Povezanost prava na izbor i rodne ideologije

Prošle godine, u medijima se pojavio članak o danskom poduzeću koje organizira specijalizirana putovanja na Cipar gdje roditelji mogu birati spol djeteta. Spol djeteta se mijenja genetskim pokusom, tj. intervencijom na genima embrija te se željeni embrij implementira u maternicu. Kažu da se na ovaj način zaobilazi rigidni danski zakon koji zabranjuje genetske pokuse na embrijima, osim u slučaju nasljednih genetskih bolesti.

Pitanje umjetne oplodnje je sam po sebi etički nedopustiv, a kada se u taj postupak uključi i genetska modifikacija embrija, otvara se etička i moralna Pandorina kutija.

Kada govorimo o rigidnosti zakona, nije mi jasno kako netko zakon koji uopće dopušta genetske pokuse na embriju može nazvati rigidnim jer zakon ipak dopušta genetske manipulacije na embriju? Kada taj zakon postaje rigidan? Kako zakon koji bi trebao štiti ljudsko dostojanstvo od začeća do prirodne smrti te pravo na život – i nerođenog i rođenog, može biti rigidan? Svaka intervencija čovjeka na nerođenom životu, bilo s ciljem genetske modifikacije, bilo s ciljem ubojstva tog života, mora se smatrati teškom povredom čovječnosti i nedopuštenim, a ne rigidnim. Nemoguće je ne primijetiti kako se pomiču granice normalnog, moralnog i ljudskog, a nenormalnost i odvratnost izopačenosti se pokazuju u punom svjetlu.

Mnoge “pro choice” udruge (udruge koje se zalažu za pravo na izbor) koje se (deklarativno) bave pravima žena, a istinski se bave ubijanjem ljudske savjesti i širenjem ideologije eugenike i kontrole populacije, su izdale sve principe i nastojanja utemeljiteljica borbe za ženska prava. Pitanje abortusa nema veze sa ženskim pravima jer je riječ o pravu nerođenog djeteta na život.

Pravo na izbor prestaje onda kada se ugrožava tuđi život. Do tada osoba ima pravo na izbor – zahvaljujući daru slobodne volje, osoba može birati kako će se ponašati i preuzima odgovornost za svoje postupke, ali kada osoba želi ubiti nerođeno dijete kako bi poništila svoju odluku donesenu na temelju slobodne volje, onda pravo na izbor ne postoji i ne može postojati. Žena ima pravo na posao i napredovanje, ali ni društvo ni žena nemaju pravo na ubojstvo nerođenog života. U rimskom je pravu začeto dijete, tj. embrij imao pravo nasljeđivanja, a mi tako olako govorimo o njegovu pravu na život.

Ako ipak uzmemo u obzir prava žena u kontekstu pobačaja, kako žena ima veća prava, postaje dostojanstvenija, ravnopravnija, snažnija ako, da bi to postigla, mora ubiti vlastito dijete za koje je Bog u trenutku začeća rekao: “Neka bude”? Mislim da nijedna žena nakon abortusa nije postala jača, da se nijedna ne osjeća ravnopravnijom, nijedna se ne osjeća kao da je imala pravo to napraviti. Abortus ženi ne donosi nikakve bolje mogućnosti niti dobre vijesti, nego joj oduzima ženstvenost, majčinstvo, njezinu bit. Abortusom i pravom na abortus, žena ne dobiva ništa jer joj se na taj način poručuje da, ukoliko želi ostvariti karijeru, doprinijeti društvu, zauzeti poziciju i položaj koji zauzimaju muškarci, njezina ženstvenost i majčinstvo nisu dobrodošli. Drugim riječima, želi se reći da nije dovoljno i dobro to što je žena žena, nego žena u tom slučaju mora postati muškarac jer mora nasilno izbaciti svoju bit. Tu opet dolazimo do druge pogubne ideologije – rodne ideologije. Nema ništa gore nego kada žena izgubi svoju ženstvenost, a muškarac svoju muževnost. Muževnost i ženstvenost nisu jednaki, nego su različiti i, upravo radi toga, daju smisao jedno drugome te omogućavaju zdravo funkcioniranje društva. Na kraju krajeva, nijedna žena ne želi ubiti svoje nerođeno dijete, ali joj to nameće i omogućava društvo tako što joj laže, umjesto da je ohrabri, pomogne joj i da zajedno pobijede kulturu smrti. Ženama treba pomoći u očuvanju njihove uloge u procesu donošenja novog života na svijet.

untitled

Industrija abortusa, rodna ideologija, eutanazija, umjetna oplodnja, kontracepcija i druga bioetička pitanja su povezana jer jedno pitanje vuče drugo. U SAD-u su „istospolni brakovi“ legalizirani na temelju presude o legalizaciji kontracepcije jer se strana koja je podupirala legaliziranje istospolnih brakova, pozivala na heteroseksualne brakove koji, uz primjenu kontracepcije, postaju neplodonosni i legalni su. Legalizaciju su postigli na temelju pitanja: „ U čemu je onda razlika između istospolnog braka koji je neplodonosan i nelegalan i heteroseksualnog braka koji je neplodonosan i legalan?“

Rodna ideologija je ideologija koja nastoji uništiti spolni identitet muškarca i žene te svaku etičku normu spolnog ponašanja s ciljem moralnog rasula. Moralno rasulo se prisilno nameće političkim i kulturološkim sredstvima pri čemu se iz vida gubi da svaka kultura kažnjava kršenje svojih seksualnih normi na najgori mogući način – propašću. Ona je politički instrument koji se koristi kao sredstvo ostvarivanja strategija i ciljeva pojedinih država i jedno je od najjačih i najnaglašenijih strategija SAD-a (uz prisilnu i tajnu sterilizaciju te „pravo na abortus“) koju potpomažu različite zaklade, a među kojima je i zaklada Hillary Clinton. Žalosno je što je jedna država izdala temelje na kojima su je njezini preci izgradili (slično radi i Europa), iako većina stanovništva još uvijek zna prepoznati zdrave temelje.

1930. godine, engleski antropolog J.D.Unwin radi istraživanje o tome kakav utjecaj seksualne norme društva imaju na stupanj razvijenosti pojedine kulture. Proučavao je 80 neciviliziranih društava i vrlo razvijene kulture Babilonaca, Sumerana, Atenjana, Rimljana, Anglosasa i Engleza. Zaključak istraživanja je sljedeći: što je seksualno ograničenje veće, razina kulture je viša. Zanimljivo je kako se na školskim satovima povijesti, propast Rimskog carstva nikada ne povezuje s orgijama i moralno-vrijednosnim padom Rimljana, a to je činjenica jer je taj pad utjecao na borbenu sposobnost vojskovođa i vojnika koji se više nisu znali boriti. Za raspad je kriv i nedostatak financija, ali je i Hrvatska imala problema s financijama 90.-ih godina (bez orgija) pa je, uz Božju pomoć, dobila Domovinski rat.

Majka Terezija je govorila da nas ne trebaju čuditi ratovi i ubojstva jer, ako majka može ubiti svoje dijete, što sprječava mene i tebe da ne ubijemo jedno drugo?

Kaže se da je noć najtamnija prije zore. Usudite se sanjati velike stvari.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.