Teologija tijela V/Theology of Body V

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

Gdje je granica? ili o predbračnoj čistoći

“Često me pitaju: ‘Velečasni, dokle mogu ići sa svojom djevojkom/mladićem? Mi hodamo, nećemo spavati zajedno, ali koja je crta preko koje ne prelazimo?’

Nikad im ne kažem odgovor, nego pitam: ‘Kad počinje spolni odnos?’ On započinje s pogledom.

Što je Isus rekao? ‘Ni pogledati s požudom!’

Kada mlade izazovemo na razmišljanje o tome, ima puno plodova i uspjeha jer ih nitko nije izazivao prije toga! Ja poznajem puno mladih i studenata koji žive apsolutnu predbračnu čistoću. To je moguće! Društvo je to koje laže.

U čemu je problem s predbračnim odnosima?

Kad momak i djevojka imaju predbračni odnos, oni tijelom govore: ‘Potpuno sam tvoj/a i trajno te volim’, ali u duhu to nije istina!

Znaju mi reći: ‘Velečasni, sljedeće subote je svadba, sve je spremno, još samo par dana. U čemu je razlika?!’

Razlika je nebo i zemlja! Razlika je u tome što se još niste potpuno predali. Pitam ih: ‘Postoji li bar još jedan posto šanse da se ne vjenčate?’ Oni tada kažu da teoretski postoji. Zato naša Crkva mudro i s ljubavlju njeguje tu istinu o predbračnoj čistoći.

Kad ćete imati djecu i odgajati ih, ne bojte se reći svojem djetetu: ‘Sine/kćeri, daj se onome koji je spreman/na za tebe proliti krv jer te samo on/ona zaslužuje!’

Ja to najčešće upućujem djevojkama jer, koliko-toliko, one daju zadnju riječ. Tada im kažem da svojem dečku postave tri pitanja:

“Voliš li me?”

On će, naravno, reći da je voli, kako ne!

‘Voliš li me uvijek, trajno?’

Sad on već odgovara protupitanjem:

‘Kako to misliš?’

‘Jesi li spreman zauvijek biti sa mnom i čak dati svoj život za mene?’

Tu već postaje malo škakljivo i mladić se počinje izvlačiti. I treće pitanje:

‘Jesi li spreman radovati se (ne samo prihvatiti!) plodu ovoga našeg čina?’

Još nisam susreo djevojku koja bi mi na ovo rekla: ‘Don Damire, to što vi pričate je ludo!’

Nažalost, ima dosta promiskuitetnih cura koje su dobre, ali traže intimu na krivi način, no da im samo vidite sjaj u očima koji govori koliko bi svaka od njih voljela jednog muškarca koji će zauvijek voljeti samo nju!

Naša Crkva sve ovo govori ne zato što je to prljavo, nego baš zato što je sveto!

 Osjećaj krivnje

Želim sve vas osloboditi osjećaja krivnje. Možda je u vašem životu bilo svega i svašta ste radili, ali znate što? Isus Krist, koji je Alfa i Omega, početak i kraj, svemogući Bog, može sve otkupiti! Sve!

Osjećaj krivnje nakon ispovijedi dolazi s dna pakla. To nije od Boga!

Mi smo pale naravi pa nas muči krivnja, ali taj osjećaj krivnje nakon ispovijedi ne dolazi od Boga. Bog može otkupiti sve naše padove jer želi da živimo kao djeca Božja. On se raduje našem obraćenju i čak kažu: ‘Onome koji je najniže pao pa se obrati, raduje se cijelo nebo!’

Pornografija

Pornografija je, uglavnom, muški problem. Muškarci su stvoreni tako da vole gledati. Ivan Pavao II. je rekao da problem s pornografijom leži u tome što ona ne pokazuje previše, nego premalo – ne pokazuje ljudsku osobu, nego samo tijelo. To je vrlo zanimljivo!

Ako hoćete vidjeti golotinju, otiđite u Sikstinsku kapelu u Vatikanu i na freskama ćete vidjeti puno golih likova. Sikstinska kapela je papinska kapela gdje se bira Papa na konklavama.

Michelangelo je naslikao te freske i u originalu su svi naslikani likovi bili goli. Kad je u Crkvu ušao puritanizam u 17. st., onda je jedan Papa naredio da se svi likovi “odjenu”.

Ivan Pavao II. je naredio da se sve freske restauriraju i vrate u izvorno stanje te je 1994., kada je ponovno posvetio kapelicu, održao fantastičan govor. Rekao je kako je to hram ljudskom tijelu i da je na freskama prikazana golotinja iz Postanka 2, 25 gdje piše: ‘I bijahu goli i nisu se stidjeli.’

Michelangelo je, nadahnut molitvom, prikazao ljudsku osobu preko tijela. Tkogod je bio u Sikstinskoj kapeli i promatrao freske, može posvjedočiti da su erotski osjećaji zadnji koji se ondje mogu pobuditi. One pobuđuju divljenje! Katolička crkva nema ništa protiv golotinje, ali one koja prikazuje osobu.

Naši spolni organi su, kako je napisao Ivan Pavao II., Božji autogram jer smo stvoreni na sliku i priliku Božju. Ako je dao zapovijed: ‘Plodite se i množite!’, čime ćemo se ploditi i množiti? Ako je život svet, onda je i put kojim život dolazi svet! To onda znači da su i spolni organi sveti!

Koji je naš problem?

Imamo toliko vulgarnih naziva za spolne organe! Na engleskom jeziku sam ih nabrojao 17.

Nikada nisam čuo vulgarni naziv za nos, uho ili zub jer veliki lažac, sotona, nema potrebe izrugivati nešto drugo – ta samo preko spolnih organa prenosimo život, sustvaramo s Bogom i sustvaramo novu sliku Božju, a on to mrzi! I zato to ismijava.

Spolni su organi sveti i usmjereni prema drugome, a ne prema sebi.

Na kraju krajeva, kad je Adam stvoren, bio je nezadovoljan dok nije vidio Evu. Kad ju je ugledao, rekao je: ‘Konačno!’

Dok je promatrao životinje, uspoređivao je sebe i njih te nije bio zadovoljan. Tek kad je vidio Evu i pogledao sebe, rekao je: ‘Ahaaa! Jahve hvala ti! Konačno – meso od mojega mesa, kosti od mojih kostiju!’ Sam je bio nezadovoljan, trebao je Evu.

Kad netko padne u grijeh pornografije i iživljavanja, nije odbačen, nego je Bog žalostan i kao da mu kaže: ‘Dijete moje, kad bi samo znao što sam ti namijenio!’

Kada ćete odgajati djecu i kad počnete o tome razgovarati s njima, prvo morate sami vjerodostojno živjeti! Prvo treba stvoriti ambijent ljubavi u obitelji.

Naravno, to ćete započeti u njihovu ranom djetinjstvu, a tek kasnije, kad budu spremni čuti i shvatiti, onda im na ovakav način prenesite izazov, poruku. Kada djeca gledaju svoje roditelje, najveće im je svjedočanstvo – njihov život.”

Do čitanja,

🙂