Arhive oznaka: pravo na priziv savjesti

Bioetika, Društvena kretanja, Istraživanja, Marketing & ekonomija, Politika, Poticaji i osobni razvoj, Uncategorized

Što radite, doktori i znanstvenici?

Ostavi komentar

Dragi doktori, drugi zdravstveni djelatnici i znanstvenici,

nemojte preporučivati terapije, postupke, načine i sredstva koja su protivna moralu jer to nikada ne donosi dobro.

Doktori, nemojte izvoditi pobačaje, upućivati na pobačaj, poticati prenatalna testiranja kojima se ciljaju skupine za istrebljenje, davati blokatore puberteta i farmakologiju za promjenu spola, poticati kontracepcijski mentalitet i sredstva, eutanaziju, umjetnu oplodnju, kloniranje, trgovinu organima, vazektomiju, ugradnju spirale, preporučivati zahvate i terapiju koji u bilo kojem svojem segmentu, načinu dobivanja lijeka ili načinu djelovanja krše moralni zakon.

Znanstvenici, nemojte sudjelovati i poticati istraživanja na embrijima, razvijanje farmakoloških rješenja i cjepiva od tkiva i organa ubijene nerođene djece niti dijeliti cjepiva s tajnim sastojcima za sterilizaciju. Nemojte raditi istraživanja mijenjanja gena. Spolne bolesti se ne iskorjenjuju cjepivom, nego vjernošću te predbračnom i bračnom čistoćom. Doista mislite kako radite dobro radeći testiranja i istraživanja na tkivu i organima nasilno ubijene nerođene djece? Ne radite. Nemojte se zavaravati i nemojte si tepati. Vaše loše i zlo istraživanje je nešto bez čega se svijet neće srušiti. Dapače, bit će bolje mjesto s manje zla. Postali ste samo instrument zla.

Čovjek nije automobil pa nema potrebe da po njemu prčka bioinženjer bez moralnog kompasa. Doista sam skeptična prema svakoj osobi koja se bavi bio i genetskim inženjeringom jer ne vjerujem da se itko može baviti time i poštivati Boga kao Stvoritelja te Njegov moralni zakon. Prekršio ga je na ovaj ili onaj način.

Nije vam lako. Znam.

Nastavi čitati Što radite, doktori i znanstvenici? →

Bioetika, Društvena kretanja, Marketing & ekonomija, Politika, Poticaji i osobni razvoj, Uncategorized

Mediji zgroženi pravom na iznošenje istine/Zakon o čedomorstvu/MPO/Pornografija

Ostavi komentar

S obzirom da sam zadnjih dana nekoliko puta morala reagirati na neke neistinite izjave, s obzirom na odbijanje zakona o zaštiti djece od čedomorstva od strane demokrata u SAD-u i s obzirom na objavljena tri članka na temu unazad nekoliko dana u kojima se napadaju jedan biskup i dvojica svećenika samo zato što su rekli istinu, moram se opet osvrnuti na tretman teme pobačaja, umjetne oplodnje i pornografije u medijima.

Američki demokrati su odbacili zakon kojim bi se ona djeca koja prežive neuspjeli pobačaj imala pravo primiti u bolnicu i liječiti. To znači da demokrati, uz izuzetak dvojice od njih u Senatu, i dalje podržavaju praksu ostavljanja te djece na stolu, hrpi otpada ili vreći za smeće da umru u mukama.

Drugim riječima, podržavaju čedomorstvo.

Nancy Pelosi je sigurno zadovoljna. Tko zna što će se dogoditi ako joj Trump još koji put zabrani upotrebu zrakoplova za putovanja.

S obzirom da Trump vraća Reaganovu definiciju prava na život kojom će dodatno ukinuti financiranje Planned Parenthooda, demokrati su prisiljeni pokazati svoje pravo lice jer ih je Trump prisilio da se javno bore za pravo na ubijanje. Ne mogu to više raditi u rukavicama.

Novinari se, “brinući” za duševno zdravlje čitača, zgražaju nad istinom o pobačaju – ubojstvu i nad istinom što se događa s komadima tijela beba nakon što se ubiju. Napadaju sve one koji govore istinu jer im je problem što se govori istina, a ne postupak o kojem se govori istina.

Istina je da se dijelovi tijela ubijenih novih ljudskih bića koriste u kozmetici. Nemojte se varati – koristili su se u Pepsiju (mislim da je korisno pročitati članak koji sam napisala prije dvije godine) kao pojačivač okusa, a da se ne koriste u narcis kozmetici.

Nastavi čitati Mediji zgroženi pravom na iznošenje istine/Zakon o čedomorstvu/MPO/Pornografija →

Bioetika, Društvena kretanja, Politika, Uncategorized

Priziv savjesti & Marakeški sporazum

Ostavi komentar

Priziv savjesti

Apsolutno je nedopustivo ijednoj osobi izjavljivati kako osoba ima pravo na priziv savjesti, ali samo izvan radnog mjesta.

O ljudskoj savjesti i moralu ne odlučuju svjetski moćnici. Oni nemaju nikakvo pravo na to. Savjest i moral su dijelovi čovjeka u kojima se on susreće sa svojim Stvoriteljem, sa svojim Bogom i nijedan čovjek nema pravo vlasništva na to jer priziv savjesti sasvim sigurno ne ovisi o nekoj ljudskoj Deklaraciji koja daje pravo ljudima živjeti prema njihovoj savjesti. To pravo ostaje i ako se Deklaracija promijeni jer je Bogom dano, iako to neki žele promijeniti.

