Oznaka: istospolni odnos

Čovjek je stvoren na sliku Božju.

To znači da ima darovanu vrijednost i dostojanstvo djeteta Božjeg – svet je, jedinstven i ima smisao. Bog ga toliko voli da je dao svoga Sina Jedinorođenca za otkupljenje i spas čovjeka.

Čovjek može umanjiti ili uprljati svoje dostojanstvo. Dobra je vijest da je dostojanstvo povratno. Čovjek ponovno može postati svjestan svoje vrijednosti. Može je obnoviti. Može postati svjestan onoga što radi, a što je ispod njegove časti. Može se podsjetiti što je njegov identitet, odnosno Tko je njegov identitet i što ta istina podrazumijeva.

Ako nešto nije svojstveno Bogu – Stvoritelju čovjeka, kako može biti svojstveno čovjeku – stvorenom biću? Čovjeka ne obilježava njegov grijeh. Moguće je krenuti ispočetka. Bog liječi srca slomljena.

Zdravorazumski, logični, duhovni i znanstveni argumenti govore da istospolni čin nije spolni čin:

• ne sudjeluju spolni organi
• ne sadrži dijelove, reakcije, dinamiku, učinke i postupke spolnog (bračnog) odnosa:

1. nije otvoren životu (zato ni spolni odnos s kontracepcijom nije “pravi”, potpuni spolni odnos) i ne stvara učinak nastanka novog ljudskog bića
2. upitno predanje u slobodi i ljubavi (sloboda je postupanje u skladu s istinom pa bez toga ne može biti ni slobodnog predanja drugoj osobi jer je potpuno predanje moguće samo između muškarca i žene)
3. ne predstavlja ikonu, imitaciju, sliku Presvetog Trojstva koje ljubi i stvara, a što bračni čin predstavlja

• ne dolazi do potpune povezanosti i jedinstva, tj. do sjedinjenja
• za razliku od bračnog čina koji predstavlja dobro, istospolni čin predstavlja protunaravni blud

Vidjeti definciju spolnog (bračnog) odnosa ovdje.

Moj stav o osobama s istospolnim sklonostim?

Jednak je onom kako Crkva naučava: osoba može imati sklonost istom spolu nastalu zbog nekog loma ili rane, ali to mora prikazati kao svoju žrtvu i mora živjeti čistoću.

Jedno je čovjek, a drugo njegov grijeh.

Spolni nagon je nagon, a ne potreba o kojoj ovisi život. Sklonost istom spolu je samo sklonost, a sklonost je promjenjiva i ne mora se konzumirati.

Taj period kušnje može biti dugotrajan u slučaju istospolne privlačnosti, ali čovjek se može boriti sa svime uz Božju pomoć. To je dobra vijest – uvijek ima mogućnosti povratka, zacijeljenja, pokajanja, odluke. Potrebna je volja i čvrsta odluka. Tada može djelovati Božja milost koja nam je darovana od začeća, a osposobljena sakramentima i sakramentalnim životom.

Sakramentalnim životom – redovitom ispovijedi i svetom pričesti, čovjek dobiva snagu za borbu sa svojim kušnjama, ali da bi milost bila djelotvorna, čovjek mora nešto identificirati kao kušnju, a ne kao opciju koja je prihvatljiva.

S druge strane, homoseksualna i rodna propaganda apsolutno su neprihvatljive jer, koje li ironije, ne promiču dostojanstvo osobe s istospolnim sklonostima, nego protunaravno ponašanje, ponašanje suprotno od onoga kako je Bog zamislio, ponašanje koje nije dostojno čovjeka, ponašanje iznad kojeg se čovjek treba izdići.

Takva propaganda čini zlo upravo osobama s istospolnim sklonostima jer im ne prikazuje vrijednost, ljepotu i dostojanstvo koje imaju kao djeca Božja, nego ih guraju preko ruba, u propast, poput duhovnog ili stvarnog samoubojstva. Ako nekoga voliš, želiš mu (vječni) život, a ne smrt. Ja mislim da osobe s istospolnim sklonostima vrijede i zaslužuju smislen život, kao i osobe sa sklonosti prema suprotnom spolu.

*pod spolnim činom podrazumijevam bračni čin

Iz Katekizma Katoličke Crkve (KKC, 2357-2359)

ČISTOĆA I HOMOSEKSUALNOST
2357 Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje (103). Predaja je uvijek tvrdila da su »homoseksualni čini u sebi neuredni«(104). Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru  života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.
2358 Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne težnje. Ta objektivno neuredna sklonost za većinu  njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak  nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu  ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.
2359 Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu.

103 Usp. Post 19, 1-29; Rim 1, 24-27; 1 Kor 6, 9-10; 1 Tim 1, 10.
104 KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Dekl. Persona humana, 8: AAS 68 (1976) 85.