Već sam u “Pravu na život 2″” pisala o Malthusu (maltuzijanstvu) i njegovoj teoriji da količina hrane raste aritmetički, a broj stanovnika geometrijski (progresivno) te da radi toga na Zemlji neće biti dovoljno hrane za prehranjivanje svih stanovnika.

U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i moguću i opciju, ali i znanost.

S druge strane, sigurna sam da ste i sami primijetili kolike se količine hrane  dnevno bacaju u smeće u razvijenim društvima, dok u nerazvijenim društvima ljudi umiru od gladi. To je još jedan dokaz da nije problem u nedostatku hrane, nego u distribuciji hrane, a šire gledano, problem je u distribuciji bogatstva. Pojedine interesne skupine bi to stanje opravdavale darvinizmom (samo najposebniji i najsnažniji opstaju/imaju pravo na život), dok ja to jednostavno zovem zlom. Nije baš moguće kriviti neku osobu u, recimo, Etiopiji da je gladna zato što je nesposobna, zato što to sama želi ili zato što nije zaslužila život dostojan čovjeka, ako znamo da je  za tu situaciju kriva politika i planovi neke skupine ljudi koja i ne živi u Africi.

Upravo se na temeljima maltuzijanstva i socijalnog darvinizma temelji zdravstveni odgoj (iako  “zdravstveni” nije točan pojam i neprimjereno se koristi jer ovaj (pre)odgoj nema nikakve veze sa zdravljem, već s poganskom indoktrinacijom), rodna ideologija, industrija abortusa, eutanazija. Zdravstveni odgoj, rodna ideologija, industrija abortusa su povezani, a povezuje ih ista skupina ljudi, udruga, institucija koja rade pritisak na cijeli svijet, a čak i uvjetuju davanje pomoći i kredita.

Drugim riječima, rodna ideologija je zla strategija (način ostvarivanja) zacrtanih ciljeva pojedinih država, a tiču se dostojanstva ljudskog života, prava svakog čovjeka na dostojanstveni život i natalitetne politike. Iznenadili biste se kad biste znali koje sve kalkulacije pojedine države (SAD) računaju  te kojim se parametrima služe u planiranju svoje geopolitičke strategije. Jedno od pitanja je i Kako porast broja stanovnika u Brazilu ili Portoriku ili nekim drugim državama utječe na ekonomiju SAD-a? Ovisno o rezultatima, izradi se strategija i počne se s njezinom primjenom. Od (is)korištenih strategija, važno je spomenuti prisilnu i tajnu sterilizaciju djevojaka i žena u tim državama * (80.-ih god. 20. st., 44% ženske populacije u Brazilu, starosne skupine 14-55 god., je prisilno, tajno sterilizirano), a najjače sredstvo koje samo po sebi daje rezultate je upravo liberalni zdravstveni odgoj. Indoktrinacijom i ispiranjem mozga liberalnim zdravstvenim odgojem, ljudima se zamagljuje istina, zamagljuje im se moć razlikovanja dobra i zla te ljudi ne shvaćaju da sami sebi i svojoj obitelji čine zlo, a to rade za nečiju tuđu korist (korist zla), iako to ne shvaćaju. To se može primijetiti po ljudima koji ne vide ništa loše u takvom modelu zdravstvenog odgoja i koji ga zagovaraju.

Što se tiče povezanosti SAD-a s ostatkom svijeta, jasan je utjecaj bilo koje politike ili strategije koju SAD provodi na ostatak svijeta, pa tako i po ovom pitanju. Indoktrinacija kulturom smrti se provodi putem udruga, institucija čiji su članovi različite države, putem odbora, “filantropskih” aktivnosti svjetskih bogataša (neki su poznati u javnosti, ali su puno opasniji oni nepoznati), putem školskih predmeta različitog naziva, a koji u sebi uključuju učenje o demografiji, natalitetu, rastu i razvoju društva i slično.

Zdravstveni odgoj je u javne škole SAD-a uveden prije 40-ak godina i od tada se kontinuirano primjenjuje. Najprije je uveden samo u srednje škole, da bi se kasnije počeo provoditi od vrtićke dobi s ciljem “pojašnjenja vrijednosti”. Djeca vrtićke dobi su kao spužve – sve upijaju, odnosno tek uče o vrijednostima. Zato je toliki pritisak na tu dob. Nadalje, ako se djecu seksualizira od rane dobi, ubija im se nevinost i čednost, smanjuje se osjetljivost prema intimnosti i svetosti spolnosti, ostavlja se prostor i za dekriminalizaciju pedofilije i proglašavanjem pedofilije normalnim i prirodnim činom.

