Zornice! 🔔🌌💒

Objavljeno: 4. prosinca 2017.

Jutarnja šetnja do crkve dok još nije svanulo posebna je – svježi zrak, hodanje, topla kapa i rukavice, osvijetljena crkva u mraku ili polumraku noćnih ulica.

Disciplina i življenje vjere svakodnevno tijekom cijele godine – manje priče, više djela i vjerodostojnosti u (vjerničkom) životu pretpostavka je i conditio sine qua non, ali hajdemo još bolje pripremiti štalicu našeg srca za dolazak Božića jer je došašće tu s razlogom. Ako ne možete na zornice, pojačajte molitvu, stavite si neku pokoru, ubacite neku pobožnost, pročitajte nešto od vjerske literature.

Dok gori prva adventska svijeća, propitajte savjest, podsjetite se na nauk Crkve i procijenite koliko je vaša zornica u (ras)koraku s vašim djelima, odlukama i principima kojima gazite (kroz) život.

Što nakon toga?

Donesite odluku za promjenu, zamolite Božju pomoć i krenite. Došašće je priprema za rođenje Onoga bez kojeg ne možemo, a Njegovo rođenje je nada i garancija da Zlo nema konačnu riječ jer pobjeđuje Ljubav bez koje nema spasenja.

Tanka je crta između Dobra i Zla, ljubavi i mržnje jer je taj proces relativno protočan u oba smjera. Ono što je najgore je mlakost, tj. ravnodušnost. Ravnodušnost (mlakost) prema osobi, događaju, vjeri, moralu ili djelima gora je od nekog žešćeg osjećaja. Zapravo se može reći da je suprotnost ljubavi ravnodušnost, a ne mržnja.

Zašto?

Oni i ono prema kojima/čemu smo ravnodušni za nas i ne postoje/postoji, uopće nam nisu u fokusu interesa, izbrisani su (x, DEL). Radi toga, oprez! Ravnodušnost je opaka, a u vjeri pogibeljna i put u pakao.

O adventskom vijencu i ljubičastim svijećama nade, mira, radosti (roza svijeća) i ljubavi možete pročitati na slikama.