- Uvod
- Habsburg+Lothringen
- Djetinjstvo i brak
- Mariazell
- A-U Monarhija
- Kulturni rat i masoni
- Prvi svjetski rat
- Planovi za preuređenje A-U Monarhije
- Kraj rata i egzil
- Zakon Habsburg
- Habsburg danas
- Izdaja od strane Mađara i smrt
- Hrvatska kao dio Srednje Europe
- Beatifikacija
Uvod
Ovaj članak vjerojatno ću nadopunjavati i mijenjati kako ću prikupljati nove informacije jer je Karl I. Austrijski stvarno duhovna riznica, a obitelj Habsburg jako značajna, kako za cijelu Europu, tako i za Hrvatsku.
Fascinantno je kako neka obitelj nije samo, u ovome slučaju, austrijska, nego se utkala u povijest, a time i sadašnjost, mnogih drugih država. Naravno, to je fascinantno i s pozicije identiteta članova te obitelji. Za razliku od svih podataka koje sam znala o obitelji Habsburg, nisam znala puno toga o blaženom Karlu I. Austrijskom dok nedavno nisam istraživala. Znala sam ga po imenu, malo iz školske povijesti (koja je u hrvatskim školama doista opsežna o cijelom svijetu) i to je to.
Istražujući o njegovom životu, puno toga bilo mi je poznato. Shvatila sam da dijelimo mnoge istosti i puno zajedničkih detalja koji potječu od katoličkog načina odgoja. To su sve one lijepe vrijednosti i istina o našem identitetu koju baštinimo kao djeca Božja. Zanimljivo je kako nas katolička vjera, tj. Krist povezuje pa različite osobe imaju iste detalje, zajedničke crtice, postupke, odluke ili uspomene, a da se nikada nisu ili neće upoznati na ovome svijetu.
Habsburg+Lothringen
Habsburzi su katolička carsko-kraljevska obitelj standardno povezana s Katoličkom Crkvom, ali vjera svakog čovjeka uvijek je podložna pojedinačnoj procjeni. Svaka osoba odgovara za sebe – ne možemo se provlačiti na obiteljskim lovorikama, ali nemamo ni otegotnih okolnosti ako netko drugi iz obitelji zezne stvar, ne bude na razini. Jednako tako, svaka osoba ima svoje poslanje.
Blaženi Karl I. Austrijski ili Karl IV. Ugarski, punog imena Karl Franz Joseph Ludwig Hubert Georg Otto Marie von Habsburg-Lothringen, bio je posljednji austrijski car, odnosno posljednji hrvatsko-ugarski kralj. Bio je član kuće Habsburg-Lothringen. Ujedinjenje Habsburg-Lothringen nastaje vjenčanjem carice Marije Terezije von H. i cara Franje von L. Kako se pokazalo, Franjo L. bio je jedini mason koji se uspio “ubaciti” u obitelj. Njegov utjecaj vidljiv je na njihovom sinu Leopoldu II. koji je, za razliku od drugih Habsburgovaca, zatvarao samostane. U nekoj maloj mjeri, to je bilo primjetno i na carici Mariji Tereziji. Blaženi Karl rođen je 17. 08. 1887. u dvorcu Persenbeugu u istoimenom mjestu u Austriji. Umro je 1. 4. 1922. u progonstvu na Madeiri. Božjom voljom, neki bi cinično rekli spletom nesretnih okolnosti, postaje austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj 1916.
Spomendan mu se slavi 21. 10., što je datum njegovog vjenčanja s princezom Zitom od Bourbon-Parme (21. 10. 1911.). Taj datum, a ne datum njegove smrti, odnosno prelaska u Vječni život, uzet je za spomendan jer ga se spominje kao uzor za kršćanske muževe, a njegov i Zitin brak kao primjer kršćanske bračne ljubavi.
Djetinjstvo i brak
Njihov brak nije sklopljen radi osvajanja teritorija ili utvrđivanja pozicije obitelji Habsburg kao inače, tj. nije bio obilježen državnopravnim problemima i tendencijama, a par je živio prema kršćanskom smislu. Njegovo i Zitino poznanstvo seže od malih nogu, ali se, prije nego su obnovili svoje poznanstvo, nisu bili vidjeli dugi niz godina. U kratkom, ali plodnom braku, imali su osmero djece, a najmlađe, nadvojvotkinja Elizabeta, rođena je nakon Karlove smrti 1922. godine.
