Hrvatska je na visokom mjestu u top pet država najbogatijih pitkom vodom.

Dugo se raspravlja treba li očuvanje vodnog bogatstva uvrstiti u Ustav i ja sam apsolutno za tu opciju. Nekako, vežem mačku o rep povjerenje na koje se neki pozivaju u ovom slučaju jer su mnogi spremni prodati vlastitog muža/ženu/majku/dijete kako bi se dokopali financijske koristi, a kako onda ne bi nešto što nije njihovo. Dosta je slučajeva u našoj Hrvatskoj, u kojoj se svi vole pozivati na poštenje, koji pokazuju da tog poštenja ponekad i nema previše ni kod siromašnih ni kod bogatih.

Slučajevi dolje potvrđuju navedeno.

Zahvaljujući Crkvi u Hrvatskoj koja je digla glas protiv privatiziranja vodnih resursa u Hrvatskoj 2006. i 2011. godine, vodni resursi u Hrvatskoj ne mogu se (još) privatizirati.

Ipak, postoji opcija korištenja izvora vode od strane pravnih osoba, a to je višegodišnja koncesija. Koncesije na vodu ne mogu dobiti strani državljani.

Kako je onda moguće da je ipak sve više izvora vode u stranom vlasništvu? Drugim riječima, jeste li znali da je Hrvatska duboko zakoračila u zaobilaznu privatizaciju izvora vode?

Stranci, još kratko, do 2023., ne mogu kupiti ili uzeti u koncesiju ni obradivo poljoprivredno zemljište, a opet je priča ista: velik dio najboljeg poljoprivrednog zemljišta u Slavoniji u stranom je, u značajnom broju, srpskom iliti srbijanskom vlasništvu.

Kako je to moguće i razmišlja li itko o geotrateškim interesima RH?

Zaobilaznu privatizaciju dopušta hrvatski zakon koji, iako ne dopušta kupnju ili koncesiju izravno strancima, dopušta kupnju ili koncesiju pravnim osobama u Hrvatskoj, a pravnu osobu, zadrugu ili obrt u Hrvatskoj, može kupiti tko god želi.

Tu opciju mnogi i koriste.

Tako su izvori vode u Hrvatskoj dospjeli u slovenske, odnosno češke ruke (Lipik); u ruke Saudijske Arabije (Sveti Rok !) – jesu li to isti koji financiraju mudžahedine u BiH i izgradnju sve više islamskih centara u RH?; u ruske ruke (Jana); u američke ruke (Cetina). *

Kao ekonomistica, evo jednog besplatnog investicijskog savjeta: novac ulažite u poljoprivredno zemljište. Kako to izgleda kod mene, možete pročitati ovdje.

Bez hrane i vode nitko ne može.

Kad nastupi glad, nitko se ne može najesti futuresa, dionica i swapova; niti zidina stanova i apartmana, a bome ni virtualne stvarnosti i računala.

Znate li tko su najveći vlasnici poljoprivrednih zemljišta na svijetu?

Oni koji nas uvjeravaju da je budućnost u virtualnoj stvarnosti.

*podaci iz članka S. Dalmacije objavljenog na franjevci-st.com