Teologija tijela III/Theology of Body III

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima  don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

Pojmovi „muško i žensko”

“Pojam muškarac i žena se danas jako miješaju. Otkud to proizlazi?

Europski program za spolni odgoj (Nizozemska, Skandinavija), a i kod nas Forum za slobodu odgoja, nastoje izbrisati razlike između muškog i ženskog.

S ovog mjesta tvrdim da je to dijabolički pristup koji proizlazi iz one Descartesove izreke: ‘Mislim, dakle jesam!’

 

Radi se o čistoj idolatriji. Dakle, to što ja mislim, ja jesam. To je oholo. To znači da sam ja Bog te da je središte morala u mojim mislima i u mojim teorijama.

Dokud to ide? Do toga da je sloboda misli tako snažna da ja mogu odlučiti hoću li biti muško ili žensko. Dapače, spol je biološka slučajnost i to je meni nametnuto! Ja ću odlučiti jesam li muško ili žensko jer, na taj način, dolazim do vrhunca svoje slobode jer čak nadilazim svoju biologiju.

Mi, kršćani, ipak vjerujemo da je Bog rekao: ‘Neka bude!’ i zato mogu i misliti. 

Što govori Biblija?

Pogledajmo armenske riječi.

Za muža, tj. za Adama, koristi se izvorna riječ zakar, a za Evu negeba. Puno toga se krije u tim riječima.

Zakar doslovce znači – onaj koji se sjeća. Ako se zakar koristi kao glagol, znači sjećati se, a negeba znači, doslovno, biti otvorena. Muškarac je onaj koji se sjeća, a žena je ona koja je otvorena. Čega se mora sjetiti Adam? Mora se sjetiti ljubavi Božje i mora prisjetiti negebu da je ona ljubljena. Negeba je otvorena. Za što je otvorena? Za njegovo sjećanje.

Zašto je ovo bitno?

Kad su Židovi slavili Pashu, muškarac – muž bi se prisjećao i prepričavao cijelu povijest Božjeg djela. Zato Isus, kao novi Adam, izriče ove riječi na Posljednjoj večeri: ‘Ovo činite meni na spomen.’ Isus je savršeni muškarac i on nas uči kako se sjećati. Zato, mi, svećenici na svakoj misi izgovaramo: ‘Ovo činite meni na spomen’! On je pravi zakar.

Što da činimo njemu na spomen? ‘Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje!’

Isus je savršeni zaručnik, a što zaručnik mora reći svojoj zaručnici? ‘Ovo je moje tijelo, uzmi!’

Ovaj je dio iz kateheza koje Ivan Pavao II. nije čitao na generalnim audijencijama srijedom jer su preosjetljive za javno čitanje. Radi se o biblijskoj erotici.

‘Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje!’ Što Isus ovdje radi? On obnavlja ono što je Adam narušio.

Što je nova Eva, savršena žena Marija, izrekla? ‘Neka mi bude po tvojoj riječi!’ To pokazuje da je prava negeba. Ona je otvorena. Čemu? Riječi koja je tijelom postala.

Kada muškarac nije pravi muškarac u današnje vrijeme?

Onda kad ne izlazi iz sebe i kada ne daje svoje tijelo kao što je Isus Krist dao za svoju Zaručnicu (Crkvu).

Kada žena nije žena?

Kad je zatvorena za Božju ljubav. Marija, koja je bila otvorena, je izrekla: ‘Neka mi bude po riječi tvojoj!’, a Isus Krist: ‘Ovo činite meni na spomen!’ To je pravi muškarac koji daje svoje tijelo za svoju zaručnicu, prolijeva svoju krv doslovce, a žena prima.

Brak je svet jer upućuje na sveto mjesto – nebo

Ono što je vidljivo u braku su muškarac i žena, a ono što je nevidljivo je Presveto Trojstvo. Ono ima savršen odnos ljubavi i stvaranja koji mi ne možemo pojmiti ni opisati, ali se, u ljudskom životu, može postaviti analogija s brakom i bračnim činom jer tada muž i žena stvaraju i međusobno se ljube! Tako je Bog zamislio, tako bi bilo da je ostalo onako savršeno kako je zamišljeno i stvoreno. To znači da su brak i bračni odnos slika Presvetog Trojstva.

Dok putujemo prema nebu, brak je svet i predstavlja putokaz (znak) jer upućuje na sveto mjesto. Kad dođemo u nebo, nema braka, nije više potreban jer smo stigli na cilj.

Pogledajmo što je Pavao rekao Efežanima.

Na vjenčanju, muškarci jako vole čitanje iz poslanice Efežanima 5, 21-32:Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu jer muž je glava žene, kao i Krist Glava Crkve – On Spasitelj Tijela pa, kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!’

Malo nam je neugodno u 21. stoljeću reći ženi da bude podložna mužu u svemu, ali proanalizirajmo što je sveti Pavao ovdje rekao.