Od malih nogu odgajan je kao pobožan katolik, a svojim ga je molitvama pratila i jedna skupina ljudi jer mu je stigmatizirana redovnica prorokovala jako trpljenje i podnošenje snažnih napada. Gajio je izuzetnu pobožnost prema Presvetom Srcu (prvi petci), Euharistiji i Gospi (“Pod tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice”), a majka ga je vodila svaki dan na misu. Igrao se s malom djecom u mjestu i pomagao siromašnima novcem kojeg je zaradio prodajući cvijeće i povrće iz malog vrta.
Uz sve pohvale koje je dobivao, njegovi odgajatelji navodili su i primjere ponašanja na kojima treba raditi tijekom odrastanja.
Nakon Karlove smrti, ustanovljena je molitvena zajednica koja postaje crkveno priznata 1963. godine pod nazivom “Molitvena udruga cara Karla za mir među narodima”.
Nakon što je jednom tijekom igre slučajno pogodio Gospinu sliku granom na stablu, plakao je i od tada se trudio pred svaku Gospinu sliku donositi što više cvijeća. Gospin zagovor i utjecanje pod njezinu zaštitu pratilo ga je kroz život pa je zanimljivo kako je puno prijelomnih trenutaka u njegovom životu vezano za subotu koja je povezana s Gospom (pobožnost pet prvih subota): subotom se krizmao, proglašen je punoljetnim, vjenčao se, okrunjen je za apostolskog kralja Mađarske, stigao je na otok Madeiru u izgnanstvo.
Svakodnevno je molio krunicu, pronalazeći vremena za nju makar i nekoliko minuta prije ponoći.
Nakon srednjoškolskog obrazovanja, nastavlja očeve korake i priključuje se austro-ugarskoj vojsci. Svoje vojničke dužnosti izvršava u Bohemiji (2/3 današnjeg teritorija Češke), a paralelno s tim studira pravo i politiku u Pragu.
Njegovo ispravno poimanje vjere i braka može se primijetiti i u činjenici da je princezi Ziti, dan prije kraljevskog vjenčanja, rekao:
“Hajdemo sada pomoći jedno drugome stići u nebo.”
Meni je to jako lijep znak čovjekovih nada, vjerovanja, pogleda na svijet i karaktera.
Mariazell
Par je zaručen ciljano na blagdan sv. Antuna Padovanskog 1911. godine ispred Presvetog Oltarskog Sakramenta u Mariazellu (“Magna Mater Austriae”) – velikom marijanskom svetištu u Austriji čvrsto povezanim s Habsburzima u kojem sam imala čast biti kad sam bila mala. Sjećam se da je padala kiša i sve je bilo puno ljudi – i u crkvi i oko nje. Stajali smo skroz na dnu crkve i ja bih povremeno sjela na mamina stopala, a povremeno stajala, čvrsto se držeći nje i gnjureći svoju glavu u pregib njezine ruke.
Lijep detalj i odraz čvrste vjere vidljiv je i na vjenčanom prstenju para na kojem je bilo ugravirano: “Sub tuum praesidium confugimus, sancta Dei Genitrix” (“Pod tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice”). Tu molitvu molio je i prije odlaska u rat 1914. godine. On i Zita podupirali su jedno drugo, bili predani jedno drugome i čvrsto se držali Boga koji je bio treća osoba u njihovom braku. Svako dijete gledali su kao Božji dar. Svaki dan prisustvovali su sv. misi.
A-U Monarhija
Karl I. naslijedio je cara Franju Josipa I. na prijestolju 1916. godine jer tadašnji prijestolonasljednik, Franjo Ferdinand, biva ubijen u sarajevskom atentatu 1914. godine od strane srpskih radikala koji su htjeli izdvajanje Slavena u jednu državu (naravno, pod njihovim vodstvom). Atentat postaje povod Prvom svjetskom ratu. Karl je bio u dobrim odnosima s carem i u njemu je vidio očinsku figuru koja mu je nedostajala kod vlastitog oca koji nije bio dobar uzor u nekim pitanjima. Car Franjo Josip I. umire 1916. godine pa Karl I. postaje carem 30. 11. 1916. te preuzima zapovjedništvo nad vojskom.
Kulturni rat i masoni
Car Franjo Josip I. pohvalio se kako na kraju njegove vladavine nije bilo ijednog biskupa koji je bio blizak masonima te je iskoristio svoju poziciju za sprječavanja kulturnog rata u Austriji koji se već dogodio u Njemačkoj pod vodstvom Bismarcka koji je bio neprijatelj katolika. Masonstvo je zabranjeno 1796. u Austriji, Ugarskoj, Hrvatskoj.
