“Nečastivi se služi tugom kako bi dobre dovodio u napast jer, kao što nastoji da oni loši uživaju u vlastitome grijehu, tako one dobre nastoji rastužiti u njihovim dobrim djelima. Kako (Nečastivi) ne može proizvesti zlo ako ga počinitelj ne smatra ugodnim, tako ne uspijeva niti odvratiti čovjeka od dobra ako mu ga najprije ne učini neugodnim. … Nečastivi se naslađuje tugom i sjetom jer je i sam žalostan i sjetan te će takav ostati dovijeka. Zato i hoće da svi ostali budu poput njega. (sv. Franjo Saleški)

Gornji citat jednostavno predstavlja situaciju u kojoj dobra osoba postane umorna od činjenja dobra, od činjenja ispravnih djela, od donošenja ispravnih odluka; kada postane umorna od onoga što jest uz pomoć Boga; kad joj se počne činiti besmislenim to što je dobra ili što se trudi biti dobra jer se ostatak svijeta ponaša drugačije.

Privatno vlasništvo, all rights reserved

Privatno vlasništvo, all rights reserved

(Kako sam provela nedjelju, zašto tako i kakve veze s time imaju ove dvije fotografije, na kraju članka.)

Kad se to dogodi?

To se dogodi kad osoba postane očajna jer se usredotoči na svijet oko sebe, na djela i postupke drugih ljudi koji su svakakvi, kad je “išamaraju” sa svih strana te je poklopi stvarnost u kojoj su ljudi bez Boga, ali i oni koji se pozivaju na Boga na ovome svijetu zli bez obzira što je ona dobra ili upravo radi toga što je ona dobra.

Što se dogodi?

Prvo, osoba upadne u emocionalnu borbu s ljutnjom, ogorčenošću, frustracijom, nezadovoljstvom jer su emocije nestalne i promjenjive za razliku od karaktera koji je povezan s principima, integritetom, moralom, idealima, duhovnom dimenzijom. On je izgrađen i uglavnom nepromjenjiv, tj. teže promjenjiv pa na njemu još nema reakcije. S obzirom da dobra osoba ima ispravno izgrađen karakter jer je to i čini dobrom osobom, tj. njezina dobra djela su odraz njezinog karaktera izgrađenog prema Božjem smislu i uz Božju milost, ne želi činiti zlo jer je svjesna što je zlo, što ono znači te joj se zlo gadi. Tako osoba ne čini ono što je zlo jer joj to ne dopušta njezina duhovna dimenzija u kojoj prebiva Duh Sveti i Njegovi darovi, a na temelju koga se izgradio karakter.

S obzirom da osoba ne želi činiti zlo, Sotona traži novi način na koji bi smanjila voljni segment osobe za činjenjem dobra. Voljni segment je povezan s karakterom, a volja za nešto je ključ toga nečega. To radi na upravo gore opisan način: tugom i činjenjem da činjenje dobrog djela postane neugodno, a postane neugodno u emocionalnom smislu putem frustriranosti, ljutnje, ogorčenosti. Osoba počne gledati druge osobe, na njihova zla djela ili pogreške, fokusira se na njih, na doživljenu nepravdu, počne kalkulirati “ako može on, zašto ne mogu ja?”. S obzirom da se konačni račun polaže na onome svijetu pa Bog, koji je savršena ljubav, daje dobro i blagoslov na ovome svijetu i dobrim i lošim ljudima, javljaju se npr. gore napisani emocionalni simptomi.

Tada se bitka prebaci na duhovnu dimenziju jer, ukoliko osoba ne aktivira snagu iz vjere na koju se naslanja karakter koji bi trebao zrelo isfiltrirati emocije, slabi voljni segment karaktera (slabi volja osobe da čini dobro). Tako osoba upadne u zamku jer se fokusirala na distrakciju. Nije se fokusirala na izvor snage – Boga i Njegov smisao, ljepotu i darove, nego se, fokusiranjem na tamu, udaljila od izvora toplote pa se počela pomalo smrzavati i tamniti. Ne možemo ići kroz ovaj svijet ako smo udaljeni od izvora toplote i ako gledamo u drugom smjeru. To je 100 posto potvrđeno, provjereno, dokazano, utvrđeno.

