Gospa je najveća žena koja će ikada živjeti na zemlji.
Valjda ni najokorjeliji ateist, zbog toga što sebi voli tepati kako ima razumijevanja za sve, za nju ne bi rekao da je bila glupa ili neuspješna.
Rekao bi kako je ne razumije i da mu njezin način nije prihvatljiv, ali da je sama birala svoj život i da se ne može reći da je bila glupa samo zbog prihvaćanja takvog života.
To bi za nju rekle feminacistice.
Zašto feminacistice ne podnose Gospu, pa onda ni žene, supruge i majke koje se trude živjeti po idealima po kojima je živjela i Gospa?
Zato što je Gospa bila “samo” kućanica.
Živjela je u drukčijem, ali skladnom braku po Božjem smislu, bivajući uzajamna podrška suprugu Josipu koji se brinuo za svoju malu obitelj kao tesar. Zajedno su odgajali Božjeg sina.
Gospa je dijelila sve karakteristike ondašnjeg načina života, a usprkos toj jednostavnosti, velik dio svijeta je voli i cijeni. Ja bih rekla da je vole upravo zbog jednostavnosti koju ne razumiju oni koji je ne vole.
Gospu vole žene, ali bitnije, i muškarci s kojima nikada nije imala nesporazuma.
Ono što feministice boli je činjenica kako je jedna “obična” kućanica postala najvećom ženom za vijeke vjekova.
Kako je jedna žena poslušna Bogu zavrijedila poštovanje tolikih ljudi?
Kako je obična žena, koja se nadopunjavala sa svojim zemaljskim mužem i odgajala svog sina, poštovala sve zakone i običaje koji nisu bili laki ili često pošteni prema ženama, a ipak nije mrzila muškarce?
To je ono što joj ne opraštaju.
One bi htjele biti slavljene po cijelom svijetu kako je to Gospa oduvijek, ali one ne žele shvatiti zašto je zapravo Gospa slavljena po cijelom svijetu.
Feministice ne mogu shvatiti poniznost i ljubav.
One ne mogu i ne žele shvatiti zašto bi netko iz ljubavi umro sam sebi i u slobodi rekao Bogu neka bude kako On želi.
One ne mogu i ne žele razumjeti kako Gospa nije imala potrebu ostvarivati sebe mimo braka i uloge majke, odnosno mimo onoga što ona jest.
One ne žele razumjeti kako je Gospa bila radosna žena kao supruga u braku i kao majka sina. One ne razumiju zašto si Gospa nije našla nekog ljubavnika.
One ne razumiju kako ljubav znači odgovornost i žrtvu te stavljanje drugog ispred sebe. One ne razumiju da ljubav znači slobodu. One ne razumiju da sloboda znači odgovornost. One ne razumiju da ljubav ne znači raditi što želiš, nego ono što je ispravno prema drugome. One ne razumiju kako netko može čisto gledati na svijet, odnose u njemu i htjeti poštovati zakonitosti.
Znate li tko je još imao problema s poniznošću i služenjem, tj. ohološću?
Lucifer, pali anđeo nazvan Svjetlonoša, a kojeg znamo i pod imenom Sotona.
On je odbio poslušnost i vjernost planu Boga koji ga je stvorio.
Božji plan za duhovna bića – anđele bio je služenje i briga za ljude – bića koja uz dušu imaju i tijelo. Lucifer je s gađenjem odbio tu ulogu jer je ljude, bića s tijelom, smatrao manje vrijednima pa im, on koji je duh, nije htio služiti.
Zato on ne voli nova ljudska bića. On navija za pobačaj te spolne odnose izvan braka jer su uglavnom uz kontracepciju. To ne rezultira novom Božjom slikom, novim čovjekom.
To je ta sličnost pakla duše koja dođe do izražaja i u gestikulaciji i u mrtvom osmijehu i u očima.
Primjer slobode koji mi još pada na pamet zahvaljujući propovijedi koju sam čula od svog svećenika su postupci vlasnika krčmi i svratišta u Betlehemu koji nisu imali mjesta za Josipa i Mariju.
Da je ijedan vlasnik ili vlasnica poslušao savjest i našao mjesto za njih u gradu, cijeli grad bi znao za Isusovo rođenje zahvaljujući anđelima koji bi glas o rođenju pronijeli cijelim gradom.
Što bi se onda dogodilo?
Mnoštvo naroda pohrlilo bi se pokloniti Isusu u tu krčmu. Usput bi se zadržali u njoj, nazdravljali, jeli i svoj novac ostavili krčmaru koji bi, uz čast da je u njegovoj krčmi rođen Bog – Spasitelj svijeta, i višestruko zaradio.
Da, svatko bira kako će živjeti svoj život. Plodovi koje dobivamo i beremo su, uz Božju milost, ujedno i rezultati tih odluka. Naravno, pri tome ne želim reći kako će svatko tko vjeruje u Boga i živi prema Božjem biti materijalno bogat. Neće jer to nije smisao niti bit svega.
Ako pogledate švedske društvene odnose i model koji šalje poruku kako žena može raditi što god hoće bez posljedica jer će njezinu odgovornost morati podnijeti muškarac (valjda po principu kako je sada njihov red za patnju i nepravdu); poslušate gđu Veljaču koja ga zagovara u Hrvatskoj i Gospin primjer s druge strane, vidite koliko su se današnji ljudi odmaknuli od Boga i smisla pa posljedično i od zdravog razuma na svoju štetu.
Gđa Veljača ističe kako danas žene mogu raditi što žele. Misli li pritom da i muškarci mogu raditi što žele ili bi njima oduzela to pravo? Ona stiče kako je odlično što žene mogu raditi što žele. To samo pokazuje kako danas jako malo ljudi zna što je ljubav jer onaj tko zna što je ljubav, zna da ne može raditi što želi, nego ono što je ispravno.
Onaj tko zna što je ljubav zna kako je to odgovornost za drugu osobu. Taj čovjek zna da ljubav znači slobodu, a sloboda je činiti što je ispravno, a ne ono što želimo. Ljubav zna kako se na eventualnu nepravdu ne odgovara nepravdom jer to nije pravda.
Jedino nerazuman čovjek zagovara ideološku diktaturu koja ispire mozak čovjeku do razine nepostojanja osobne odgovornosti, savjesti i slobode jer se čovjeka nauči kako je sve dozvoljeno. Jedino Bog daje zdrav razum i mudrost jer su to Njegovi darovi i oni nemaju veze sa stupnjem razvoja i obrazovanja.
Nekome malo, a nekome sasvim dovoljno jer je danas jako malo odnosa kako Bog zapovijeda.
Znam kako su zadnje teme na blogu nekako sumorne, ali u svemu ima svjetla.
Ne dajte se i ne odustajte od kršćanskih ideala usprkos teškoćama, razočarenju ili ljutnji jer jedino oni daju smisleni život. Ujedno, ako ste Kristovi, jedina garancija koju imate je (vaš) križ i uskrsnuće.
Samo dobro ima budućnost! Ta dobra budućnost je u vječnosti. Na ovoj zemlji najviše što možemo imati su kratki predasi između dugih perioda poteškoća.
Prvi dio dostupan je ovdje.
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 