Ponavljam da je ovo napisano grčkim jezikom, a ono što jako zaboravljamo jest da prije Efežanima 5 dolazi Efežanima 4, a prije tog Efežanima 3 (napomena: postoje poslanice Efežanima koje prethode Efežanima 5, a na koje se Efežanima 5 nastavlja), a mi uzimamo samo tu rečenicu koja je podložna manipulaciji.

Što se događa u Efezu?

U Efezu su kršćani bili manjina pa su se mučili pitanjem kako će biti prepoznatljivi u svijetu u kojemu su živjeli. Tamo su se štovali poganski bogovi – Jupiter, Venera i dr. Poganski hram je bio mjesto sakralne prostitucije. Kako su kršćani bila manjina u Efezu, nisu znali kako biti drugačiji.

Pavao im piše poslanicu. U Ef 4, kaže im: ‘Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove, zamračena uma, udaljeni od života Božjega sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću. Vi ,pak, ne naučiste tako od Krista ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu; da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine..!’

Što Pavao govori?

Ako želite biti drugačiji od pogana i biti prepoznatljivi, morate obući Isusa Krista, a ja ću vam za to pružiti najbolji način.

Nakon toga, dolazi Efežanima 5.

Kršćani su radili dobra djela – sjajno, kršćani su imali osmijeh na licu – sjajno, ali to nije bilo dovoljno. Ako su baš zaista htjeli biti prepoznatljivi, Pavao im govori da čine ono što piše u Efežanima 5.

Kakav je bio brak u Grka i Rimljana? Vrlo jednostavan. Muž je mogao ubiti svoju ženu iz bilo kojeg razloga. Žena se nije smatrala ljudskim bićem i on ju je mogao ubiti ili otpustiti. Židovi su bili “humaniji” pa su morali napisati otpusnicu. Rimljani su kao pogani gazili svoje žene i doslovce su im one bile podložne.

Što sada Pavao radi?

Uzima tu grčku riječ podložnost hupotuso ili latinski submision. Sub znači ispod, a misio znači misija, uloga.

Što Pavao govori?: ‘Žene, podložite se, odnosno prepustite se misiji koju muž ima izvršiti nad vama. Budite prave negebe. Budite otvorene za njegovu misiju.’

Kod Grka je ta misija bila vrlo jednostavna: Zgazi je!, ali misija na koju Pavao misli i koja je u Božjem planu je: ‘Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju’ (Ef 5,25). Zbog te su rečenice htjeli kamenovati Pavla. 

Kako je Krist ljubio Crkvu?

Kad je Crkva bila nevjerna – kad ga je Petar zatajio, kad je Toma sumnjao, kad ga je Juda izdao i kad su svi pobjegli – tada Krist polaže život za nevjernu Crkvu.

Drugim riječima, Pavao govori: ako želite biti prepoznatljivi, činite suprotno od pogana. Umjesto da gazite svoje žene, položite život za njih. Ne kad su dobre, nego kad su nevjerne.

Zaista, zaista, u povijesti čovječanstva, ovo je prva emancipacija žena. I zato su Pavla htjeli ubiti. Nisu to mogli shvatiti.

Nemojte misliti da je ovo samo muževljeva misija jer prva rečenica glasi: ‘Budite podložni jedni drugima u strahu Kristovu!’

I žena mora izvršiti svoju misiju – ljubiti svog muža kao što je Krist ljubio Crkvu, a isto tako i muž ljubiti svoju ženu kao što je Krist ljubio svoju Crkvu.

Zašto Pavao daje naglasak na muževe? Zato što su do tada muževi gazili svoje žene.

Jedina novina ovdje jest da muževi moraju izvršiti isto ono što mora i žena – ljubiti jedno drugo onako kako je Krist ljubio.

Zato u katoličkom braku nema razvoda, to je ontološki nemoguće (napomena: brak je slika Presvetog trojstva, a Ono se ne može “razvesti”, podijeliti).

I na kraju ovog biblijskog teksta, Pavao kaže: ‘Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.’

Za otajstvo se ovdje koristi latinska riječ sacramentum. Drugim riječima, kad se muž i žena vjenčaju, oni postaju prava slika Kristove ljubavi prema Crkvi, slika Božje ljubavi i to je sakrament, ono nevidljivo.

Biblija – knjiga o odnosu Boga i čovjeka

Muž i žena se, gledajući jedno drugo, moraju prisjećati i znati da su oni živa slika Presvetog Trojstva ovdje na zemlji, a ta se ljubav konzumira upravo kad Riječ tijelom postaje – u bračnom činu.

Karol Wojtyla kaže da je u tom trenutku bračni čin kao ljepilo koje spaja i daje mu veliku važnost.

Biblija je jedna priča, knjiga koja isključivo govori o odnosu Boga i čovjeka. Isus koristi jako puno metafora – ovcu i pastira, trs i lozu, upravitelja i kralja i dr., ali najljepša slika je slika braka.