Ključne stvari koje djeca i mladi uče na ZO-u su:

1. nova definicija obitelji i nove uloge muškarca i žene, usklađeno s feminističkim i homoseksualnim pokretom
2. situacijska etika, odnosno, moralni relativizam („možeš činiti ono što želiš, sve dok nitko nije povrijeđen“, sve je dozvoljeno i normalno)
4. hedonističko shvaćanje seksualnosti
5. mentalitet protiv djeteta (kontracepcijska politika) **

Rezultati i plodovi ZO-a u SAD-u su katastrofalni.

1970., prije nego što se počeo provoditi zdravstveni odgoj, tek je 1/3 svih trudnih adolescentica bila neudana. Nakon uvođenja ZO-a, 2/3 ih je neudano. Uočeno je da postoji izravni odnos između količine novca koju troši svaka savezna država na programe spolnog odgoja u javnim školama i povećanja trudnoća među tinejdžericama. Savezne države koje troše najmanje novca na ovakav program spolnog odgoja, imaju najniži postotak teen trudnoća.  

Nadalje, bezvrijednosna kontracepcijska politika daje užasne rezultate, iako promicatelji te politike tvrde da će na taj način smanjiti broj teen trudnoća. Istraživanje provedeno među neudanim mladim ženama u dobi između 15 i 19 godina, pokazalo je da spolna aktivnost povećava mogućnost trudnoće usprkos tome što se kontracepcija dosljedno koristi, a to dovodi i do posljedičnog povećanja pobačaja. Trećina od 1,5 milijuna pobačaja koji se godišnje obavljaju u SAD-u, otpada na mlade djevojke mlađe od 18 godina! Kalifornija, koja omogućava kontracepciju i pobačaj maloljetnicama bez roditeljskog pristanka i koja  troši više novca nego bilo koja druga država u SAD-u na kontracepcijska sredstva, ima najvišu stopu pobačaja među bijelim tinejdžericama i drugu po redu stopu tinejdžerskih trudnoća.

Što se tiče spolno prenosivih bolesti, godišnje se zarazi oko 2,5 milijuna tinejdžera, a posljedice infekcija mogu biti i sterilitet i smrt. Najopasnija zarazna bolest je AIDS, a statistički podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je najveći rizik zaraze i najčešći način prijenosa AIDS-a među homoseksualnim skupinama. LGBT udruge su sukreatori programa ZO-a i rade stalni pritisak na sustav kako bi se moralna i prirodna paradigma promijenile.

Katastrofalni rezultati liberalnog spolnog odgoja su vidljivi i u Švedskoj koja provodi spolni odgoj od 1938. Zahvaljujući tom programu, Švedska je i moralno i demografski 80.-ih godina počela strmoglavo padati.

Na američkim  izborima za Kongres održanim ovaj tjedan, uvjerljivo su pobijedili pro-life republikanci te su time doveli u neugodan položaj američkog, demokratskog, pro-choice predsjednika Obamu. Kolika je važnost ove pobjede, govori i podatak da, manjina republikanskih kandidata za Senat koja je bila pro-choice, nije osvojila mandate. Ovo su, za promjenu, lijepe vijesti iz SAD-a i možda naznaka da će se stvari kretati na bolje, iako će za to biti porebno puno truda i borbe. Očito je došlo do pomaka u razmišljanju i suočavanju s posljedicama revolucije 70.-ih i 80.-ih, a čije su posljedice samo pogoršane nakaznim zakonima.

Kultura relativizma je veliko zlo. Zlo postoji i koristi ljude u provođenju svojih ciljeva. Svatko ima slobodnu volju i savjest, tj. mogućnost borbe protiv zla. Iako zlo postoji, nikada neće pobijediti, a tu sigurnost nam daje Radosna vijest. Zato samo hrabro! Za prave stvari i bolje društvo se treba boriti, to se neće riješiti samo od sebe, ali mi u toj borbi nismo sami, koliko god, nekada, izgledalo teško 🙂

“Nitko na cijelom svijetu ne može promijeniti istinu. Jedino nam je moguće tražiti je, naći je i služiti joj.”

  sv. Maximiliano Kolbe

Do čitanja,

🙂

* o tome je dosta pisao ekonomist i geopolitički analitičar F.W. Engdahl

** “The disaster of Sex Education in the United States”,  http://www.vidahumana.org/english/family/sexed-us.html