Na političkoj sceni nije nikada mirno, ali smo svjedoci da je hrvatska pred toplotnim udarom od 2010.
Glavna obilježja medija i politike u tom su periodu dominantno postali senzacionalizam, crnilo i depresija. Ne možemo reći da su upravo ta obilježja postala dominantna pukim slučajem niti da ih prije 2010. nije bilo. Bilo ih je i prije jer nije riječ o fenomenu kojeg stvaraju čitatelji i stanovništvo, nego je riječ o strategiji.
Kao prvo, puno je lakše pisati i plasirati negativne vijesti i informacije, nego pozitivne primjere.
Drugo, ukoliko se čitatelju serviraju samo loše vijesti, crna kronika, loše prognoze gospodarskog oporavka, loš zdravstveni i obrazovni sustav, poražavajući demografski podaci, ubija mu se volja i nada u promjene jer se stvara dojam nemogućnosti promjena i napretka. Ne smije se bježati od činjenica i živjeti u napuhanom balonu, ali niti strateški sijati kolektivnu depresiju.
Treće, ako se čovjeku ubije nada i volja za promjene, prividno se održava status quo, a u stvarnosti se iza očiju javnosti donose sve pogubnije odluke. U praksi imamo status quo lopovluka, nepotizma, korupcije, prostitucije (doslovne i u prenesom značenju) i oduzimanje sloboda.
Nastavi čitati Što je važnije – politički ili moralni svjetonazor?
