Današnje evanđelje usmjerilo je moje razmišljanje na jedan raniji postupak velikih svećenika i glavara svećeničkih.
Koliko su pogriješili!
Ne samo to, nego nastavljaju ustrajati u pogrešci nakon što su pogriješili prvi put.
I razglasilo se to – sve do danas!
8One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. 9 Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. 10 Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
Mt 28,8-15
11Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. 12 Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima 13 govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.’ 14 Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« 15 Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima – sve do danas.
Današnji odlazak stražara po pomoć ka glavarima svećeničkim kako bi s njima razgovarali o novonastaloj situaciji, kako bi od njih zatražili rješenje, podsjeća me na situaciju kad je Juda, nakon što je Isus bio predan, otišao potražiti pomoć od tih istih glavara.
Kad je shvatio što je učinio, ponio je trideset dobivenih srebrnika i otišao glavarima svećeničkim. Rekao im je da je pogriješio što je predao krv nedužnu. Drugim riječima, sav uznemiren, izvan sebe, otišao je k njima po savjet. Htio je da mu pomognu vratiti se na pravi put.
A oni?
Oni su ga hladno pitali što se to njih tiče i odbrusili mu da je to njegova stvar. Tko zna kako bi Juda završio da su glavari svećenički vršili svoj poziv! Da su ispravno savjetovali i pružili nadu! Tko zna kako bi Juda završio da nije otišao po savjet kod krivih savjetnika!
Nakon te situacije, evo opet glavara svećeničkih u krivom postupanju!
Umjesto da poprave što su pogriješili, nastavljaju ustrajati u svojem grijehu i zabludama. Po uhodanom načinu, opet potplaćuju ljude i naređuju im da šire laži o praznom grobu – da Isus nije uskrsnuo, nego da su njegovi učenici ukrali njegovo tijelo. I razglasilo se to među Židovima – sve do danas.
Da je bilo samo malo Mudrosti i poniznosti!
Ima nešto posebno jezivo u tim postupcima.
Tvorac Laži ne pušta pipke sve dok čovjeka ne otjera u očaj (Juda) ili dok ga ne odvede u sve veće razine grijeha (glavari svećenički).
Kad sagriješimo, moramo spriječiti Tužitelja (Sotonu) da nas otjera u očaj. On nam je pomogao sagriješiti. Uvjerio nas je da je na našoj strani i predstavljao nam Boga kao onoga koji je protiv nas. Optuživao je Boga govoreći da nije na našoj strani, da nam brani ovo ili ono, da je Bog tužitelj.
Kad smo sagriješili, pokazuje se da je Sotona cijelo vrijeme tužitelj. Trudi se ubiti nas u pojam, tj. gurnuti u očaj da nam se učini da život više nema smisla, da Bog nikad ne može oprostiti to što smo napravili i da je užas našeg djela veći od Boga.
Sjetite se da je Bog oprostio svojim ubojicama.
Pohitajte na ispovijed, odlučite više ne griješiti i oslonite se na Božje milosrđe.
Vjerujte Njemu, a ne Tužitelju i iz svog zadnjeg pada nešto naučite.
religionbioethicssociety.com 