Napomena
U to vrijeme jača i napad masonerije na Vatikan; Gospina ukazanja u Fatimi 1917.; Vojska Bezgrešne. Sv. Maksimilijan Kolbe piše u svojim spisima: „U godinama koje su prethodile ratu u Rimu, središtu kršćanstva, vršljala je sve bezobzirnije masonska mafija koju su pape iznova osuđivale. Nije se skanjivala ni vješanja zastava po ulicama grada za vrijeme proslava u čast Girodana Bruna, ni crnog barjaka s likom Mihaela Arkanđela pod nogama Lucifera, a još manje razvijanja masonskih stjegova ispod vatikanskih prozora. Jedna nesavjesna ruka nije osjećala strahotu dok je pisala: ‘Sotona će upravljati Vatikanom, a Papa će mu služiti u odijelu švicarske garde’ i druge slične stvari. Neke duše, koje su bile udaljene od Boga, našle su se u žalosnom stanju. Takva smrtna mržnja prema Kristovoj Crkvi i prema njegovu zamjeniku na zemlji nije bila samo hir zavedenih pojedinaca, nego sustavno djelovanje koje je posljedica masonskog načela: ‘Srušiti svaku religiju, a ponajviše onu katoličku.’“
Prvi svjetski rat
Uvidjevši ratne strahote I. svjetskog rata na licu mjesta jer je bio jedini vladar koji je obilazio frontove, Karl I. počinje raditi na mirovnom sporazumu između Austro-Ugarske i sila Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija), tražeći potporu Njemačke za taj pothvat.
Tijekom rata zapovijeda humano postupanje sa svima – s vojnicima, zarobljenicima i ranjenicima te zahtijeva što bržu liječničku skrb za sve. Zabranjuje borbe u dvobojima, prakse bičevanja i vezivanja zapešća za gležnjeve, upotrebu bojnih otrova – iperita protiv neprijatelja (igralo ulogu u beatifikaciji) i korištenje podmorničkog rata. Organizira pučke kuhinje, koristi konje i kočije iz palače za dostavu ugljena Bečanima, bori se protiv lihvarstva i korupcije te dijeli milostinju. Naređuje palači provođenje racionalizacije hrane i serviranje manjih porcija kako bi i palača dijelila situaciju s narodom. Osniva katolički tisak i planira izgradnju više crkava u Beču kako bi služile rastućim potrebama vjernika, a prvi je svjetski čelnik koji je osnovao Ministarstvo socijalne skrbi koje je zaduženo za brigu o mladima, ratnim vojnim invalidima, udovicama, siročadi, socijalnom osiguranju, radničkim pravima i zaštiti itd.
Dodatak: bl. Alojzije Stepinac
Naš blaženi Alojzije Stepinac, koji je spasio 6.717 ratne djece bez obzira na nacionalnost u razdoblju od 1941. – 1942., kao i skrivao i spašavao Židove, a na kraju i dao život za Crkvu i svoj hrvatski narod, i Karl slagali bi se dobro. Iako su im životi bili različiti, vidim tu neku sličnost koja se provlači. Christ – connecting people!
Planovi za preuređenje A-U Monarhije
Što se tiče situacije u Austro-Ugarskoj, Karl je htio stvoriti konfederaciju u kojoj bi svaki narod imao pravo na svoju samoupravu. Drugim riječima, htio je dati Hrvatima (Hrvatska + Bosna) treću cjelinu. Isto je namjeravao i ubijeni Franjo Ferdinand. Ne znam je li vjerodostojan izvor, ali mislim da sam negdje naišla na podatak, parafraziram, da je F. Ferdinand rekao Hrvatima da se strpe još samo malo.
S jedne strane narodima, ili možda bolje rečeno, predstavnicima naroda u Austro-Ugarskoj to nije bilo dovoljno i tražili su punu autonomiju nakon zakuhanih situacija, loših povijesnih iskustava i ideje panslavizma, a s druge strane, Karl I. dobivao je kritike kako je previše liberalan i da ne smije dopustiti takvu samostalnost narodima. Zaključno, postojala je opasnost s jedne strane od pangermanizma, a s druge strane od panslavizma.
Vršenje carskog poziva shvaćao je kao misiju kojom ga je Bog obdario, a on je htio vršiti Božju volju nasljedujući Krista i u ljubavi prema povjerenim narodima. Zato se toliko zalagao za mir, iako će to neki okarakterizirati kao državničku mlakost ili nedostatak čvrstine. Jedino je on dao potporu papi Benediktu XV. u njegovim naporima za mir tijekom I. svjetskog rata.
