Križni put II

Objavljeno: 19.3.2023.

U nastavku donosim križni put fra Josipa Mrnjavca.

Pisan je iz perspektive Nikodema koji je potajno dolazio Isusu.

Prema predaji, on je pismoznanac iz Mk 12,28b-34.

1. postaja: Isus osuđen na smrt

Bio sam mladi farizej iz Jeruzalema i nekoliko sam puta slušao Isusa iz Nazareta i postavljao mu pitanja. Privlačio me njegov stil i način govora, ali sam ipak radije ustrajao uz svoje učitelje koji su govorili da je Isus veoma opasan po narod jer iskrivljuje našu očinsku vjeru.

Bilo je pitanje vremena kad će ga naši poglavari uhvatiti i osuditi. Nakon što su nagovorili Judu da ga izda, to se i dogodilo, neposredno pred blagdan Pashe. U montiranom procesu, gdje smo morali govoriti i laži protiv njega, naši su ga vjerski poglavari osudili, a zatim ga uputili rimskom upravitelju Pilatu.

Da bi ga Rimljani mogli osuditi, naši su ga poglavari optužili da buni narod protiv vlasti. Nahuškali su i narod da se okrene protiv Isusa, jer „bolje je da jedan čovjek umre za narod, nego da cijeli narod propadne“ (Iv 11, 51; 18,14), kako su govorili Veliki svećenici Kajfa i Ana. Znali smo da je Pilat kukavica i da će brzo popustiti. Na Isusu osobno nisam vidio krivnju, jer je činio dobro. No, naši poglavari kažu da se pravio Sinom Božjim i ja sam ih morao podržati. Nisam ja tu imao puno što misliti, ako oni kažu da je kriv, onda je kriv.

Ali gdje su mu učenici? Gdje je njegova vojska? Isus je bio miran. Njegova me reakcija prenerazila. Nije uopće reagirao kad smo zahtijevali njegovu smrt, mi, narod, i mlad i stari, mi koji smo ga nedavno dočekali s palminim grančicama, a sada ga osuđujemo.

Gospodine Isuse, ti si okusio kako je lakše nekoga osuditi nego mu pomoći. Uvijek je lakše prikloniti se masi i ne razmišljati svojom glavom jer se time puno riskira. Daj nam razborito i pronicljivo srce da uvidimo što je pravo i istinito i da se za to borimo bez obzira na cijenu vlastitog ugleda, časti i mišljenja drugih, molimo te.