Arhive oznaka: odgoj

Esej “Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja”

Papa emeritus, Benedikt XVI., je napisao esej “Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja” koji je objavljen 11.4.2019. u bavarskom “Klerusblattu”.

U eseju, Benedikt XVI., progovara o rani zlostavljanja u Crkvi kroz tri dijela koja obuhvaćaju društveni kontekst, problem formacije i kanonskog zakona te dio koji govori o potrebnim koracima.

Esej, kao i svaka knjiga i promišljanje Benedikta XVI., su vrijedni čitanja. On je svojim radom u Kongregaciji za nauk vjere, a kasnije i papinstvom, toliko zadužio Crkvu da će njegove zasluge biti tek vidljive što će društvo biti uništenije, erodiranije (proces koji je već započeo) jer oporavka nema bez istine u svoj svojoj punini i težini, a milosrđe temeljeno na lažima je nakaradnost. Volim njegovu jasnoću i odanost nauku naše vjere. Kod njega nema ‘može ovako ili onako’ jer je vrlo jasno ako je ‘ovako’ dobro, onda je ‘onako’ zlo. Koliko god si današnji svijet volio tepati radi smirivanja savjesti kako su život i životne situacije u nijansama sive, to je netočno. Većina životnih situacija je crna ili bijela. Ako ne odaberemo jednu, odaberemo drugu.

Ono što Benedikt XVI. još jednom ističe nije novost. Seksualna revolucija 60.-ih je uništila međuljudske odnose svake vrste jer je uništila čovjekov identitet.

Papa emeritus u njezin kontekst stavlja i zlostavljanje u Crkvi. Tako, kao uzrok zlostavljanja, ističe seksualnu revoluciju (društveni kontekst) i kolaps katoličke moralne teologije nakon II. vatikanskog koncila što je rezultiralo katastrofom u svećeničkoj formaciji i manjkavostima kanonskog zakona protiv zlostavljanja (problem formacije i kanonskog zakona). Meni se taj kolaps čini logičnom posljedicom zanemarivanja moralne teologije.

Nastavi čitati Esej “Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja”

“Mali šef – The Boss Baby”

Čula sam podatak da, prema nekom relevantnom istraživanju provedenom u Švedskoj kojeg mi se nije dalo tražiti, 2/3 Šveđana smatra da životinje i čovjek imaju jednako dostojanstvo. Moram biti iskrena i reći da me to ne iznenađuje ako je točno i rezultat bi bio sličan da se istraživanje provelo u nekoj državi Zapadne Europe.

Zašto me to ne iznenađuje? Zato što je svijet toliko zagrizao u new age i relativističku istinu da niječe postojanje apsolutne istine, iako je ona stvarna, a to je Božji poredak i viđenje. Jedino biće koje ima dostojanstvo je čovjek kojem je Bog jedinom dao svoj dah (dušu) te mu rekao da se plodi&množi te gospodari. Čovjeku su životinje dane za preživljavanje, a ne obrnuto. Mnoge stvari, pa i životinje, mogu imati ili imaju vrijednost, ali dostojanstvo ima samo čovjek jer je stvoren na sliku Božju pa je jedino čovjeku Bog dao dušu (duh), razum, emocije i spoznaju. Jedino je čovjek duša, duh i tijelo s dostojanstvom.

“Mali Šef” se dobro uklapa u ovu temu. On je beba direktor na zadatku, a cijela je priča ispričana iz perspektive sedmogodišnjeg dječaka Tima koji jednoga dana dobiva brata i to ni manje ni više nego Malog šefa koji dobiva svu pozornost i postavlja svoja pravila. Kako će se Tim i Mali Šef slagati te kako će riješiti problem nedostatka beba i ljubavi prema bebama jer sva ljubav odlazi na psiće kućne ljubimce, što je dovelo do toga da je Mali Šef postao direktor i kakve to veze ima s toplinom, ljubavlju i odgojem u  obitelji, pogledajte u filmu.

Ljubav i odgovornost

Ljubav kao krijepost (ljubav u etičkom značenju) (💪🔝) > ljubav u psihološkom značenju

Čovjek nije životinja. Nemojte dati da vas netko u to uvjeri svodeći ljubav samo na psihološki dojam i razinu.

