Oznaka: ljudska vrijednost

U tablici ispod je popis 120 društava koja posluju u SAD-u, a koja su potpisala peticiju kojom zagovaraju pravo na pobačaj te osporavaju zakonske restrikcije pobačaja izglasane u nekim američkim saveznim državama.

Napominjem kako su to samo društva koja su potpisala ovu peticiju. Među njima nema onih najvećih podupiratelja kulture smrti (pobačaja, rodne ideologije …), tako da je ovaj popis samo mali dio. Na mojoj crnoj listi su i Starbucks, Pepsi, Nestle… Neka od tih društava posluju i u Hrvatskoj. Skrećem pozornost i na DVF, H&M, Lush i M.A.C.

Svatko može trošiti svoj novac na što želi. To vrijedi i za ta društva i njihove odgovorne osobe/dioničare, ali i za nas.

Čelne osobe tih društava navode u peticiji kako ograničavanje pobačaja stvara štete njihovim društvima jer ono smanjuje mogućnost probira najboljih talenata diljem države. Pretpostavljam u smislu da, ako žena ima djecu, nije fokusirana samo na posao, kao i da se neke žene miču s tržišta rada po porodu. Prešućuju da dobivaju nove zaposlenike, a time i talente, svakim porodom, ali na dugi rok. To je dobar podsjetnik da Zlo nikad nije logično. Ono djeluje u smjeru koji se normalnom čovjeku ne čini logičnim. Potpisnici ističu i da restrikcije pobačaja prijete stvaranju neodrživosti ekonomije, društva i neovisnosti.

Ako ćemo realno, meni je jasan jedan vid njihovog stava. Ekonomski gledano, njima treba robot-osoba koja misli samo na posao.

U tu shemu ne uklapa se žena majka, nego sterilna žena u muškom odijelu.

Žena koja je stalno na telefonu s bakom/dadiljom ili mora voditi računa o djetetovim aktivnostima nije posvećena poslu onoliko koliko oni smatraju potrebnim. Meni je to sasvim jasno. Zaposlenice s djecom mogu stvarati gubitke jer je istina kako stalno moraju koordinirati aktivnosti s osobama koje im odgajaju djecu. Tako je i za vrijeme radnog vremena. Napominjem kako je to kratkoročno gledanje. Dugoročno, poslovna društva su na gubitku jer svakim pobačajem – ubojstvom nerođenog djeteta, gube zaposlenika za budućnost.

Kad spominjem izraze majka i žena, mislim to u punom značenju te riječi. Ne mislim na dokone zgubidane koji ne rade na radnom mjestu jer žele ostaviti dojam brižnih majki i supruga, a niti se brinu za supruga, niti za djecu niti za kućanstvo. Majka i supruga u istinskom značenju te riječi napravi nemjerljivu količinu posla. Vjerojatno više nego i neki zaposlenici. Mislite li da se Gospa Marija izležavala?

Sasvim mi je jasno i zašto se na određene funkcije više zapošljavaju muškarci. Stvaranje naredaba o kvotama zapošljavanja po bilo kojem kriteriju je glupost bez premca i ide u prilog samo onima koji žele najbolje radnike makar po cijeni da taj radnik uništi sam sebe (pobačajem, kontracepcijom, uzastopnim brakovima, poslom kao smislom života, pokušavajući uvjeriti sve oko sebe kako može jednako dobro odraditi isti posao kao suprotni spol, ostalim grešnim životom i ovisnostima).

Umjetno stvarati interes žena za npr. studijem građevine je isključivo u svrhu rodne ideologije i u svrhu ekonomskih interesa interesnih skupina. To što na 10 000 žena postoji jedna koju zanima građevina je odlično i ta žena nije nenormalna, ali to znači da ženama nije prirodno niti svojstveno zaposlenje u takvoj branši jer je različito od njezinog identiteta. To je to. Pustite žene na miru i prihvatite objektivnu istinu.

Meni je dovoljan jedan jedini razlog zbog kojeg sam protiv pobačaja: pobačaj je grijeh jer se čovjek igra Boga i želi ubiti onaj život koji mu nije po volji iz bilo kojeg razloga.

Onome kome to nije dovoljan razlog, možda je bliža ova poslovna perspektiva po kojoj, dolje potpisani poslodavci, smatraju kako bi žene svoj život trebale posvetiti njima i poslu, a ne svom suprugu i djeci. Djecu trebamo smjestiti u vrtiće, upisati ih od šestog mjeseca života na nekoliko tečajeva kako se mi ne bismo trebali baviti njima te ih navečer, okupane i namirisane, samo ušuškati u krevet. Ili ne bismo uopće trebali imati djecu pa onda s 50 godina umirati u grizodušju smisla i besmisla života ili poduzeti neke nemoralne radnje. Nažalost, to se već i događa.

Na kraju, netko će se pitati u čemu je onda problem jer, ako se kućanica naradi najviše, a ne dobije plaću, zar nije bilo bolje da se zaposlila na radnom mjestu?

Problem je u ideologiji. I ženinoj biologiji.

Muškarci i žene su različiti pa imaju i različite uloge koje se NE MOGU i NE SMIJU mijenjati.

Kada žena pokušava raditi muški dio posla, njezin dio posla ostane neurađen jer ga muškarci NE MOGU i NE TREBAJU odraditi, jednako kao što žene ne mogu odraditi muški dio posla. Mogu se zavaravati i jedno i drugo, ali tako postaju samo loša verzija onoga što jesu – žene ili muškarca. Kao i sve, i ovo je naslonjeno na egzistencijalni smisao o čovjekovom identitetu, a on je naslonjen i na spolnost. Kad se to shvati, onda će nam biti dobro u vlastitoj koži jer shvatimo kolika je nezamjenjivost i žene i muškarca.

To je taj pogled sa slike! Jedini koji će ženu pretvoriti samo u inkubator su upravo žene koje nasjednu na propagadne laži (a znamo tko je tvorac laži), tako unište svoje dostojanstvo zbog kojeg su ih muškarci ranije poštovali i unište druge žene koje uvuku u te laži o identitetu.

Žena i majka u pravom značenju nikada nije inkubator, nego ima svoju nezamjenjivu vrijednost upravo zato što je žena i nositeljica novog života – nove slike Božje.