Drugi problem s izjavom koju ovih dana čujemo od nekih (bivših) ministara i aktivista je kako čovjek u svojoj kući mora živjeti po jednim pravilima, a na radnom mjestu po drugim. Drugim riječima, ministri kažu kako čovjek treba biti razdijeljen (dijaboličan) u sebi.

Dijaboličnost izaziva propast pojedinca i društva – dijabolično ponašanje čovjeka dovede do nekoliko dijagnoza u psihijatrijskom smislu i mrak duše u duhovnom smislu. To zna svaka osoba koliko-toliko zdravo odgojena, a doktori bi to trebali znati bar po završetku Medicinskog fakulteta iz osnova psihijatrije pa ne bi trebali pričati takve gluposti.

Smatram nedopustivim uvlačenje druge osobe u svoje loše i zle odluke. Drugim riječima, ako osoba želi napraviti nešto zlo, onda u to nema pravo uvlačiti druge osobe i zahtijevati držanje ljestava od strane drugih osoba.

Konkretno u bioetičkim pitanjima koja su moralno vrlo jasna, želi se cijelo društvo pretvoriti u Poncija Pilata koji će oprati ruke i držati ljestve onima koji žele ubijati nerođenu djecu, starije, drugačije, osobe s mentalnim i tjelesnim oštećenjima, koji se igraju boga i sl. Ako osoba želi raditi zlo, onda ne može tražiti pranje savjesti kroz druge ili cijelo društvo kako bi joj bilo lakše nakon počinjenog zla.

Što se tiče kontracepcijskih (abortivnih) pilula, one ne liječe, stoga, ako vam ginekolog odredi njih kao terapiju, vrijeme je za promjenu ginekologa. Sigurna sam kako postoji puno bolja alternativa – i po kemijskom sastavu i po tome što nije nemoralna i koja vam neće uništiti cjelokupno zdravstveno stanje. Cura/žena kojoj je ljekarnica odbila prodati kontracepciju je to trebala smatrati porukom koja će joj sačuvati zdravlje jer ne postoji lijepa pjesma kojom bi se mogao opjevati poremećaj hormona kojeg uzrokuju kontr. pilule.

Marakeški sporazum

Još jedan dokaz da (hrvatske) političke elite ne rade nešto iz neznanja, nego iz namjere. Onaj tko na početku radi iz neznanja, a u međuvremenu se odbije obratiti Bogu kako bi mu On prosvijetlio pamet, završi kao korisna krpa zlim interesima. I na pitanju Marakeškog sporazuma je vidljivo zašto osoba ne smije imati jedan stav za posao, a drugi za privatni život.

Savjest - odgovornost

Nastavi čitati Priziv savjesti & Marakeški sporazum →

Bioetika, Društvena kretanja, glazba, Marketing & ekonomija, Poticaji i osobni razvoj, Uncategorized

Andrea Bocelli i njegova priča

Ostavi komentar

“Nisam samo protiv pobačaja. Ja sam za život.” (A. Bocelli)

Za argumentiranu raspravu uopće nije bitno što je netko ostvario u životu, kako je doprinio ovom svijetu, je li bio dobar ili zao kako bi to onda bio argument za život. Apsolutno je nevažno tko je ostao živ zahvaljujući zabrani pobačaja. Čovjek je, po tome što je Božje biće i što bez Njegove odluke ne bi ni nastao, neprocjenjive vrijednosti i ima pravo na život samom tom činjenicom.

Život započinje začećem. Od amebe ili klupe ne može nastati čovjek nakon devet mjeseci razvoja, što zdravom logikom znači da se od početka radi o čovjeku, a nadalje da se, u slučaju prekida života, radi o smrti. To je činjenica koja jednako vrijedi i jednako je treba poštovati i katolik i musliman i ateist te je to sama suština zašto pobačaj nije dobro. To su činjenice.

Sasvim logično i apsolutno neotuđivo je pravo na priziv savjesti u bilo kojem zanimanju i pitanju pa tako i u slučaju abortusa i doktora. Točnije rečeno, neotuđivo je pravo živjeti i raditi moralno. Abortus je duboko nemoralan čin ubojstva nerođenog djeteta.

Apsurdna je rasprava treba li dozvoliti moralno življenje, kao da bi osoba uopće trebala dozvoliti nekome da joj zabrani ili da dopuštenje za moralno življenje. Besmisleno je uzimati slučaj po slučaj i ‘odobravati’ pravo na priziv savjesti. Pravo na priziv savjesti postoji u svakom segmentu života – bila osoba doktor koja ne želi živjeti nemoralno pa neće raditi abortus, bila osoba ekonomist koja ne želi živjeti nemoralno pa neće muljati s uvjetima stečaja, bila osoba kuhar koja ne želi živjeti nemoralno pa neće staviti otrov u peciva. Slažem se kako treba istaknuti primjere u kojima se želi spriječiti moralno življenje (poput pritiska na izvršenje abortusa), ali se suštinski radi o opasnoj situaciji u koju dolazimo, a to je da si netko uzme pravo zabranjivanja ili dozvoljavanja ljudima življenje po moralu.

Javno svjedočenje utjecajnih i poznatih može ohrabriti. Andrea bi imao jednako pravo na život i da nije postao odličan tenor i utjecajan u glazbenoj industriji. Mi bismo imali jednako pravo na život i da jesmo i da nismo ono što smo danas.

Budi svjetlo svijeta i sol zemlje. Nekada se čini kao da je nešto uzaludno, ali Bog sve vidi i pomaknut će stvari kad je pravo vrijeme.