Nemojte tražiti toliko malo kad je, da bismo dobili toliko puno, za nas umro i uskrsnuo Sin Božji. Tko može dati i razumijeti ljubav kao krijepost? Onaj čistog srca, osoba koja shvaća važnost odgoja i moralnih normi, ima karakter, vježba se u samodisciplini i ne oslanja se samo na svoje snage, nego crpi snagu iz molitve, sakramenata i odnosa s Bogom jer se tako volja usmjerava u pravom smjeru. “Volja ne podnosi da joj se nameće neki predmet kao dobro. Hoće sam izabrati i sama afirmirati jer je izbor uvijek afirmacija vrijednosti predmeta koji se izabire.” (“Ljubav i odgovornost”, IP II.) Ljubav kao krijepost -> što je veći osjećaj odgovornosti za osobu, veća je istinska ljubav.

Evo još malo teologije tijela. Naišla sam na ovaj kratki članak svećenika Michaela Slineya na engleskom.

 

This slideshow requires JavaScript.

Žderači drugih ljudi – zli ljudi 📝📌#integritet

This slideshow requires JavaScript.

“Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi”

Mt 5, 6

“Postavi granice svojoj ljubavi

Kada kod drugih ljudi udariš u granice (što ne mogu za tebe učiniti), osjećaš se odbačenim. Ne znaš prihvatiti činjenicu da ti ne mogu dati sve što od njih očekuješ. Želiš bezgraničnu ljubav, bezgraničnu pažnju i bezgraničnu darežljivost.

Dio svojih teškoća ćeš riješiti ako postaviš granice vlastitoj ljubavi, što je nešto što do sada nisi nikada napravio. Daješ sve što ljudi od tebe traže i kada hoće više, ti im daješ još više dok ne shvatiš da si iscrpljen, da te iskorištavaju i tobom manipuliraju. Tek onda kada budeš sposoban obilježiti vlastite granice, moći ćeš priznati, poštovati i čak sa zahvalnošću prihvaćati ograničenja drugih.

Nastavi čitati Žderači drugih ljudi – zli ljudi 📝📌#integritet

Život prema tuđim očekivanjima

Svaki čovjek je biće koje ima svoju vrijednost i posebnost koja proizlazi iz činjenice da ga je Bog htio.

Ivan Pavao II. u svoj knjizi “Ljubav i odgovornost” ističe istinu koja se možda uzima “zdravo za gotovo” pa njezin sadržaj nikada ne izazove “a-ha efekt” ili suprotno – izazove taj efekt baš zato što se nešto uzimalo “zdravo za gotovo”. Koji god slučaj bio, može se dogoditi da čovjek ne osvijesti u punom značenju što taj sadržaj znači i kako se on odražava na cjelokupnog čovjeka:

“Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Taj novi čovjek je osoba . … Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. … Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.”

papa Ivan Pavao II., “Ljubav i odgovornost”

To se često ne prepoznaje te su jedinstvenost i vrijednost osobe ugrožene. To je napast koja želi čovjeka učiniti nesretnim, očajnim i izolirati ga s jedne strane, a s druge strane lišiti ga života.

Nastavi čitati Život prema tuđim očekivanjima

Waldorfska pedagogija nije za kršćane

Na tržištu se, uz državne vrtiće, pojavljuju i privatni vrtići koji nude odgoj po različitim pedagoškim načelima.

Uz pitanje želite li uopće upisati djecu u vrtić ili ih želite odgajati kod kuće, nekome se javlja i dvojba u koji vrtić upisati djecu.

Postoje državni vrtići, državni vrtići s vjerskim elementom, privatni katolički vrtići, vrtići drugih vjerskih zajednica, vrtići koji provode neku specifičnu pedagogiju, tj. odgojnu školu. Od zadnje nabrojanih, najviše se spominju vrtići s Montessori pedagogijom i vrtići s Waldorfskom pedagogijom.

Za Montessori vrtiće, prema literaturi koju sam preletjela, nema zamjerki u pogledu filozofskih načela jer Montessori pedagogija nije suprotna nauku i odgoju prema katoličkim vrijednostima.

