“Neki je trgovac svako jutro odlazio na rijeku, gdje bi napunio svoja dva vrča i odvozio ih u grad kupcima.
Jedan od tih vrčeva bijaše napuknut te je gubio prilično vode do odredišta, a drugi bijaše potpuno nov i donosio je više zarade.
Privatno vlasništvo, all rights reserved
Osjetivši se manje vrijednim, napuknuti vrč jedno jutro progovori vlasniku:
‘Svjestan sam svojih ograničenja i da zbog mene ne dobivaš očekivanu zaradu jer sam napola prazan kad u grad stignemo. Molim te, oprosti mi moju slabost!’
Idućeg jutra, na putu prema rijeci, vlasnik dozove napuknuti vrč:
‘Pogledaj rub ceste!’
‘Prelijep je, pun cvijeća!’, odgovori vrč.
‘Predivan je zahvaljujući tebi. Ja sam kupio sjeme i posijao ga, a ti si ga, i ne znajući, svaki dan zalijevao. Stoga, ne zaboravi da smo svi pomalo slomljeni, ali Bog zna kako načiniti čudo iz naše slabosti ako Ga zamolimo.'”
Mislim da sam već spominjala da se najviše pronalazim u isusovačkim principima i molitvama, a to su na mene jednim dijelom prenijeli roditelji koji su kroz svoj život bili povezani s isusovcima pa su i nas odgajali prema njihovim načelima i ponašanju, a jednim dijelom sam se i sama pronašla u tome.
“Postoji nevjerojatna neistina kojoj se u ovom našem, tehnološki razvijenom svijetu, podučava djecu, a to je kako većina ljudi ima veliku mogućnost proživjeti život bez razdoblja patnji ili boli, bez vremena tame. Ovu iluziju stvaraju mediji, osobito reklame (svijet sretnih svršetaka), obrazovanje, društveni običaji ljudi, ali i vjersko razmišljanje. …
Ova neistina nije namjerna laž – zapravo je to sveopće negiranje stvarnosti. To nije prijevara koju treba osuditi, nego iluzija koju treba raspršiti.
Benedict J. Groeschel, katolički svećenik i psihoterapeut
“Sve je u drvo tvojega križa urezano. Život, i tvoj i moj.
Prvi plač i koraci. Prve riječi i radosti. Zanosi, samoće, ljubav. Patnja i umor. Trud svakidašnji. Zahvalnost i nada. Posrtanje i padanje. Hod zauvijek.
Svjetlost. Svjetlost u nebrojenim oblicima i izričajima.
Blizina.