Objavljeno: 24. listopada 2014.

Na političkoj sceni nikada nije mirno, ali svjedoci smo da je hrvatska pred “toplotnim” udarom od 2010.

Glavna obilježja medija i politike u tom su periodu dominantno postali senzacionalizam, crnilo i depresija.

Ne možemo reći da su upravo ta obilježja postala dominantna pukim slučajem niti da ih prije 2010. nije bilo. Bilo ih je i ranije jer nije riječ o fenomenu kojeg stvaraju čitatelji i stanovništvo, nego je riječ o strategiji.

Kao prvo, puno je lakše pisati i plasirati negativne vijesti i informacije, nego pozitivne primjere.

Drugo, ukoliko se čitatelju serviraju samo loše vijesti, crna kronika, loše prognoze gospodarskog oporavka, loš zdravstveni i obrazovni sustav ili poražavajući demografski podaci ubija mu se volja i nada u promjene jer se stvara dojam nemogućnosti promjena i napretka. Ne smije se bježati od činjenica i živjeti u napuhanom balonu, ali niti strateški sijati kolektivnu depresiju.

Treće, ako se čovjeku ubije nada i volja za promjene, prividno se održava status quo, a u stvarnosti se iza očiju javnosti donose sve pogubnije odluke. U praksi imamo status quo lopovluka, nepotizma, korupcije, prostitucije (doslovne i u prenesom značenju) i oduzimanje sloboda.

Četvrto, crnim vijestima stvara se dojam kako ne postoji nijedna dobra, moralna, poštena, kvalitetna osoba koja živi prema moralnim, vjerskim, etičkim načelima pa se čovjeka potiče da se ponaša suprotno od moralnih načela i to gazeći vlastito dostojanstvo jer mu se serviraju takvi primjeri i taj obrazac ponašanja.

Peto, ako je cijela populacija ili njezina većina, beznadna i bezvoljna, stvara se masa kojom je lako manipulirati jer se teško boriti sa zlom ako prvo morate misliti na svoje zdravlje.

Šesto, senzacionalističkim pristupom po pravilu “10% istine upakirano u 90% laži”, prava istina ostaje skrivena, dok većina čitatelja formira mišljenje na temelju laži koja je poslužila u određene svrhe. Od toga su zaštićeni oni koji ne čitaju medije i oni koji imaju izgrađen karakter i ispravne principe pa prosuđuju po njima.

Radi svega navedenog, od izuzetne je važnosti tražiti provjerene izvore informacija, čitati više izvora i, općenito, čitati knjige koje se bave geopolitičkom tematikom ili tematikom opće kulture kako bi se stekao uvid u odnos snaga i dobio širi pregled situacije.

Kao ekonomistici izuzetno mi je važan ekonomski program neke političke opcije jer odlučujem o opciji  koja će provoditi ekonomske mjere koje će poticati segmente gospodarstva za koje mislim da će pokrenuti cijelo gospodarstvo, kao i način na koji će se rast ubrzati, međutim, meni kao osobi puno je važnije koja moralno-vrijednosna načela zastupa neki pojedinac ili stranka.

Nekome se može javiti pitanje kakve veze ima politika s moralno-vrijednosnim sustavom i zašto je bitno prisiliti politiku na uvoz morala ako političari ne podrazumijevaju kako moraju biti moralni?

Itekako ima. Apsolutno je nedopustiva činjenica da se politikom bave i zauzimaju važne političke funkcije osobe bez morala i vrijednosti. Takve osobe neće se zalagati za ispravne vrijednosti jer ih nemaju pa to znači da će i cjelokupni sustav razvijati na krivim vrijednostima, a uz to im neće biti niti u interesu razvoj sustava.

U zapadnim demokracijama, ekonomski program je dominantan čimbenik koji neku političku opciju svrstava među konzervativce, liberale, libertarijance, socijaliste… Načelno bi se pri takvom određivanju trebala obratiti pažnja na tri segmenta:

1. Ekonomski program

2. Političko opredjeljenje

3. Vrijednosno-kulturološki svjetonazor

Zašto je bitan vrijednosno-kulturološki svjetonazor kad se kod mnogih ljudi, prema prioritetima, nalazi na zadnjem mjestu?