Biblija počinje s brakom: ‘Plodite se i množite!’ i završava s brakom: ‘Ja dolazim kao Zaručnik.’

U Knjizi Otkrivenja, apostol Ivan na otoku Patmosu, u mističnom viđenju, gleda nebesko vjenčanje.

Cijela je Biblija priča o tome kako se jedan brak u početku raspao i kako će se ponovno obnoviti. Zato se u nebu događa gozba Kralja Jaganjca gdje se on vjenčava sa svojom Zaručnicom – Crkvom, sa svojim narodom. Bog se želi s nama u ljubavi “vjenčati”, uzeti nas k sebi.

Što je sveta misa?

Sveta misa je nebo na zemlji. Kad dođemo na svetu misu, ulazimo nakratko u nebo. Svaka je sveta misa vjenčanje, a vrhunac je sveta pričest.

Što se događa u pričesti?

Kad se pričesnik dođe pričestiti, svećenik kaže: ‘Tijelo Kristovo!’ Osoba koja prima pričest kaže: ‘Amen!’

Svećenik stoji umjesto Krista, odnosno daje Isusa Krista, Zaručnika – njegovo Tijelo, a s druge strane, svi mi koji smo Crkva, uzimamo svoga Zaručnika. Tako Isus Krist Zaručnik ulazi u svoju Zaručnicu.

Ivan Pavao II. je to obradio u šest kateheza i povlači paralelu između svete mise i bračnog čina.

Vrhunac svete mise je sveta pričest kad se Tijelo Kristovo daje Crkvi.

Vrhunac bračne ljubavi jest potpuno predavanje tijela supružnika jedno drugome, a to potpuno uzajamno predavanje i prihvaćanje podsjeća na ljubav Isusa prema Crkvi.

Tako Ivan Pavao II. bračni čin promatra kao svojevrsni liturgijski čin.

Brak vs. celibat

Imamo jedno blago, imamo jednu Crkvu koja uzdiže i poštuje ženu i muškarca i njihov odnos do te mjere da ga smatra tako svetim pa zaista trebamo paziti kako, s kim i na koji način ostvariti taj odnos.

Čemu služi svećenički celibat?

Celibat je jako bitan za sve koji su u braku jer vi ne možete bez svećenika, a mi ne možemo bez vas. Vi ste putokaz i znak Presvetog Trojstva.

 Što je svećenik?

Moj život svećenika je takav da ja preskačem brak, putokaz k Presvetom Trojstvu i živim kao da sam na cilju s predokusom neba! Govoreći suvremenim jezikom, brak je kao kad netko gleda put kojim ide na geografskoj karti. Brak predstavlja znakove na putu, a mi, svećenici, smo suvremeni GPS.

Budući da u Kraljevstvu nebeskom nema braka, nema ni spolnih odnosa i zemaljskih stvari. Moja tri zavjeta: poslušnost, siromaštvo, čistoća samo su slike nebeske stvarnosti. Na nebu smo svi poslušni Božjoj volji i zato ja sada imam zavjet poslušnosti. Gore nema osobne imovine i zato ja sada živim zavjet siromaštva. Kako u nebu nema braka, imam zavjet čistoće.

Drugim riječima, što predstavljaju moji zavjeti? Predokus neba.

Ja pokušavam stvarnost Kraljevstva Božjeg živjeti već sada na Zemlji. Vi služite kao znak Presvetog Trojstva, a mi, redovnici, svećenici i časne sestre, služimo kao znak Kraljevstva Nebeskog.brakb

Zato je u ovom svijetu jako potrebno imati ljude koji žive Kraljevstvo Božje na Zemlji jer mi stojimo kao izazov jedinom svijetu koji samo govori: “Konzumiraj i zaštiti se!”

Mi, kršćani, govorimo: ‘Ne, spolnost je sveta. Seks je odličan, ali je i svet i zato mu treba dati ispravno okruženje’, a naš je svijet izostavio taj dio o svetosti. Za nas je spolnost tako sveta da jedan dio naše Crkve koji je na to pozvan živi celibat, ali ne zato što bi spolni odnos bio prljav i zao, nego upravo zato što je tako svet da mi to stavljamo sa strane.

U Evanđelju po Mateju piše da se neki ne žene ‘… radi Kraljevstva nebeskog…’ I to se nikad ne može promijeniti jer je to nasljedovanje samog Isusa koji je živio celibat. Prve riječi koje je on izrekao u javnom djelovanju su bile: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko.’

Svaki svećenik stoji vama kao znak i opomena, a vi stojite nama kao znak i opomena. Kad znakovi otkažu – ako mi svećenici ne živimo taj život ili ako bračni parovi ne žive taj život, nastaje užas.

Kad svećenici ili časne sestre sagriješe, kad bračni drugovi sagriješe, oni iskrivljuju znak.”

Do čitanja,

🙂