“Svo moje zalaganje uvijek je, u svim stvarima, što je moguće jasnije spoznati i slijediti Božju volju, i to na najsavršeniji način”.
Dodatak: Vancaš, Stadler i Pilar
Hrvatski arhitekt Josip pl. Vancaš, koji je uz sve druge prekrasne građevine projektirao i katedralu Presvetog Srca Isusova u Sarajevu (potražite njegov opus* – wow!), išao je na audijenciju caru/kralju Karlu 17. kolovoza 1917. kako bi naglasio potrebu i zahtijevao rješavanje hrvatskog pitanja u smislu trijalizma. Uvidjevši strahote mogućnosti velikosrpstva i da se hrvatski teritoriji pripoje Srbiji, Vancaš, biskup Stadler i Ivo Pilar sastavljaju “Promemoriju o rješenju južnoslavenskog pitanja” upućenu caru. U audijenciju caru/kralju Karlu s Vancašem je išao Ivo Pilar kojeg mnogi smatraju utemeljiteljem hrvatske geopolitike. Pojednostavljeno rečeno, trojka je pružala otpor približavanju Hrvata i Srba te su smatrali da je (preuređena) Monarhija bila opcija za opstanak Hrvata. Vancaš se, nakon obrazovanja u Zagrebu i Beču, 1884. preselio u Sarajevo. Iste godine započinje gradnju sarajevske katedrale. Praktički je izgradio Sarajevo i ulio mu život.
Kraj rata i egzil
Car Karl I. izdaje proglas 16. 10. 1918. kojim je ponudio narodima organizaciju Austro-Ugarske Monarhije kao saveza slobodnih naroda (savezna država u kojoj svaki narod na svojem teritoriju tvori svoju vlastitu državnu zajednicu. Franjo Ferdinand, koji je ubijen u sarajevskom atentatu, imao je sličnu ideju i htio je maknuti mađarsku hegemoniju nad Hrvatskom. Zato ga Mađari nisu voljeli). Međutim, američki državni tajnik, Robert Lansing, svojom notom odbacuje ideju opstanka reformirane A-U Monarhije, istaknuvši da sile Antante sada podupiru težnje Čeha, Slovaka i Južnih Slavena i da ponuđena autonomija narodima unutar Monarhije više nije dovoljna. Tako su sile Antante podržale razbijanje i raspad Austro-Ugarske Monarhije i mogle su se okrenuti stvaranju novog svjetskog poretka bez katoličke carsko-kraljevske obitelji (plan koji se dugo planirao? Imam problem s činjenicom da su opstale protestantske kraljevske obitelji u Europi, a da glavna katolička nije). Hrvatska je završila u štetnoj Državi Slovenaca, Hrvata i Srba 29. 10. 1918., a kasnije u pogubnoj Kraljevini SHS i Jugoslaviji.
Mađarska potpisuje raskid Austro-Ugarske Monarhije 31. 10. 1918., a 11. 11. 1918. godine, Njemačka i sile Antante potpisuju primirje (koji rad iza leđa!) te Karl I. izdaje proglas kojim je priznao pravo Austrijanaca na samoodređenje. Oslobodio je svoje dužnosnike bilo kakve odanosti prema sebi, s obitelji napustio Schönbrunn i preselio se u lovački dvorac Eckartsau. Sam proglas nije smatrao abdikacijom jer se nadao svom povratku kao cara. Mislim da obitelj Habsburg to ni danas ne smatra abdikacijom. Sutradan Austrija proglašava neovisnost, a nekoliko dana nakon, to čini i Mađarska. Usprkos tome, socijalistička vlast u Austriji i dalje vidi prijetnju u Karlu jer nije abdicirao te ga protjeruju u egzil u Švicarsku. Socijalistička vlast na čelu s kasnijim kancelarom Karlom Rennerom ima jednu od glavnih uloga u aneksiji – anschlussu Austrije Hitlerovoj Njemačkoj.
