Rodna diskriminacija, relativizam, kulturna raznolikost, relativistička etika… To su sve

pojmovi koji su se polako počeli pojavljivati u proteklih 10 -20-30 godina i koji su sada našli svoje mjesto u društvu. Bitno je znati koje originalne, izvorne pojmove oni mijenjaju i što zapravo znače.

Neki dan sam rješavala neki test iz poslovnog engleskog, tj. ponavljala neke pojmove i

u spajanju pojmova nedostaje prvi pojam koji tvori neku sintaksu. Pojmu discrimination (diskriminacija) treba dodati izraz kako bi se dobio izraz spolna diskriminacija. Pogledam rješenje, a ono je bilo  gender discrimination (rodna diskriminacija).

To je jedan primjer kako se rade jezične promjene kako bi se ljudi što prije aklimatizirali, stopili, podržali i aktivno sudjelovali u moralno nakaznoj promjeni. Jezične promjene su alat (kao i rodna ideologija, abortusi, eutanazija, zdravstveni odgoj) za provođenja političke strategije depopulacije i promjene paradigme.

Kao i inače kada se radi o bioetičkim i moralnim pitanjima te pitanjima ljudske biti i dostojanstva, Katolička Crkva uporno podsjeća na istinu, na čovjekovu bit, smisao, dostojanstvo, prenosi i navješta Radosnu vijest.

Radi toga pape pišu knjige i enciklike kojima podsjećaju vjernike na Istinu i  pravi put.

Jedna od jako važnih enciklika je i enciklika  “Humanae vitae” (1968.)  pape Pavla VI. koja je od velike važnosti za ispravno shvaćanje biti braka i za prirodno planiranje obitelji. Kao i svaka enciklika, i ova potvrđuje nauk Katoličke Crkve i štiti ljudsko dostojanstvo. Ovom enciklikom je papa Pavao VI. rekao veliko NE kulturi smrti i kontracepciji koja uništava bračne odnose te samu bit i narav braka. Mnogi ni danas ne prihvaćaju poruku enciklike, a nažalost i mnogi katolici. Irski teolog moralistike Vincent Twomey koji je doktorirao 1978. godine kod Josepha Ratzingera (pape emeritusa Benedikta XVI. koji je vrhunski teolog i njegov doprinos Katoličkoj Crkvi je neprocjenjiv) je rekao:

“Mislim da je kriza u zapadnoj kulturnoj povijesti dosegnula svoj vrhunac javnim raspravama o enciklici “Humanae vitae”. Uvjeren sam da se Crkva u Europi, pa tako i u Njemačkoj, neće oporaviti sve dok ne prihvati encikliku “Humanae vitae”.”

Znate li priču “Carevo novo ruho”? Sigurna sam da znate jer je i dio obavezne osnovnoškolske literature, a odlična je metafora za ono što se događa, odnosno za promjenu paradigme.

Caru su došle dvije varalice i rekle da će mu istkati najbolje i najblistavije ruho koje će biti nevidljivo svakome tko je glup ili nesposoban ili onome koji ne zaslužuje svoju funkciju. Car im je dao najbolje materijale i hrpu dragulja. Kad su završili s tkanjem ruha, pozvali su cara i “obukli ga”. Car je vidio da je gol, odnosno da je ruho nevidljivo, ali je radi straha da ne ispadne glup i da ne izgubi svoju funkciju, nasjeo na trik varalica i ponosno paradirao gradom. Nasjeli su i svi podanici i građani pa su potvrđivali jedni drugima i divili se carevom ruhu. Reći istinu je nosilo ogromne posljedice jer su građani mogli ispasti glupi, nestručni, neobrazovani, nesposobni. Svi vide da postoji problem, ali su svi upleteni i vezani lažima. Samo se jedno dijete usudilo reći istinu: “Car je gol!”

Na tom istom principu djeluje i seksualna revolucija, odnosno promjena paradigme. Zlo se naziva dobrim, dobro zlim i tako se mijenjaju kulturne, vrijednosne i moralne postavke društva uz svesrdnu pomoć međunarodnih institucija.

U ovom razdoblju postmodernizma koje je naumilo destabilizirati teološko shvaćanje stvarnosti, tj. prvenstveno judeo-kršćanske vrijednosti i Božju objavu, dolazi do uvođenja novih pojmova, a starim pojmovima poput duge, odgovornog roditeljstva ili istine, dodana su nova značenja i novi sadržaji. Tim je pojmovima i simbolima oteto izvorno značenje. Borci rodne ideologije su prisvojili dugu, pod odgovornim roditeljstvom se podrazumijeva kontracepcija i pravo na pobačaj, a umjesto objektivne istine se priznaje subjektivna pa svatko ima svoju.

