Film “Pripravnik” govori o umirovljeniku koji se prijavi na pripravničko mjesto (ulazna pozicija u korporativnom sektoru) u startup društvu punom mladih ljudi s ludim rasporedom koje se bavi e-trgovinom, a na čijem je čelu mlada udana žena koja sa suprugom ima sina (ako se dobro sjećam jer sam film odgledala samo vrlo djelomično).

Žena je osnivačica tog privatnog društva i odlazi na posao, dok muž ostaje doma, brine o sinu i kućanstvu. Meni koja sam i sama radoholičar, volim raditi i učiti, već je ovo naopako i neprirodno, a i vama je ako ćete biti iskreni. Radi toga, ne bih se voljela naći u takvom odnosu.

Ono što moram reći je kako ne znam je li u filmu prikazano zašto je muž doma, tj. okolnosti njegova ostanka doma i tko je to potencirao, ali poznavajući urođene razlike između muškaraca i žena, ne znam kako su mogli očekivati da će muškarac biti zadovoljan s takvom neprirodnom situacijom.

To je kao kad se žena, nakon upuštanja u jednonoćnu avanturu, uvjerava kako joj to ništa ne znači, a nakon toga zamrzi muški rod kojeg ne bi zamrzila da joj to uistinu ništa nije značilo i kojeg ne bi zamrzila da se nije upustila u jednonoćnu avanturu. Svaki spolni odnos uz fizičke, ostavlja i psihičko-duhovne posljedice, ali u takvim situacijama postoji razlika između muškog i ženskog doživljaja situacije.

Razliku između spolova sam obrađivala u puno tema na blogu, a i usputno ih spomenem u drugim člancima.

Iskreno govoreći, nekad se osjećam glupo što pišem o razlikama jer su logične, a logično je samo po sebi kako mora biti razlike jer bismo inače bili stvoreni u jednom spolu. Onda me neki ljudi podsjete kako je to logično meni jer sam odgajana po katoličkim vrijednostima i objektivnoj istini te da se to danas ne podrazumijeva pa onda moram napisati još neki članak.

Muškarci i žene su različiti po svim dimenzijama koje čine čovjeka. To je najvidljivije po fizičkoj dimenziji u čiju je svaku stanicu upisan gen za spol, ali se nikako ne smiju zaboraviti psihička i duhovna dimenzija, kao ni njihovi poddijelovi socijalna i intelektualna razina. Po svim ovim dimenzijama, muškarci i žene različito reagiraju i djeluju. Pod utjecajem spolnih hormona koji su različiti kod m i ž, i mozak im djeluje različito jer se različito i razvio (oblikovao).

Evo kratkog filmskog primjera koji nije radostan, ali na kojem je vidljiva razlika i što se dogodi kad se ta razlika ne poštuje i pokuša izjednačiti, a neizjednačiva je.

Film “Pripravnik” govori o umirovljeniku koji se prijavi na pripravničko mjesto (ulazna pozicija u korporativnom sektoru) u startup društvu punom mladih ljudi s ludim rasporedom koje se bavi e-trgovinom, a na čijem je čelu mlada udana žena koja sa suprugom ima sina (ako se dobro sjećam jer sam film odgledala samo vrlo djelomično).

Žena je osnivačica tog privatnog društva i odlazi na posao, dok muž ostaje doma, brine o sinu i kućanstvu. Meni koja sam i sama radoholičar, volim raditi i učiti, već je ovo naopako i neprirodno, a i vama je ako ćete biti iskreni. Radi toga, ne bih se voljela naći u takvom odnosu.

Ono što moram reći je kako ne znam je li u filmu prikazano zašto je muž doma, tj. okolnosti njegova ostanka doma i tko je to potencirao, ali poznavajući urođene razlike između muškaraca i žena, ne znam kako su mogli očekivati da će muškarac biti zadovoljan s takvom neprirodnom situacijom. To je kao kad se žena, nakon upuštanja u jednonoćnu avanturu, uvjerava kako joj to ništa ne znači, a nakon toga zamrzi muški rod kojeg ne bi zamrzila da joj to uistinu ništa nije značilo. Svaki spolni odnos uz fizičke, ostavlja i psihičko-duhovne posljedice, ali u takvim situacijama postoji razlika između muškog i ženskog doživljaja situacije.

Vrativši se na film, nije problem što žena ima uspješno društvo, nego jer je iz svog života isključila svog muža i prestala ga poštovati. Muža je svela na dadilju, prividnu “ženu”, psića, “mamicu i domaćicu” koja brine o njihovom djetetu i kućanstvu, dok ona preuzima mušku ulogu trčanja po sastancima i brige o financijama. Da, to je nenormalno jer nije prirodni raspored uloga, iako će neki reći kako je to pitanje dogovora unutar braka.

