Ukaži se, jer nas tmine biju,
o, Anđele dobri.
Zrake mnogo vrijede
Tvojih očiju.
Zatišje nam, krila daj, jer vihor reže,
I rukama dirni obraze nam blijede,
Da se osvježe.
Nastavi čitati “Molitva anđelu koji je tješio Krista u vrtu”Ukaži se, jer nas tmine biju,
o, Anđele dobri.
Zrake mnogo vrijede
Tvojih očiju.
Zatišje nam, krila daj, jer vihor reže,
I rukama dirni obraze nam blijede,
Da se osvježe.
Nastavi čitati “Molitva anđelu koji je tješio Krista u vrtu”Naišla sam na dvije pjesme – “Na Cvjetnicu” i “Veliki tjedan” pokojnog o. Rajmunda Kuparea koje prenosim jer su prepreprekrasne i kontemplativne.
Širite ruke, umorne ruke, masline drage,
mašite na pozdrav dlanom od srebra!
Tisuće ptica iz vaših pjeva kvrga,
tisuće kljunova zelene grančice kida
jer prolazi veliki Kralj
na magarčetu.
Onaj isti, onaj isti što je jahao na živini
kao dijete u krilu Djevice,
taj isti, taj isti narastao je kao gora,
Silan Kralj.
Al’ dobra živina još snage ima
da ga nosi.
O, dobri magarče, što Boga nosiš,
zvijezde bi drhtale pod njegovim nogama;
o, dobra živino, tisuće bi htjele
podijeliti s tobom taj sveti teret;
o, dobri magarče, ti mudrost znadeš pravu
jer nisi zbacio Gospodnji jaram!
Širite ruke, umorne ruke, masline drage
jer nas je strah pružiti ih pred Bogom!
Zvoni zvoncem što ti visi o vratu, dobri magarče
da bar glavu prignemo kad Gospodin prođe!
Još i danas jašeš na živini
da lakše čuješ neusiljene usklike
djece i priprostih.
Tvoji učenici odmagliše daleko
u novim kolima.
Vremena se mijenjaju.
Sreća, da se ne mijenjaš Ti,
ni pogled Tvojega magarca!
Ti si gospodar blagajne.
Juda se je prevario:
primio je odviše malo,
kao i mi kad mijenjamo
Tebe za osmijehe.
Naša se savjest nije uznemirila
kad si prolazio
svezan i popljuvan.
Pijetao je imao više uspjeha:
rasplakao je Petra.
Nitko ne želi da vidi Tvoj pad,
a još manje da Te prati.
Posljednji je Cirenac zakasnio
a Veronike su ostale kod kuće.
Vjekovima tako hodaš osamljen.
Ustrajno Te još samo prate
suci i krvnici.
Tvoja će večera
trajati dovijeka,
a svaka naša
može biti posljednja.
Za Tvojim se stolom izmjenjuju
gladni dobrote.
Jedno je mjesto ostalo prazno:
trgovca savjesti.
I zauvijek će praznim ostati.
Na križ nas nisu htjeli osuditi,
jer ga nosimo od rođenja,
al’ šutnju su nam mogli dosuditi
morskih dubina.
Od naših se uzdaha još i danas ljulja
plava površina.
Ipak je samo jedna
bila presudna:
Ti si sam bio Riječ.
Inače bi bile uzaludne
i Tvoje
i naše riječi.
Tvoj zadnji krik još i danas drma
stijenkama ljudskoga uma
u kojima se začahurila savjest.
Ti šutiš
i čekaš
da se pojavi leptir.
Vjekovima te zatvaraju u grob,
a kad ga otvore,
on je uvijek prazan,
jer Ti se kriješ
u savjesti
tražitelja.
U praznini Tvojega groba
pronašli smo smisao opstanka.
Zato nad našom prošlošću
bdije Anđeo.
Apparuit illi angelus de coelo confortans Eum.“ (Luc. XXII, 43)
„Ukaza mu se anđeo s neba i počne Ga hrabriti.“ (Lk 22, 43)
Ukaži se, jer nas tmine biju,
o, Anđele dobri.
Zrake mnogo vrijede
Tvojih očiju.
Zatišje nam, krila daj, jer vihor reže,
I rukama dirni obraze nam blijede,
Da se osvježe.
Ukaži se i samo nam javi,
Što si rek’o Kristu, kada znoj ga osu
Onaj krvavi;
Na put ćemo poći, makar s križem pali
I ispiti kalež za nas, za sve, što su
Tvrdo zaspali.
hkm.hr
Getsemanska ura označava razdoblje Isusovog bdijenja, molitve i znojenja krvavim znojem u Getsemanskom vrtu prije izručenja.
U svakodnevnom čovjekovom životu, ona označava trenutak situacije patnje, tjeskobe i užasa.
Dijelim s vama tekst koji vam može poslužiti kao baza za promišljanje i kontemplaciju za vrijeme Getsemanske ure na Veliki četvrtak ili za neke druge trenutke kroz godinu. Ja sam tip koji voli promišljati samostalno, ali ponekad je lijepo i pročitati neki usmjeravajući tekst.
Između evanđelja, litanija, krunice Milosrdnom Isusu i pjesama/psalama, ovi se tekstovi koriste i u mojoj župi za vrijeme bdijenja od 23-24h. Nažalost, ne znam tko je njihov autor. Ako vi znate ili se, ti, autore prepoznaš, slobodno napišite/i u komentarima kako bih ga/te imenovala.




“Apparuit illi angelus de coelo confortans Eum.“ (Luc. XXII, 43)
„Ukaza mu se anđeo s neba i počne Ga hrabriti.“ (Lk 22, 43)
Ukaži se, jer nas tmine biju,
o, Anđele dobri.
Zrake mnogo vrijede
Tvojih očiju.
Zatišje nam, krila daj, jer vihor reže,
I rukama dirni obraze nam blijede,
Da se osvježe.
Ukaži se i samo nam javi,
Što si rek’o Kristu, kada znoj ga osu
Onaj krvavi;
Na put ćemo poći, makar s križem pali
I ispiti kalež za nas, za sve, što su
Tvrdo zaspali.