Dodatak: Habsburg vs Hitler
Franjo Ferdinand i Sofija
Usputno rečeno, Hitler je patološki prezirao Habsburgovce – oni su predstavljali sve suprotno od njega. Gadilo mu se, a i ismijavao je što je prijestolonasljednik Franjo Ferdinand oženio, prema Hitlerovim shvaćanjima, nižerasnu Slavenku – Čehinju. Da ne dolazi od Hitlera, ovo bih smatrala osobnom uvredom🤨. Oboje su ubijeni u sarajevskom atentatu. Taj brak nije bio prihvaćen ni od nekih članova obitelji Habsburg zbog razlike u staležu, iako ni Sofija nije bila pučanka. Zbog prava nasljeđivanja, Habsburgovci su se morali vjenčati samo s kraljevsko-carskim potomcima, a u ovom slučaju rezultiralo je time da prijestolonasljednikova supruga i djeca nisu imala titule i povlastice, pravo na imovinu ili dolazak na tron. Sam brak bio je, naravno, valjan. Hitler se opsjedao idejom hotela Imperial u Beču i tamo je odsjedao kad je pripojio Austriju Njemačkoj. Naime, kad je studirao umjetnost u Beču, pričao govori da je jedne večeri prolazio pokraj tog hotela koji je ugostio prijem za Habsburge. Obećao je sam sebi kako će jednoga dana ući u hotel Imperial i doći u blještavi interijer po crvenom tepihu u kojem su Habsburgovci plesali. Čak je i anschluss, pripajanje Austrije Njemačkoj od strane Hitlera, imao kodni naziv “operacija Otto”, time izravno izražavajući suprotstavljenost prijestolonasljedniku Otti – Karlovom sinu koji je odmah prepoznao opasnosti nacionalsocijalizma. Odbijao je sastanke s Hitlerom jer je znao da će ga iskoristiti kao vid potpore, a htio ga je i ubiti. Habsburgovci i danas upozoravaju na sadašnje opasnosti nacionalsocijalizma, jednako kao i komunizma i fašizma.
Zakon Habsburg
U ožujku 1919. carska obitelj napušta Austriju, a u travnju 1919. parlament izglasava “Zakon Habsburg” (a još jedan takav zakon, mislim, pedesetih godina) kojim je caru Karlu i carici Ziti trajno zabranjen povratak u Austriju te oduzeta sva imovina. Blago Habsburga bilo je na teritoriju same države. Vjerojatno nikad nisu mislili da im neće biti na raspolaganju. Sve je nacionalizirano i, mislim, stavljeno u fond za pomoć nakon rata (nisam sto posto sigurna, ali potpalo je pod vlasništvo države). Ostali članovi kuće von Habsburg-Lothringen bili su izgnani s austrijskog teritorija. Istog dana donesen je i zakon o ukidanju svega plemstva u Austriji. Na primjer, njihov najstariji sin, onaj po kome je nazvana operacija anschluss, nadvojvoda Otto von Habsburg-Lothringen, sve do 1966. nije mogao u Austriju (i tada je mogao samo kao privatna osoba), a on i njegova djeca, među kojima je i Karl von Habsburg, nadvojvoda i današnja glava obitelji, imali su putovnice na kojima piše “vrijedi za sve države, osim Austrije”.
Habsburg danas
Karl i Ferdinand Zvonimir
Današnji članovi obitelji mogu imati austrijsko državljanstvo, mogu se baviti politikom u nekim širim, ograničenim, okvirima, ali im je zabranjen ikakav rad koji bi aludirao na njihovo aristokratsko podrijetlo i činjenicu da su izravni nasljednici krune. Morali su promijeniti i prezime pa su sada Habsburg-Lothringen u Austriji, umjesto von Habsburg-Lothringen (zabranjena je upotreba “von” – “od”, kao i carske titule). Moraju plaćati ulaznicu za posjet dvorcu Schönbrunn ili kad idu na grob rodbini u carsku kriptu (ludo jer će i sami biti tamo pokopani 🫣). Od današnjih Habsburga na svijetu, jedan dio živi i u Austriji. Nadvojvoda Karl von Habsburg također živi u Austriji, kao i njegov sin Ferdinand Zvonimir (let’s go, Ferdi! 🏎🫡😎).
Izdaja od strane Mađara i smrt
Papa Benedikt XV. strahovao je da bi se u Srednjoj Europi mogla ustanoviti komunistička vlast pa je, prema njegovoj želji, Karl I. u Mađarskoj pokušao ponovno uspostaviti svoju vlast nakon što je izdao proglas. Pokušao je vratiti mađarsku krunu dva puta na miran način, ali bezuspješno. Nakon prijetnje Kraljevine SHS i Čehoslovačke 21. 10. 1921. da će objaviti rat Mađarskoj ako on preuzme vlast, Karl I., ne želeći stradanje naroda i novi rat, odustaje od povrata krune.
