Uhh, u zadnje vrijeme javljam se nešto manje, ali i dalje sam ovdje, a nadam se i vi 🙂
Dosta je tema za pisanje, ali malo sam disperzirana pa ne znam s kojom bih krenula i tako ne napišem nijednu. U svakom slučaju, na blogu sam obradila velik broj onih tema koje pokrivaju i vremenski bliže teme koje se javljaju u društvu pa ih možete potražiti u arhivi.
Nadam se da ste vi i vaše obitelji dobro, povezano, zahvalno, radišno, na dobrom putu i radosno.
Ovaj put, donosim kratko razmišljanje o trešnjama i višnjama. Ne znam je li vam itko ikada skrenuo pozornost na njih.
Priča ide ovako:
Nekada davno davno, razgovarala sam s jednim svećenikom. To nije bila ispovijed, a nije bio ni razgovor o meni ili savjetovanje. Jednostavno, sreli smo se na nekom događaju, pozdravili se i, nakon standardnih pitanja kako je tko, jesu li obitelji dobro itd., dotakli smo se tog događaja na kojem smo bili, smjera u kojem se kreće društvo i, onako, općenito razgovarali.
Ne znam otkud su se pojavile trešnje i višnje, ali razgovor smo završili s njima 😅. Svećenik se raspričao o njima.
Uglavnom, trešnje i višnje su dva tako slična voća.
Imaju slična stabla, slične listove, sličnu boju i oblik. Zriju u podjednako vrijeme. Razlikuju se okusom, a okus je povezan s njihovim plodom (zadaćom).
Većina ljudi više voli trešnje. One su slatke i sočne.
Manjina ljudi više voli višnje. One su kiselkasto-slatke i male.
Možemo dubiti na glavi, ali trešnje nikada nećemo moći pretvoriti u višnje, a višnje nikada neće biti trešnje.
Trešnje nisu ni stvorene kako bi bile ili trebale biti ili htjele biti višnje, a višnje nisu stvorene kako bi bile ili trebale biti ili htjele biti trešnje.
Jednostavno, trešnje trebaju biti trešnje, a višnje trebaju biti višnje. Svaka ima svoju zadaću, misiju postojanja. Kako trešnje ne trebaju htjeti biti višnje, tako ni višnje ne trebaju htjeti biti trešnje.
Iako većina ljudi više voli trešnje, one su dobre dok su svježe, ali zato nisu dobre kao džem, pekmez, sok ili liker. Ne postoji ni ime Trešnja.
Iako manjina ljudi više voli višnje, one nisu toliko dobre svježe, ali zato su dobre kao sok, liker, u kolačima. Postoji i ime Višnja.
Dobro je što su trešnje ukusne svježe, a dobro je i što su višnje bolje u više drugih oblika.
I, što ste onda Vi: trešnja ili višnja i zašto želite biti ono drugo? 🤔✌️❤️
Naučiti ili preuzeti ono što je moralno ispravno i tako živjeti potrebno je i neophodno za smisleni život i spas, ali kupiti ili zavrijediti nečiju ljubav nemoguće je.
Drugim riječima rečeno, od drugih možemo i trebamo preuzeti bolja moralna načela i vjeru, ali htjeti prestati biti trešnja ili višnja kako bismo stekli nečiju ljubav je ludost.
Ako živite u skladu s moralnim načelima naše lijepe katoličke vjere i Crkve, onda budite to što jeste i zahvalite Bogu što ste ili trešnja ili višnja.
Ne možemo se poništiti, izbrisati, samouništiti (u doslovnom smislu to bi bilo: ubiti se). Bog je upisan u naš identitet i, ako smo trešnja, s razlogom smo trešnja. Ako smo višnja, s razlogom smo višnja.