjerojatno se radi o dijelovima ubijenih beba koje pojačavaju djelovanje. Ne bi bilo loše razmisliti ni o botoks kolagenu. Proteini se moraju dobiti iz nekog izvora.

Istraga je dokazala i pokazala kako je Planned Parenthood 🤑🤑 prodavao dijelove tijela ubijenih beba, kao i da su ciljano odabirali mjesto na tijelu na kojem će usmrtiti bebu da neki njezin dio tijela ili organ ostane neraskomadan za prodaju. To novinari vrlo jednostavno mogu saznati kad već sami nisu proveli istragu.

Ti isti mediji koji podržavaju pobačaj i ne groze se ubojstva novog ljudskog bića imaju problem s time kad se opisuje postupak pobačaja ili kad se kaže istina o upotrebi dijelova tijela ubijene djece pa takve izjave smatraju šokantnima te da se o tome ne smije govoriti – pogotovo katolici i Katolička crkva. Odmah se jave uvrijeđene mame, žene i muškarci kojima je u redu podijeliti pobačaj s nekom ženom jer je to “samo sastavni dio života”.

Upotreba dijelova tijela ubijenih beba je već dokazana i evidentirana, ali znaju to novinari. Njihova je zadaća da se o tome ne priča, ne zato što to smatraju lošim i groznim, nego kako prosječan čitatelj kojeg odgajaju u smjeru životinje ne bi pokazao svoje ljudsko lice ili se usprotivio tom postupku.

Oni moraju očuvati javnu tajnu apartmana za pobačaje po bolnicama čiji se računi svaki mjesec šalju kao dio statistike kako se javnost ne bi uznemiravala tolikim brojem ubojstava. Neka javnost bude mirna, a u pozadini će se i dalje tolerirati komadanje djece, mračne i ledene komore za embrije, pobačaje do kojih dolazi kad se embriji prilikom umjetne oplodnje ne ugnijezde u maternicu i slično.

Pornografija uništava ljudsko zdravlje na svim razinama (impotencija, neplodnost i kvaliteta genetskog materijala, psihički problemi i FIZIČKA promjena mozga, ovisnost, grijeh) i ljudske odnose.

Tvrditi kako doživljeni šok događaj ne utječe na sve razine čovjeka pa i na tjelesne simptome koji prerastu u poremećaj kako to tvrde novinari u Hrvatskoj je laž. Mislim kako nije potrebno isticati, posebno u današnjem vremenu, kako je veliki broj bolesti psihosomatski. Ljudi pate od napada panike radi traume, djeci posijedi kosa od šoka, ženama se poremeti ili izgube menstruacijski ciklus, muškarci pretrpe srčani udar, a da ne spominjem što se dogodi s međuljudskim odnosima.

Uvijek ponavljam da se ono što Crkva naučava uvijek pokaže točnim. Zašto? Zato što Katolička Crkva slijedi Isusov nauk i smisao, a to je ono kako je Bog zamislio čovjeka i svijet. Meni za to ne trebaju istraživanja, a zanimljivo je da sada i istraživanja koja se mogu provoditi radi dostupnosti tehnologije potvrđuju crkveni nauk. Nema iznenađenja – ako je nešto protivno crkvenom nauku, nema šanse da će dati dobre rezultate.

Kao ženi mi je uvijek žao kad moram kritizirati žene. Zašto ih kritiziram?

Zato što je meni svejedno kojeg je spola – muškog ili ženskog osoba koja radi ono što je zlo ili pogrešno i neću prestati govoriti o zlim postupcima žena samo zato što sam žena ili zato što je nastupilo vrijeme u kojem se žene totalitaristički osvećuju. Od uzora, žene su postale grobarice.

Kolikogod ovaj svijet ide prema katastrofi, bar su rukavice pale. Ni u Hrvatskoj više ne mogu olako pričati o pobačaju kao o pravu žene, nego su prisiljeni zauzeti poziciju koja vrlo jasno govori da, zapravo, zahtijevaju pravo na ubijanje.

Sjećam se jedne emisije na temu zakona o pobačaju od prije dvije-tri godine. U njoj je sudjelovala i Bojana Genov, starija, crnokosa aktivistica za pobačaje. Ona je tijekom cijele emisije govorila o pobačaju kao o jedenju bombona u doba hladnokrvnih komesara komunizma ili nacizma. Emisiju je završilo njezino vrištanje u ime žena: želimo pravo na siguran (koje li ironije!) pobačaj koliko god puta treba. Ježila sam se, a istovremeno mi je bilo žao te žene jer je njezina duša bila pakleno mrtva i to je ono što je izazivalo jezu. Duhovno (unutarnje) stanje u kojem se čovjek nalazi se odražava i na fizički izgled, mimiku i kretnje. Zato postaje osobe koje su fizički objektivno lijepe, ali su ružne jer iz njih izviru njihovi stavovi, pogledi, postupci i ponašanje koji su toliko ružni da poružne osobu. Samo na javnoj sceni je puno takvih osoba.

Teške riječi, ali tako je.