S obitelji biva izgnan na izolirani i udaljeni portugalski otok Madeiru koju su Velika Britanija i Francuska odredile kao mjesto izgnanstva (!). Na Madeiri je posluživao na sv. misi, a tamo su živjeli u bijedi zbog čega je obolio od bronhitisa (upale pluća) te, nakon dva srčana udara, preminuo 1. 4. 1922. u 34. godini života. Biografi ističu da je imao pogled usmjeren prema Presvetome Sakramentu.
Umirući na prvi petak u mjesecu, čekao je da ga pričeste i rekao koliko mu je važno Presveto Srce:
“Bez toga (napomena: pobožnosti Srca Isusova) sve bi ovo bilo nemoguće podnijeti.”
Smrti je svjedočio njegov sin Otto von Habsburg – Lothringen koji se sjeća da je njegov otac rekao da svoju bolest i patnje prinosi kao žrtvu za svoje narode, a svoj život i sve što se dogodilo smatrao je odrazom Božje volje te je hrabro prihvatio svoju sudbinu.
Blaženi Karl I. pokopan je u crkvi Gospe od Montea na Madeiri, a Austrija nije dozvolila povratak tijela i pokapanje u carsku grobnicu Kaisergruft u Beču koja se nalazi ispod kapucinske crkve (posljedice Zakona Habsburg). Zanimljivo, njegov sin Otto pokopan je u carsku grobnicu kad je preminuo 2011.
Hrvatska kao dio Srednje Europe
Otto
Uz Ivana Pavla II., kardinala Franju Kuharića, H. D. Genschera, H. Kohla, A. Mocka i neke druge, Otto ima značajnu ulogu u proglašenju hrvatske neovisnosti. Sam je svjedočio kako su mnogi bili protiv Hrvatske na temelju srpske propagande i jugoslavenske diplomacije, ali i zbog hrvatske odanosti katoličanstvu. Uvijek je isticao Hrvatsku kao srednjoeuropsku državu te dao mnoge smjernice i ideje za koje bih i ja htjela da ih se više držimo jer su zdravorazumske, a strateške. Opasne su ponovne današnje tendencije koje Hrvatsku guraju i definiraju kao dio prostora južnog slavenstva. Gotovo je osjetno to zgrušnjavanje s ponovnim elementima “srpskog svijeta”, a nažalost, mi, naivni Hrvati, ponovno potpadamo pod utjecaj i priče o trulom Zapadu i “braći” Srbima. Točno je kako je današnji Zapad jako truo. On je čak postao suprotnost u mnogome u odnosu za što su se zalagali ljudi spomenuti u ovom članku, ali Zapad je uvijek pronalazio izlaz iz svih odvratnosti u koje je upadao. Za Istok se to ne može reći. Ono što je u svemu neosporno je da su Hrvati iz Hrvatske i BiH kroz cijelu povijest, Europi i Svijetu dali samo dobro i kvalitetno. Nisam nerealna i jako sam kritična prema nama, ali neosporno je kako smo uvijek bili dio Europe, uvijek smo bili vjerni Bogu (makar samo kulturološki, što žestoko kritiziram), uvijek smo se trudili i davali najbolje od sebe, pa i mnoge živote za vjeru, zaštitu Europe i boljitak svijeta. Pojedinci iz hrvatske povijesti zeznuli su prvenstveno nas, a neki to rade i danas. Pri tome ne mislim samo na najviše razine, nego i na prosječnog čovjeka koji bi zbog svoje koristi prodali i vlastitu mater, a kamo li ne nešto drugo na što mogu utjecati.
Dodatak: poticaj za preodgovorne
Evo jednog poticaja: Karl je bio kralj i car. U jednom trenutku ostao je bez svega. Pri tome ne mislim samo na materijalno (bogatstvo Habsburga ostalo je u Austriji), nego na mogućnost utjecaja. Možete li shvatiti tu promjenu? Znači on, koji je sigurno bio odgovoran, slušao nadahnuće Duha Svetoga, imao ciljeve i poticaje što bi sve dobro trebao napraviti; imao mnogobrojne savjetnike, vijeća, resurse, izvore informacija, ostao je bez mogućnosti ispunjenja ijednog cilja. Zašto je ovo poticajno za preodgovorne? Zato što, ako se jedan kralj i car, morao pomiriti s time da više nema moć utjecaja, da je (trenutno) bespomoćan i da ne može išta promijeniti uz sve opcije koje je ranije imao, onda se i mi možemo pomiriti s time da nekada ne možemo učiniti išta, ma koliko god to bilo dobro ili nadahnuto od Boga. Drugim riječima, nekada (često?) nije do nas. Ono što uvijek možemo i na što smo uvijek pozvani je moliti se i ostati vjerni Bogu. Što je onda potrebno kako bi čovjek nakon svega toga mogao živjeti u miru? Ugasiti i pokopati ego. Ugasite taj vrišteći glas koji vas želi učiniti poznatim, iako je za vas bolje da budete nepoznati. Zar to nije pokazao naš Isus, Sin Božji? Ono što izgleda kao poraz, brzo postane najveća pobjeda (Isus je osramoćen, ponižen i ubijen. A onda je uskrsnuo😎). Možda će Vam biti zanimljivo i ovo.
