Zagreb i eksperimentalni kurikul

Odabrane su osnovne i srednje škole u kojima će se od jeseni navrat-nanos provoditi eksperimentalna faza kurikulne reforme.

Neću trošiti riječi na reformu koja sasvim sigurno nije dobra u ovakvom obliku i sadržaju s obzirom da većina relevantnih znanstvenika, tj. relevantnih znanstvenika za pojedina područja ističu veliki broj zamjerki i na sadržaj i na način provođenja.

Ono što je meni upalo u oči je jako mali broj škola iz Zagreba i Zagrebačke županije. Dapače, s obzirom na udio (školskog) stanovništva koji živi u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, sarkastično bi se moglo reći da su nepravedno zapostavljeni.

Ako sarkazam stavimo na stranu, u ovom slučaju ne radi se o zapostavljenosti, nego o ciljanoj odluci.

  • Logično pitanje koje se treba javiti svakome je sljedeće: s obzirom da se grad Zagreb po visini prosječne plaće, životnog standarda, besplatnim udžbenicima, davanjima za rođene i, općenito, po primanjima razlikuje od ostatka države, tj. stanovnici grada Zagreba su po mnogim pitanjima u boljim i privilegiranijim uvjetima od ostatka države, kako to da i u ovom slučaju grad Zagreb nije privilegiran ako je ova kurikulna reforma dobra?

Drugim riječima, da je ova kurikulna reforma dobra, netko bi se pobrinuo da se prvo masovno provede u zagrebačkim školama. S obzirom da to nije slučaj i da se netko očito pobrinuo upravo suprotno (da se eksperimentalna faza ne provodi masovno u Zagrebu, a neki su lobirali da se ne provodi u konkretnim školama), i to je pokazatelj o kakvoj se reformi radi.

  • Nadalje, sljedeće logično pitanje koje se postavlja je: znači li to da je prihvatljivo uništiti generacije učenika samo zato što ne žive u glavnom gradu, odnosno znači li to da je odgovornima prihvatljivo vršiti eksperimente na djeci samo zato što ne žive u glavnom gradu, vodeći se time da se svejedno radi o ‘provinciji’, da njih ionako nitko ne štiti i da neće imati otpor?

Poznat mi je slučaj vrtića u kojem su jednu vrtićku skupinu pretvorili u eksperimentalnu. U toj skupini, tete odgajateljice nisu govorile djeci što trebaju raditi, nije postojao nikakav raspored. Djeca su radila što i kad su htjela. Nije ih se usmjeravalo. Ta skupina sada ide u školu. Oni su najgori i najproblematičniji razred u školi. Spomenula sam ovaj vrtić jer ni on nije bio iz Zagreba.

Ne znam što su radili roditelji kad su dozvolili sudjelovanje svojeg djeteta u tome, ali jako su pogriješili. Pogriješili su zato što nisu sigurni u svoje stavove, zato što nemaju stav ili zato što im netko nije prezentirao eksperiment u potpunosti.

Dragi roditelji, poanta je u tome da morate pratiti što se događa u školama i reagirati. I u Zagrebu ima svakakvih gluposti i opasnosti. One mogu biti uz punu potporu roditelja koji pate da ih drugi ljudi smatraju ‘modernima’ po kojoj god cijeni.

  • I, treće logično pitanje je sljedeće: je li nesudjelovanje zagrebačkih škola u velikom broju u eksperimentalnoj fazi dokaz da je ova kurikulna reforma precrt modela školstva koji se provodi u Rijeci gdje udruge vrše ideološko nasilje nad djecom i mogu bez kontrole dolaziti u škole? Ako je to tako, onda je logično da u eksperimetalnoj fazi ne sudjeluje velik broj zagrebačkih škola jer je Ured za obrazovanje grada Zagreba odbio zaključak prijedloga za uvođenje građanskog odgoja i modela koji se primjenjuje u Rijeci
  • Ako je treća točka točna, a jest, onda je točna i druga točka, a to je opasno
  • I, za kraj, vrlo je jasna, primjetna, transparentna, vidljiva politička ideološka komponenta kojom se želi ispirati mozak djeci odmalena. U čemu je vidljiva ta politička ideološka komponenta? U tome što je stranka koja nema potporu birača ni od dva posto, HNS, dobila monopol na osmišljavanje i provođenje obrazovne reforme. To čak ne bi bilo ni problematično da se u svojem radu vode moralom, vrijednostima, znanstvenim istinama i vrijednostima duboko usađenim u narod. S obzirom da se vode pogubnom ideologijom, ne mogu biti vođe reforme. Da politička opcija ima potporu većine naroda, a da se u svom djelovanju također vodi ideologijom, i ta opcija bi bila nedopustiva kao vođa reforme. Pogrešno ne postaje ispravnim ako ga podržava veći broj ili svi ljudi. Ispravno je ispravno, makar ga podržavao jedan čovjek ili nitko.

Waldorfska pedagogija nije za kršćane

Na tržištu se, uz državne vrtiće, pojavljuju i privatni vrtići koji nude odgoj po različitim pedagoškim načelima.

Uz pitanje želite li uopće upisati djecu u vrtić ili ih želite odgajati kod kuće, nekome se javlja i dvojba u koji vrtić upisati djecu.

Postoje državni vrtići, državni vrtići s vjerskim elementom, privatni katolički vrtići, vrtići drugih vjerskih zajednica, vrtići koji provode neku specifičnu pedagogiju, tj. odgojnu školu. Od zadnje nabrojanih, najviše se spominju vrtići s Montessori pedagogijom i vrtići s Waldorfskom pedagogijom.