Žena u filmu je u potpunosti isključila muža iz svog života i posla te, kad bi je pitao za posao, kad joj je davao do znanja da je uključi u poslovne probleme i situacije samo kako bi joj bio potpora te je praktički molio za jednu rečenicu između dvije odrasle osobe ujutro, ona ga je isključivala i svodila na dijete. Samo je nedostajalo tapšanje po glavi kao psa prilikom odlaska na posao, dok on ostaje brišući kuhinjski šank. Da se on tako ponašao prema njoj, već bi bio optužen za nasilje nad njom. Minimum zahtjeva je da ne činimo drugima ono što ne želimo da drugi nama čine, a puno bolja varijanta je zahtjev ljubavi.

Kad je žena zaposlila tog umirovljenika-pripravnika, isprva je nevoljko jer ju je umirovljenik mogao dobro čitati, ali onda s olakšanjem, razgovarala te dijelila poslovne i privatne situacije s pripravnikom pa su postali prijatelji.

Kao posljedica takvog odnosa u braku, muž ju je prevario s drugom (nije spavao s tom drugom).

Što se dogodilo?

Žena je u tom pogledu prevarila muža s poslom i pripravnikom kojima je iskazivala poštovanje, dok je nju muž prevario s drugom ženom. On je napravio fizički preljub, a ona je napravila emocionalni preljub.

U okolnostima u kojima on svojoj ženi nije bio bitan ni po jednom kriteriju i koja je zanijekala ono što njega čini muškarcem, to se moglo naslutiti i bilo je znakova kako će se to i dogoditi. Gledajući film, nekako sam to iščekivala jer je bilo bolno gledati taj odnos. Bilo je to kao gledati usporeni film o automobilu za kojeg znate kako će se zabiti u zid iza zavoja, a da prividni vozač nema pojma o tome.

Njegov postupak je neispravan, nemoralan i ne treba ga opravdavati, ali nije neprirodan. S druge strane, iako nije neprirodan, mi se razlikujemo od životinja pa se ne možemo ponašati poput njih, nego duhovnom nadgradnjom moramo korigirati svoje ponašanje. Vjernost je potrebna, moguća i jedini je put ljubavi i slobode, ali čin ovog muškarca nije neprirodan.

Zašto?

Zato što muškarci vole i trebaju poštovanje od svoje zaručnice/supruge.

To poštovanje u njima potiče služenje. Zato je muškarcima urođeno (tako su stvoreni) težiti ispravnom autoritetu, vodstvu kroz služenje i inicijativnosti. Imaju veću osjetilnost i potrebu za konkretizacijom ideje na području spolnosti. Zato žene i muškarci moraju biti obazrivi jedno prema drugom jer, na primjer, ženama poljubac znači romantični trenutak, a muškarci su djelomično već na par koraka dalje i moraju uložiti više samokontrole kako situacija ne bi izmaknula kontroli. Zato muškarac mora naučiti izražavati ljubav prema ženi na svoj način.

Naravno, muškarac je i dalje muškarac, iako možda nema toliko izraženu mušku stranu te je žena i dalje žena, iako je zanima baviti se različitim stvarima. Bez brige, niste zapeli u krivom spolu. Sve je u redu dok preuzimamo uloge koje su u skladu s našim egzistencijalnim identitetom kao muškarca ili žene.

Žene imaju veću potrebu za ljubavlju i, zato što su osjećajnije, mnogima nije osviještena važnost poštovanja koju su trebale steći odgojem te to trebaju naučiti. To je danas pogotovo izazov jer se žene hrani glupošću da su jednake muškarcima, da se trebaju boriti, da trebaju biti “frajerice”. Trebaju se boriti, ali je pitanje oko čega/koga i za što/koga. Takva žena ne može znati poštovati muškarca jer nije naučena poštovati ni sebe kao ženu ni neku višu vrijednost, a muškarac joj je sveden na konkurenta protiv kojeg se bori, kojeg mora omalovažavati i koristiti samo kao upotrebni predmet odbačen po upotrebi. Možda vam zvuči predrastično, ali to samo znači kako u zadnjih pet – deset godina niste promatrali ponašanje ljudi. Žene su u tome postale gore od muškaraca i to pod parolom kako su jednake muškarcima.

Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Oboje se moraju potruditi oko svog dijela posla!

Da, opet ponavljam famoznu rečenicu: muškarci i žene su različiti i to je odlično!