Usprkos svim problemima, na ovom je svijetu lako živjeti kad čovjek crpi snagu iz Boga, kad živi po Njegovom smislu i u miru s Njim, samim sobom i okolinom. Tada ništa nije teško. Ipak, s obzirom da čovjek ima svoja ograničenja koja postaju jača što se udaljava od Boga, nesavršeno je biće te može doživjeti svašta sa svih strana i od različitih (zlih) ljudi, ovaj članak je o tim poteškoćama te je spušten na, nazovimo to tako, realnost ovog svijeta, ali s boljom porukom nego što je može dati ovaj svijet.

Realnost ovog svijeta je sljedeće:

• savršeni Bog čuva i dobre i loše
• loše stvari se događaju i dobrim ljudima jer svaka osoba ima slobodu. Mi možemo odlučiti biti dobri, ali netko drugi može zloupotrijebiti svoju slobodu pa nam nanijeti zlo jer je odlučio ne biti dobra osoba
• dobre stvari se događaju i lošim ljudima jer Bog daje i dobrima i lošima
• teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nije bdio nad nama u tom trenutku i da će to biti konačno loša stvar (možda zvuči čudno, ali Bog je čuvao i onoga koji je poginuo u prometnoj nesreći, a ne samo onoga koji je preživo. Ne mislim da je čuvao ili volio manje onoga koji je poginuo) i zato
• teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nema dobar plan s nama ili da nas ne voli. On zna sve pa tako i donese najbolju odluku kad će nešto spriječiti, a kada dopustiti jer je Svemogući, Savršeni i Sveznajući
• tuga, tjeskoba, plač su sastavne reakcije čovjeka na neke šokove ili akumulirane okolnosti u životu. Ako osoba treba isprocesuirati šok ili tugu, pustite je da se oporavi. Ona nije ništa manji vjernik, ne sumnja u postojanje Boga i ne ide protiv Božje volje ako plače i ima napad panike radi nečega ili joj se plače jer je iscrpljena od svega i sl. Ako stisnete krive gumbe, u krivo vrijeme i na krivi način, samo ćete pogoršati situaciju. Ono čega se treba paziti je kronična tuga, tuga bez Boga, tuga bez smisla s početka članka jer čovjek, kakva god situacija bila, nije sam. Bog je s nama u svakoj našoj situaciji i na našoj je strani. Ugrubo i pojednostavljeno rečeno, emocionalna tuga je nekada neizbježna, normalna reakcija na situaciju i u redu je, dok je duhovna tuga opasna
• ovaj svijet je nesavršen
• ovaj svijet nije raj
• ovaj svijet ne može postati raj jer ne može zamijeniti Nebo, ali
• osoba svejedno mora težiti idealima i živjeti ih, pogotovo praktični katolik jer
• naša vjera nije emotivna tehnika smirivanja kako bismo se osjećali dobro, nego skup vjerovanja da bismo činili dobro jer se broje djela bez obzira kako se osjećali; naš cilj nikada i nije bio ovaj svijet, nego vječni život u kojem vrijede druga pravila pa se
• konačni račun polaže u vječnosti zauvijek, a da bi se položio mora se vježbati
• katolik nema pravo na umornost od činjenja dobra ili od voljenja drugih. Činjenje dobra i ljubav, u suštini, nemaju veze s time kako se mi osjećamo, nego što činimo

Zato, ne dajte se!

Pojačajte kontemplaciju, molitvu, sakramentalni život, duhovnu literaturu fokusiranu na smisao, popričajte s osobom od povjerenja ili se družite s njom, popričajte s duhovnikom kako bi vam ponovno aktivirao vjeru, poslušajte neko predavanje vjerske tematike. Uživajte u sitnicama. Pojačajte smisleni segment čovjeka jer nam on daje istinu o tome tko je čovjek i potražite pomoć. Nemojte se ukopati na mjestu ako morate proraditi neke pojave.

Ovu nedjelju sam provela na mladoj misi. Lijep dan za mladu misu! Bila je služena pred manjim brojem ljudi, ali je zato bilo jako lijepo. Mlada misa je prva misa koju služi mladomisnik (novozaređeni svećenik). Nije služena u župi moga grada, nego u malom mjestu udaljenom oko deset kilometara. S obzirom na prekrasan krajolik koji malo podsjeća na Srednju Bosnu i s obzirom da volim spoj prirode s kontemplacijom i molitvom, vraćala sam se pješke s krunicom.

Čekamo srijedu i nedjelju ⚽⚽

Ne dajte se! Samo hrabro i s pouzdanjem jer možemo sve u Onome koji nas jača.