Od mnogih ljudi čujem izjave kako je najvažnije  dobro funkcioniranje gospodarstva, rast BDP-a (iako ne može rasti visokim stopama ako je država već visoko razvijena), niska nezaposlenost, tj. visoka zaposlenost i sl. To je točno. Da bi čovjek mogao biti koristan sam sebi i društvu, mora imati posao, mora imati odgovornosti i mora se osjećati korisno. On mora imati mogućnost oblikovati svoj život i život svoje obitelji svojim znanjem i radom. Mislim da ne moram posebno govoriti koliko je važno dobro funkcioniranje gospodarstva, međutim, što se događa s vrijednosnim sustavom kada gospodarstvo napreduje, BDP raste, inflacija je niska, a krediti su jeftini? Što se događa s ljudskim dostojanstvom, s bioetičkim načelima?

Vjerujem da ste i sami primijetili da je razvijeni svijet duhovno i moralno polumrtav (negdje i mrtav). Ako pogledamo iz ptičje perspektive, tj. širu sliku, što jednom društvu vrijedi ekonomsko blagostanje ako u sebi ubija sve moralne principe, krši bioetički kodeks, oduzima pravo na život, oduzima pravo djetetu na oca i majku, zamrzava članove društva, opako krši naravni (prirodni) zakon, uništava obitelj, promiče protuprirodne međuljudske odnose, pomaže u samoubojstvu ljudi, provodi genetičke pokuse na embrijima i manipulira spolom nerođene djece, uništava slobodu u ime slobode, zapošljava preko veze, daje mogućnost napetka samo klijentelističkim skupinama po mafijaškim načelima “sve ostaje u obitelji” za javni interes, prodaje javna radna mjesta na kojima bi trebali raditi stručni i nepotkupljivi ljudi (primjer Singapura i zdravog razuma), daje jednaku mirovinu čovjeku koji je vrijedno radio cijeli život i čovjeku koji nikad nije radio u životu ili je zarađivao duplo više na crno, dodjeluje stipendije za zanimanja koja nisu od važnosti za razvoj države ili daje stipendije osobama bez ikakve obveze vraćanja?

Kakve šanse za razvoj ima država u kojoj vanjsku politiku vodi elita koja pati za drugom državom, u kojoj poduzetnik plaća dvjesto poreza kojim se financira zapošljavanje rođaka i pretvaranje javnih društava u obiteljske i ljubavničke odaje bez ikakve odgovornosti za posao i odluke, gdje direktorova ljubavnica bez stručnih znanja donosi odluke umjesto direktora koji je vječito na poslovnom ručku, gdje klijentelistički pedigre određuje tko će dobiti specijalizaciju iz medicine pa ako nemate klijentelistički pedigre, niste doktorovoj ljubavnici po volji ili mu se niste uvukli u stražnjicu, možete dubiti na glavi  zajedno s ostalim suma cum laude odlikašima drugih zanimanja. Ima nešto što podsjeća na odnos Herodijade i Heroda u takvom javnom životinjskom direktorsko-ljubavničkom odnosu, samo što je ovdje glava Ivana Krstitelja zatražena od strane ljubavnice cijelo hrvatsko društvo nabijeno na rašpicu za umjetne nokte. U privatnim društvima poslodavac može zaposliti i pčelu koja će operirati, ali u javnim bolnicama se netko nema pravo ponašati kao vlasnik iste i prostitutivno dijeliti poslove na račun poreznih obveznika.

Sva su ova pitanja povezana s moralom svake osobe zasebno pa onda i s politikom jer politiku čine ljudi i ona je sastavnica društva.

Društva plate visoku cijenu ako potiču samo ekonomski razvoj, a napuštaju i uništavaju moralni sustav.

Kao što je užasno kada politički predstavnici, koji bi trebali raditi u interesu svojih državljana, donose i provode krive ekonomsko-političke odluke, jednako je pogubno kada isti ljudi uništavaju moralno-vrijednosni sustav pod krinkom naprednosti, lažne slobode (čovjek nije slobodan ako je rob svojih nagona i instinkata!), liberalnosti, razvoja, urbanosti, modernizma i tzv. progreivizma samo radi progresivizma. Ne vjerujem blagostanju koje donosi čovjek koji je duhovno mrtav ili mračan.