Za Montessori vrtiće, prema literaturi koju sam preletjela i prema mišljenju katoličkih krugova, nema značajnijih zamjerki jer Montessori pedagogija nije suprotna nauku i odgoju prema katoličkim vrijednostima, iako su spominjali neke filozofske segmente koji nisu ispravni. Utemeljiteljica je katolkinja Maria Montessori.

Vjerojatno ste i vi bili odgajani prema nekim njezinim načelima, čak i ako niste išli u Montessori vrtić ili vaši roditelji nisu znali kako  primjenjuju neka načela koja koristi i Montessori. Ta načela su zdravorazumska: osposobiti dijete kako bi postalo odgovorna i samostalna osoba sposobna donositi odluke. Rekla bih da se ovdje radi o odgoju i usmjeravanju djeteta poštujući autentičnost osobe od malih nogu i od malih odluka. Kao što sam rekla, načela koja svaki razumni i dobri roditelji provode i bez Montessori vrtića. Ta načela mogu se čuti u crkvi, gdje su i moji roditelji puno naučili od isusovaca.

Waldorfska pedagogija druga je priča.

Vrtići koji primjenjuju načela Waldorfske pedagogije temeljene na teozofskim filozofskim načelima nisu u skladu s katoličkom vjerom i nisu za katolike. Ako nešto nije za katolike, ja bih to slobodno proširila i na kršćane općenito.

Iako je osnivač te pedagogije, dr. Rudolf Steiner, rođen u katoličkoj obitelji (čak u Hrvatskoj) svoj razvoj usmjerio je prema teozofiji i antropozofiji, tj. ezoterijsko-okultnom poimanju čovjeka koje se može vidjeti i u njegovoj pedagogiji te knjigama.

Nisam detaljnije proučavala ovu temu, ali na prvi pogled, pojednostavljeno i laički, mogu reći kako mi ova pedagogija ostavlja dojam spoja New Age-a, okultnog, poganskog, istočnjačkih shvaćanja i duhovnih koncepata koji je suprotan katoličanstvu. Ovo, laički rečeno, ima svoj stručan naziv, a radi se o antropozofiji, “znanosti o nadčulima” koja je zapravo i pseudoznanost i pseudokršćanstvo.

upitnik
Flickr.com

Vjerojatno u reklamnim materijalima neće biti istaknut filozofsko-dogmatsko-duhovni koncept pa mnogi roditelji neće ni znati o čemu se točno radi, nego će im se vrtići s tom pedagogijom i jakim marketingom činiti kao bolja odskočna daska za djecu. Postojanje Waldorfskih vrtića je legitimno, ali, ukoliko ste katolik te želite odgojiti katolike, onda je ovo opasan izbor, tj. ne može biti opcija za vas. Duhovna stvarnost prisutna u toj pedagogiji suprotna je od Božje stvarnosti.

Možete pronaći dosta članaka koji se detaljno bave i jednom i drugom pedagogijom pa dobro proučiti gdje upisati svoju djecu i što bi bilo najbolje.

Možda zaključite kako su najbolje opcije odgoj kod kuće ili da je državni vrtić (bez rodne ideologije) još uvijek dobar izbor, iako bi državni sustav mogao prijeći granice koje ne bi smio kad se govori o (pre)odgojnoj komponenti.

Na kraju se opet potvrđuje kako su roditelji ključni u odgoju djeteta. Sve polazi i dolazi iz kuće, a danas je odgojna komponenta jako ugrožena u smislu zatvaranja očiju roditelja, njihovom razmišljanju kako to nije njihova, nego zadaća institucija i njihovom nesvjesnošću koliko djeca uče iz njihovog ponašanja.

Kad čujem roditelje koji govore kako je odgoj njihovog djeteta zadaća vrtića i škole, pomislim kako je smak svijeta blizu. Ozbiljno. Na toliku glupost i OPASNOST, izaktivira mi se svaka stanica.

Pravo roditelja na odgoj djeteta s vrijednostima ne smije biti dovedeno u pitanje. Za desetak godina, kad će škole nuditi uglavnom New Age-ovski pristup, dok će katolički odgoj biti dodatno napadan i sprječavan, želim pravo roditeljima na odgoj vlastitog djeteta onako kako misle da je ispravno, a to sasvim sigurno nije New Age.

Kad računala i tehnologija zatupe čovjeka, New Age će biti tu za dodatno zatupljivanje i nirvanu. Čovjek mora ostati skoncentriran, fokusiran, smiren, usredotočen na prizemne stvari za sebe, zar ne? To je ono što nudi New Age. Bila bi šteta razmišljati o svom identitetu, onome što je ispravno ili kako možeš pomoći nekom drugom.

Na ispravan način treba pomoći onim roditeljima koji ne znaju, ne mogu ili im treba ohrabrenje i podrška na putu odgoja, ali nedopustivo je zbog takvih roditelja oduzimati drugima pravo na odgoj te nametati nove “vrijednosti” 21. stoljeća koje naša ministrica, gđa Divjak, toliko voli i slavi.

Problem je što ona i svi poput nje slave 21. stoljeće ne razmišljajući o posljedicama s kojima su se suočili svi oni koji su odbacili ispravne vrijednosti i Boga. Svatko snosi posljedice svojih postupaka, ali problem je kad takvi uvale u probleme i sve ostale, odnosno cijelo društvo.

Utorak nije bolji od ponedjeljka samo zato što dolazi nakon njega.