Nastavi čitati Waldorfska pedagogija nije za kršćane

Prirod(n)a čuda

Do prije četiri godine, priroda mi nije predstavljala isto što i danas, ali se onda puno toga promijenilo.

Shvaćala sam njezinu važnost, ljepotu i nedvojbeno je koliko je bitna njezina čistoća te zdravlje flore i faune za zdrav čovjekov život, ali do tada me nije nadahnjivala niti bih provodila vrijeme u njoj za molitvu, kontemplaciju, razmišljanje, skupljanje snage, traženje ideja i sebe. Usprkos tome, uvijek je bila u mojoj blizini, makar kroz domaće životinje, veliko dvorište, prepuni vrt, skakanje s drveta u lišće ili igranje na nogostupu tijekom odrastanja, a nebo mi je uvijek bilo pojam Božje svemoći, neograničenosti i misterija ljepote i nekako je produhovljavalo moj romantični i sanjarski dio zaljubljen u ideale, knjige i pisanje, a kojeg super balansira moja odgovornost, odgoj i karakter u elegantnoj suknji i štiklama.

Nastavi čitati Prirod(n)a čuda

Obiteljska molitva i naslijeđe

U mojoj se obitelji moli obiteljska molitva. Moli se navečer i prije smo svi bili okupljeni oko nje. Danas je mole moji roditelji i ja s njima kad sam doma.

Njezine dijelove je moja mama naslijedila i naučila od mojih baka, a ona ih je objedinila, oblikovala i dala završni dodir, a sve pod isusovačkim utjecajem i principima. Jako je lijepo kad obitelj ima naslijeđe koje može predati novim generacijama, a molitva, vjera i odgoj je na samom vrhu tog popisa.

Naslijeđe je povijest obitelji i mislim da ima veliku ulogu u formiranju ličnosti (osobnosti) osobe. To vrijedi kad se radi o nakitu, kući, slici, drvenoj igračci, voćnjaku, knjigama, dnevnicima, društvenom položaju kojigod on bio pa kako ne bi vrijedilo kad se radi o vjeri, odgoju, manirima ponašanja, vrijednostima jer su to najvažnije stavke?Svaka navedena stavka mi se sviđa.

Volim tradiciju, volim obiteljske crtice koje svaku obitelj čine posebnom, a svakom članu daju “pedigre”, daju spoznaju tko je. Volim taj antikni, masivni, prelijepi, unikatni miris kožnog kauča i drvenog namještaja koji obitelj daje. Volim tu toplinu na koju me podsjeća taj namještaj, a uz taj ugođaj, daje i dostojanstvo, vrijednost, osjećaj pripadanja, identitet i sigurnost.

Volim takav namještaj.

Volim obitelj i obitelji.

Ona je od nenadmašne vrijednosti u formiranju osobe.

Nastavi čitati Obiteljska molitva i naslijeđe

Panama papers u Hrvatskoj

U jednom dokumentarnom filmu iz 2011. godine koji se bavi uzrocima financijske krize, uz puno drugih utjecajnih osoba, intervjuirana je i gđa Christine Lagarde, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda. U jednom dijelu prepričava susret s tadašnjim američkim ministrom financija, g. Paulsonom, na kojem su raspravljali o naznakama krize i potrebnim mjerama. Aludirajući na zatvaranje očiju i mlake mjere, u jednom trenutku mu je rekla: „Gledamo kako dolazi tsunami, a sve što vi predlažete  je da pitamo koji kupaći kostim ćemo obući.“

tsunami
AAP Photo/english.kyodonews.jp

Nastavi čitati Panama papers u Hrvatskoj

Zašto je u životu važno imati odgovor na ZAŠTO?

U Quo vadis-u sam pisala da su dva temeljna pitanja koja si čovjek mora postaviti i na

Education
Fb/C.S.Lewis

koja mora odgovoriti: Tko sam? i Kamo idem? To su pitanja čiji odgovori, ukoliko su ispravno postavljeni, trebaju u potpunosti usmjeriti naš život. Zašto?

Ivan Pavao II. je lijepo podsjetio što znači Bog Stvoritelj i što podrazumijeva nastanak čovjeka: “Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa …

Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba …

Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”

Nastavi čitati Zašto je u životu važno imati odgovor na ZAŠTO?