Beatifikacija
Karl je proglašen blaženim 3. 10. 2004. od strane pape Ivana Pavla II. koji je u dekretu o beatifikaciji rekao sljedeće:
“Bio je čovjek velikog moralnog integriteta i čvrste vjere koji je za svoje narode tražio uvijek ono najbolje, a sva vladarska djela vršio u skladu sa socijalnim naukom Crkve. Držao se ideala pravednosti i mira te nepokolebljivo težio svetosti. Bio je primjernim kršćaninom, suprugom, ocem i vladarom. Neka blaženi Karlo bude primjer posebno onima koji snose političku odgovornost u suvremenoj Europi”.
Molitva blaženomu Karlu Austrijskom
Blaženi Karl,
svoju si tešku službu i sve velike životne izazove
preuzeo kao Božju zadaću
i u svome si se razmišljanju, odlučivanju i djelovanju
pouzdao jedino u Trojedinoga Boga.
Molimo te, zauzmi se za nas kod Gospodina
i izmoli nam ufanje i hrabrost,
da ne bismo u, ljudski gledano,
bezizglednim prilikama očajavali,
nego vjerno išli Kristovim putem.
Izmoli nam milost
da svoje srce dopustimo oblikovati Kristovim srcem.
Budi uz nas, da bismo se suosjećajno i djelotvorno
zauzimali za siromašne i potrebite,
neustrašivo se borili za mir oko nas i u cijelome svijetu,
a svoj život u svim okolnostima,
ispunjeni radosnom nadom,
polagali u Božje ruke
te da svi mi poput tebe prispijemo k Njemu
po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
(uz odobrenje crkvenih vlasti)
Život blaženog Karla I. pravi je i veliki primjer kako naše odluke imaju posljedice.
Kad se molimo za čudo, možda ga ne izmolimo za ono za što se molimo, ali Bog se itekako posluži tom molitvom i dozvoli čudo nekome koga uopće ne poznajemo i za čije križeve ne znamo. Putovi Božjeg djelovanja stvarno su fascinantni i nekako ispadne da je svijet malo mjesto. Zato, nemojte očajavati! Možda vam se čini kako nemate utjecaj ni na što i da ste skroz nevažni, ali nema gore laži od toga. Izmolite jedan Očenaš nakon Angelusa i recite Bogu da je to za najpotrebnije pa ćete primjećivati dobro za koje ćete se moći pitati jeste li imali udjela u njemu. Ili mislite da to što ustajete u pet sati ujutro svaki dan kako biste stigli na posao u osam ne možete prikazati kao žrtvu za nešto? 😉👊
Ako Vas zanimaju stavovi današnjih članova obitelji von Habsburg o Hrvatskoj i odnosu Habsburga kroz povijest prema Hrvatskoj, potražite izjave osoba spomenutih u članku. Svjesni su kako su Hrvati bili uvijek vjeran narod i da neki njihovi preci nisu bili uvijek korektni prema nama.
Ako imate još neku zanimljivu informaciju, slobodno mi pošaljite ili stavite u komentar. Ako nešto nije faktografski točno, slobodno mi se javite radi ispravka.
Blaženi Karl Austrijski, moli za nas!
💡Izvori:
“Posljednji car – svetac”, Ernst Joseph Gorlich, 2004.
http://www.emperorkarlleaguemalta.com
Intervjui: Karl von Habsburg Lothringen, Eduard von Habsburg Lothringen
orijentacijski Wikipedia.org, http://www.hkm.hr, glas-koncila.hr
📷Fotografije:
“Posljednji car – svetac”, Ernst Joseph Gorlich, 2004.
http://www.emperorkarlleaguemalta.com
Fb/Ferdinand von Habsburg Lothringen
Josip pl. Vancaš:
*Osim crkava (70), projektirao je stambene kuće (102), škole, palače, banke, zgrade, hotele i kavane.