Muškarci i žene nisu jednaki niti mogu biti jednaki, ali imaju jednaku vrijednost utkanu i darovanu od Boga!

Muškarci i žene se ne mogu zamijeniti, isključiti ili eliminirati. Moraju se nadopunjavati!

Feministice, rodni ideolozi i ostali ljudi koji mrze brak bi raskomadali muža iz ove priče, a da pri tome uopće ne bi spomenuli ženin propust, emocionalnu prijevaru i pogrešku. Za odnos je potrebno dvoje. Brane ženu samo zato što je žena bez obzira na okolnosti i moral, a to je nedopustivo.

Šovinisti bi iz istih razloga pogazili ženu iz filma, ali su danas glavne struje mržnje i uništenja braka i obitelji feminizam, rodna ideologija i permisivni odgoj u kojem je dijete car kojem se mama i tata klanjaju.

To je zato što ti ljudi ne ljube istinu i ne žele ispravno rješavanje problema koje je, u ovom slučaju, priznanje pogrešaka s obje strane, shvaćanja tko je muškarac, a tko žena te zajednički razgovor i rad na braku. Oni žele pogaziti drugu stranu jer je mrze, a mrze je jer ne mogu podnijeti kako čovjek nije samodostatan te kako muškarac i žena moraju cijeniti činjenicu da su sutvorci novog života, a kako bi to funkcioniralo, i jedna i druga strana moraju preuzeti SVOJE dobivene uloge i odgovornosti.

Žena ne može emocionalno i osjetilno manipulirati pa prebaciti krivnju na muškarca. Muškarac ne može koristiti svoju fizičku snagu pa prebacivati krivnju na ženu.

Zabrinuta sam količinom mržnje prema muškarcima u zadnje vrijeme. Ona je ogromna – od medija do društva. Dovoljno je pogledati par nedavnih hrvatskih slučajeva u medijima gdje su se pojedine žene pretvorile u suca, izvršitelja i presuditelja muškarcima samo zato što se radi o muškarcima, a to je odlika ljudi bez zdravog razuma kojeg daje Bog, a takvih je danas sve više. To ne bi bio toliki problem da takvi imaju utjecaj samo na svoj život.

Ako ne znamo što se dogodilo, nedopustivo je uništiti osobu s jedne strane priče radi ideologije.

Bračni par iz filma ostaje zajedno i odluči poraditi na braku, što je u redu poruka, ali se ne mogu složiti kako je za sve kriv muž, dok je žena patnica koja se puno trudila. Ta poruka ne prolazi (bar meni). Ona se puno trudila, ali oko posla (krivih stvari?), a ne oko braka i obitelji što joj je bila zadaća.

Kako me se ne bi krivo razumjelo, kad spominjem ženu u kontekstu majke, supruge i kućanice, onda mislim na sposobnu ženu koja brine o djeci i suprugu, a za to je potrebno puno vještina. Ne mislim na ženu koja djecu strpa u vrtić ili dadilji ili ih ostavi da cijeli dan rade što žele pred TV-om ili mobitelom, dok ona ostatak dana lakira nokte, trača ili visi na društvenim mrežama čekajući supruga za novu rundu svađe oko torbice za fotografiju na društvenim mrežama ili tko će oprati suđe, neulažući ni u svoj moralno-intelektualni razvoj, a onda još manje pomažući djeci i suprugu u tome. Nažalost, ova pošast je zahvatila i žene koje se nazivaju katoličkim, a od kojih mnoge smatraju kako djecu trebaju odgajati vrtići i škole. To nije točno. Djecu odgajaju roditelji i ja smatram kako je vrtića previše.

Gospa je najveća žena, a valjda ni najokorjeliji ateist za nju ne bi rekao da je bila glupa ili neuspješna.

To bi za nju rekle feministice jer je Gospa bila “samo” kućanica s drugačijim, ali skladnim brakom, dijeleći sve karakteristike ondašnjeg života, a usprkos tome, velik dio svijeta je voli. Obožavaju je i žene, ali bitnije i muškarci. Ono što ih boli je činjenica kako je jedna “obična” kućanica postala najvećom ženom za vijeke vjekova, a bila je poslušna Bogu, skladno se nadopunjavala sa svojim zemaljskim mužem, odgajala svog sina, poštovala sve zakone i običaje, a ipak nije mrzila muškarce.

Nekome malo, a nekome sasvim dovoljno jer je danas jako malo odnosa kako Bog zapovijeda. Svakome njegovo ili, jednostavno rečeno, svatko dobije što zaslužuje (pa i narod koji ima političare kakve zaslužuje)!