Čula sam podatak da, prema nekom relevantnom istraživanju provedenom u Švedskoj kojeg mi se nije dalo tražiti, 2/3 Šveđana smatra kako životinje i čovjek imaju jednako dostojanstvo.

Moram biti iskrena i reći kako me to ne iznenađuje ako je točno, a rezultat bi bio sličan i da se istraživanje provelo u nekoj državi Zapadne Europe.

Zašto me to ne iznenađuje?

Zato što je svijet toliko zagrizao u new age i relativističku istinu da niječe postojanje apsolutne istine, iako je ona stvarna, a to je Božji poredak i viđenje.

Jedino biće koje ima dostojanstvo je čovjek kojem je Bog jedinom dao svoj dah (dušu) te mu rekao da se plodi&množi te gospodari. Čovjeku su životinje dane za preživljavanje, a ne obrnuto. Mnoge stvari, pa i životinje, mogu imati ili imaju vrijednost, ali dostojanstvo ima samo čovjek jer je samo on stvoren na sliku Božju pa je jedino čovjeku Bog dao dušu (duh), razum, emocije i spoznaju. Jedino je čovjek duša, duh i tijelo s dostojanstvom.

“Mali Šef” dobro se uklapa u ovu temu. On je beba direktor na zadatku, a cijela priča ispričana je iz perspektive sedmogodišnjeg dječaka Tima koji jednoga dana dobiva brata i to, ni manje ni više, nego Malog šefa koji zadobiva svu pozornost i postavlja svoja pravila.

Kako će se Tim i Mali Šef slagati te kako će riješiti problem nedostatka beba i ljubavi prema bebama jer sva ljubav odlazi na psiće kućne ljubimce? Ljubav prema životinjama dovela je do manjka beba, a to je dovelo do toga da je Mali Šef postao direktor s posebnim zadatkom. Kakve veze to ima s toplinom, ljubavlju i odgojem u obitelji, pogledajte u filmu “The Boss Baby”.