Moji planovi za došašće 2020. su standardni, tj. isti su kao i do sada*:

1. mise zornice
2. večernjica – umjesto mise zornice, u mojoj se župi subotom moli molitva večernje iz časoslova kao bdijenje za nedjelju

3. adventski vijenac
4. priprema za Isusovo rođenje na svim frontovima

5. šetnja i boravak u prirodi
6. puno odmora uz peć i lagani tempo bez puno filozofiranja
7. darovati nešto (riječ, osmijeh, potrebno, dobro djelo, kolač, vrijeme…) nekome nepoznatom

Jedino od čega odustajem je ideja za posjet nekog božićnog u inozemstvu. Zbog toga mi je žao.

Moj svećenik je lijepo organizirao i uložio dodatne napore za zornice i nedjeljne mise u ovim okolnostima. Od početka se pridržavamo mjera pa se župa novim samo prilagođavala. Potrebno je malo žrtve, ali na nju smo uvijek pozvani, a čini mi se da se baš i ne odazivamo. Svi viču o svojim pravima, a nitko ne zna i ne grli svoje obveze i odgovornosti.

Zašto ne bismo pripravili put Gospodinu? Povratak na normalno? Stvarno Vam se čini kako je život i Svijet prije korone bio normalan? Neće biti normalan ni nakon korone, ali nije bio normalan ni prije nje.

Ovo je vrijeme u kojem vjernik mora biti dodatno odgovoran za svoj vjernički život – on mora uložiti više truda (pratiti info, paziti kako je što organizirano, tražiti informacije o misama i pobožnostima, dolaziti/odlaziti na vrijeme, malo se smrznuti, voditi računa da se na vrijeme ispovijedi …) i onda ni vrata paklena ne mogu nadvladati.

Ova godina je test za sve nas. Jesmo li ono što govorimo i kako se predstavljamo ili smo samo puni velikih riječi?

Uglavnom, nedjeljom imamo šest misa (umjesto dosadašnje tri), a za misu smo uzeli propusnicu koja vrijedi cijeli prosinac (time svatko ima stalni termin mise na koju će ići). Ostali vjernici ostanu ispred crkve.

Imamo dvije zornice – zornicu i zornicu službe riječi za koje smo također uzeli propusnicu (time će svatko biti jedan tjedan na misi zornici pa jedan tjedan na zornici službe riječi…).

Nakon zornica je pojedinačno klanjanje do 7h nakon kojeg se crkva zatvara, a ostaje otvoren atrij crkve.

Ispovijed je prije/nakon/između misa ili aktivnosti.

Na nedjeljnoj misi, prije “Gospodine, smiluj se”, svećenik blagoslovi vodu i vjernike.

Imperij uzvraća udarac! 😎 Aktivirali smo sve iz crkvene tradicije.

Btw., svake nedjelje možete pročitati biblijsku poruku koju piše vlč. Ivan Petrović za Glas koncila. Evo poveznice.

Imam knjigu nedjeljnih propovijedi za 2018./2019. god. koju je izdao vlč. Ivan. Nakon kratkog dijela nedjeljnog čitanja, psalma ili Evanđelja, slijedi kratko objašnjenje koje je pisano na svima razumljiv način i radi toga jako pogodno za kontemplaciju. Preporučujem 💪!

Digresija:

1. Otkad je opasnije biti na misi, nego u šoping centru, kinu ili tramvaju?

2. Jednoznačno određivanje dopuštenog broja osoba u crkvama je pomalo apsurdno jer velike bazilike objektivno mogu imati veći broj ljudi po svim eipidemiološkim mjerama.

3. Nemojte se bojati. Sve se otkrije pa kome na sramotu i vječnu propast, a kome na ponos i vječnu nagradu. Boga nitko ne može pobijediti, zlo nikada neće pobijediti, a svatko će završiti tamo gdje zaslužuje. Gledajte prema vječnosti i to je recept – kako za nadu, tako i za poniznost i da ne griješimo. Virus je stvaran i trebamo biti odgovorni. Od mene imaju jedan veliki 👎 sve dvolične osobe koje se nazivaju pro life osobama, a koje u ljudima koji umiru od COVID-a 19 ne prepoznaju činjenicu da se život brani ne samo od začeća, nego i do prirodne smrti. (Pasivna) eutanazija je nedopustiva jednako kao i pobačaj.

*uzmite u obzir da sam preboljela COVID 19 i da se pridržavam epidemioloških mjera