Neka od djela: katedrala Srca Isusova u Sarajevu, Zavod sv. Augustina (danas zgrada Muzičke akademije), crkva sv. Antuna Padovanskoga, crkva Uznesenja Marijina na Stupu, nadbiskupsko sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, crkva Kraljice sv. Krunice, crkva Presvetoga Trojstva i franjevački samostan, palača pošte i telegrafa u Sarajevu, župne crkve sv. Mihovila u Varešu, sv. Jurja u Desiniću, sv. Nikole u Krapini, sv. Ivana Krstitelja u Konjicu, Prečistoga Srca Marijina u Bijeljini, katoličke crkve u Žepču, Bosanskom Brodu, Kraljevoj Sutjesci, Zenici, Kiseljaku i na Bledu, katoličko groblje na Koševu, biskupsko sjemenište s crkvom u Banjoj Luci i dr. Projektirao je pregradnje franjevačkih crkava u Gučoj Gori kod Travnika, na Gorici u Livnu i u Tolisi. Dizajnirao je brojne oltare. Radove je izlagao na svjetskim izložbama u Budimpešti, Beču i Parizu te na pokrajinskim u Zagrebu, Osijeku i Trstu. (glas koncila)
Discover more from RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 
Tako je 🙂 Lijepo je kad smo ponosni na pretke, njihov život I djelovanje. I kad iz njihovih časih primjera crpimo snagu za svoj život…..
Sviđa mi seSviđa mi se
Da🙏
Sviđa mi seSviđa mi se
Poštovana, tražeći članke o bl. Karlu naišla sam na Vaš blog. Divni tekstovi, krasna razmišljanja, jako lijepo! Dijelim Vaše stavove i drago mi je što još uvijek ima istomišljenika Srdačno Vas pozdravljam!Suzana
Sviđa mi seSviđa mi se
Poštovana Suzana, hvala na lijepim riječima 🙏 Meni ih puno znači čuti jer čovjek stvarno može imati osjećaj kao da je sam na svijetu sa svojim stavovima i razmišljanjima ili da njegov trud nema učinka ni na što. Baš mi je drago što je bl. Karlo odigrao vezu u ovom slučaju ☺️ Svako dobro, sp!
Sviđa mi seSviđa mi se
Da, dobro ste rekli jer I sama se ponekad osjećam usamljena u svojim mislima, stavovima I životnim načelima ( osim u mojoj obitelji, koja dijeli moje stavove u svemu).A kako sam došla do bl. Karla- put je zanimljiv….tražeći podatke o mojim pretcima ( a toga ima dosta na int), došla sam do nekih portala preko kojih sam otvarala nove i oni su me opet dovely do bl. Karla! I na kraju do Vašeg bloga! Konkretno porlal Hrvatsko kraljevsko vijeće me je najviše zaintrigirao člancima o bl. Karlu.
I da, svdijela mi se posebno Vaša zadnja rečenica….:-)
Sviđa mi seSviđa mi se
Da, obitelji su bitne: trebaju prenijeti vjeru u Boga i opremiti čovjeka za borbu kroz život, a ujedno su i brana.
Onda Vi imate zanimljivu obiteljsku povijest. Ako saznate nešto novo o bl. Karlu Hab. i obitelji, a želite podijeliti, slobodno napišite pa mogu ubaciti u članak ili ostaviti u komentaru.
Sviđa mi seSviđa mi se
Da ne bi bilo zabune, moji pretci nisu povezani ni na koji način sa kraljevskom lozom Habsburg :-), ali jesu bili važni čimbenici u obrani opstojnosti Hrvatske u njenim samim početcima postojanja.Barem tako kažu izvori iz kojih sam čitala o njima.Predamnom je još dosta istraživanja, pa koliko mi slobodno vrijeme dozvoli, idem naprijed. A kako je bl Karlo iskreno volio moj narod I zalago se za njegovu slobodu I suverenost, to je svakako bitan detalj koji je meni osobno posebo važan.
Sviđa mi seSviđa mi se
Naravno. Mislila sam na činjenicu da možete doći do dosta podataka. Zanimljivo je istraživati obiteljsku povijest. Prije nekoliko godina, i ja sam se kratko bavila time. Lijepo je kad se pojave i provuku ispravni uzori. Na kraju se pokaže kako ima puno toga dobrog i lijepog na ovome svijetu.
Sviđa mi seSviđa mi se