Nepobitna je činjenica kako kućni odgoj i vrijednosti koje dijete uči i nosi iz doma imaju najveću ulogu. Drugim riječima, ako dijete dobiva odgoj u punom smislu riječi u svome domu koji će ga ispravno usmjeriti, potaknuti, pomoći mu da promijeni svoje loše osobine, ono može izrasti u osobu s ispravnim pogledima na život. Zato je toliki udar na brak i obitelj kao temeljnu odgojnu zajednicu te na obrazovni sustav koji mora pratiti istinske vrijednosti. Jako bitno pitanje koje se javlja je:

Kako netko može biti dobar političar, ekonomist, doktor, prodavač, volonter, pjevač, strojobravar, stolar, građevinac ako se od njega zahtijeva da svoju savjest ostavi doma svaki dan kada krene na posao?

Karakter osobe se ne može rascijepati na dva dijela.

“Pazi koje knjige o zdravlju čitaš. Mogao bi umrijeti radi tiskarske pogreške”, riječi su Marka Twaina.

To se pravilo može primijeniti i na politiku te političke predstavnike. Dobro proučite programe političkih opcija, slušajte izjave političara (često se izjavama, a pogotovo djelima razotkrije pravi stav i program), istražujte teme. Ako izjava političara ne odgovara vašoj savjesti ili razmišljanju, a pogotovo ako političar svoje riječi ne potvrđuje djelima, vrlo vjerojatno on/ona nije ispravni odabir. Pri donošenju odluke, nemojte se držati diplomatskih odgovora, tj. nemojte se oslanjati na izgovore “političar mora biti diplomat, zapravo on/ona razmišlja drugačije”.

Gdje biste stigli kad biste se pouzdali da ljudi, zapravo, misle i vjeruju nešto drugačije od onoga što kažu, tj. da su nešto drugo od onoga što kažu? Ljudi su ono što jesu i to je tako. Nada je zeznuta stvar jer pomuti objektivne činjenice, a one su takve da vam ljudi jednostavno ne mogu i ne žele dati ono što nisu, tj. daju vam ono što jesu. Ako netko nije kadar iskreno odgovoriti na temeljna pitanja koja opterećuju državu i društvo, neće biti sposoban ni poduzeti ispravne korake. Oni koji ne cijene osnovne moralne i znanstvene činjenice o životu i ne štite život najranjivijih koji im nemaju čime platiti, sasvim sigurno neće raditi ni za vaše dobro. Mislite li da ćete takvom nekome uopće biti u fokusu interesa? Čovjek će ići u onom smjeru kakvo mu je srce, a srce je povezano s karakterom, a za biti krakteran moraš biti vjerodostojan.

U životu se treba paziti ljudi koji obećavaju ekonomsko blagostanje pod cijenu moralne smrti. U izboru političkih predstavnika koji imaju moć i usmjeravaju cijelo društvo i državu – pogotovo.

“Europa će biti kršćanska ili je neće biti.” (R. Schumann)

Hrvatska mora krenuti putem suvereniteta ili je neće biti. Kamo sreće da smo se ugledali na Višegradsku skupinu. Ne piše se dobro onima koji okrenu leđa Bogu.

I za kraj – sustav čine ljudi. Ako je sustav pokvaren, što to govori o ljudima? Kažu ljudi kako “riba smrdi od glave” i “riba se čisti od repa”, ali mene uopće ne interesiraju isprazne fraze. Apsolutno je nedopustivo prihvatiti ovu uzrečicu kao svoj credo za postupanje jer katolik svakim svojim djelom pokazuje tko je.

Zato ne možeš biti veliki katolik, čak veći od Pape, i zapošljavati preko veze (osim ako si privatni poduzetnik – tada imaš apsolutno pravo zaposliti koga god hoćeš), krasti imovinu društva u kojem si zaposlen, preskakati liste čekanja kod doktora (kako znaš da nisi oduzeo mjesto potrebnijem koji je zato umro?), prihvatiti stipendiju ako ti roditelji rade na crno, a po poreznoj su kartici bez primanja. Ne možeš sjediti na kavi za vrijeme radnog vremena i krasti Bogu sate dok plaća sjeda svaki mjesec, ne možeš biti nezadovoljan radi smanjene božićnice kad znaš da je nisi ni zaradio jer radiš u društvu u vlasništvu države. Ne možeš biti prijavljen na burzi kao nezaposlen, imati besplatno zdravstveno na teret radnika, a raditi na crno …

Ovo je samo djelić razloga koji su, uz moralni pad i nakazne trendove u društvu, odgovorni za (demografske) probleme u  Hrvatskoj.

Do čitanja!

.