Margueritte Peeters s Instituta za međukulturni dijalog iz Bruxellesa, uočava sljedeće promjene u značenju riječi, odnosno uočava da su danas u upotrebi nove riječi koje imaju novo značenje kroz koje se provodi kulturni imperijalizam, tj. promjena kulturne paradigme.

JUDEO-KRŠĆANSKA ETIKA                                    POSTMODERNA ETIKA
Istina                                                                                Netolerantni relativizam
Apsolutne vrijednosti i povezujuće norme          Slobodan izbor autonomnog pojedinca
Autoritet                                                                          Jednakost
Autoritet roditelja                                                        Dječja prava
Spol                                                                                    Rod
Polarni spolni identitet muškarca i žene              Biranje spola
Heteroseksualnost kao norma                                 Pravno i društveno prihvaćanje                                                                                             svakog seksualnog  ponašanja
Supružnici                                                                       Partneri
Brak muža i žene                                                          Istospolna životna zajednica
Obitelj koja se sastoji od bračnih drugova            Istospolni “brak” s pravom posvajanja   i potomaka                                                                      djece
Pobačaj                                                                            Planiranje obitelji i „reproduktivno                                                                                             zdravlje“
Državni suverenitet                                                     Globalno upravljanje
Reprezentativna demokracija                                  Participativna demokracija
Sukobljavanje različitih interesa                             Dijalog
Većinsko odlučivanje                                                    Konsenzus
Tradicija                                                                            Kulturna raznolikost
Kulturni identitet                                                           Multikulturalizam
X Božjih zapovijedi                                                         Relativistička etika
Bog                                                                                       Autonomna individua **

Pojmovi nove, globalne, postmoderne etike su u društvu pozitivno vrednovani, odnosno radi se na tome da budu pozitivno prihvaćeni, dok se pojmovi povezani s judeo-kršćanskim naukom smatraju nepoželjnima, a polako i zakonski kažnjivima. Nadalje, M. Peeters piše:

“Odlučujuću ulogu procesa radikalne promjene paradigme imaju manjine, i to one koje država nije ni ozakonila. One su lobisti koji ljudima mijenjaju svijest i utječu na sklapanje sporazuma … Legitimna vlast vlade je preraspodijeljena na interesne skupine, a te skupine, ne samo što nemaju nikakav legitimitet, nego često imaju radikalne ciljeve. Po logici načela partnerstva, ti su partneri dobivali sve više političke moći na račun legitimnih predstavnika države. Oni nastupaju kao “stručnjaci”, a zapravo su lobisti malih radikalnih manjina koje promiču svoje osobne interese na račun općeg dobra.” *

Radikalne skupine feministica i homoseksualaca koje ruše spolne norme su instrumentalizirane u korist ostvarenja geopolitičkih i geostrateških ciljeva povezanih sa smanjenjem ljudi i rastakanjem identiteta čovjeka.

Čovjek se sastoji od pet integriranih dimenzija: podsvijesti, tjelesne dimenzije, socijalne dimenzije, psihološke dimenzije i duhovne dimenzije. Duhovna dimenzija je ona koja usmjerava čovjeka jer ona daje smisao čovjeku s obzirom da ga otvara transcedentalnom (Bogu). Duhovna dimenzija je povezana s karakterom i moralnim principima osobe koji proizlaze iz odnosa s transcendentalnim, tj. iz Istine o čovjekovom nastanku. Upravo je najveći napad na duhovnu dimenziju čovjeka jer, kad čovjek izgubi svoj smisao, a on je povezan s identitetom, imate otvoren put za što god želite.

Zato je od izuzetne važnosti aktivno sudjelovati u razvoju društva i politici, odnosno odvažno se uključiti u te sfere društva kako bi se mogle potaknuti pozitivne promjene koje su u skladu s čovjekovom biti i moralom, a spriječili nakazni i pogrešni zakoni koji potiču kulturu smrti. Isto vrijedi i za ekonomske programe, pravne reforme, borbu s korupcijom i nepotizmom, geostratešku politiku… Do izražaja će doći ispravni i kvalitetni programi samo ako se u rješavanje tih pitanja uključe dobri, stručni, pošteni i marljivi ljudi. Samo tako, a nikako odmicanjem od tih pitanja i odgovornosti.

Do čitanja,

🙂

 

* Peeters, M. “The Globalization of the Western Cultural Revolution”, Bruxelles, 2007.

** Kuby, G. “Uništenje slobode u ime slobode”, Zagreb, 2013.