Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj godišnje rodi 1.200 do 1.500 maloljetnica. S obzirom na maloljetničke godine i životno razdoblje u kojem se nalaze novopostale majke, a koje je dominantno usmjereno na školu i ovisnost o roditeljskoj pomoći, ova se tematika može promatrati s nekoliko različitih polazišta.

Ako temu promatramo s prolife polazišta, svaka maloljetnica koja rodi, predstavlja pobjedu kulture života nad kulturom smrti. Iako je brak kao sakrament i zajednica dvaju osoba blagoslovljen i namijenjen stvaranju potomstva jer predstavlja najbolje i najkompletnije okruženje za odgoj djeteta, dobro je što se maloljetne trudnice odluče za život. Dobro je što preuzmu odgovornost za svoje ponašanje i odluke jer pravo na život dominira nad svakim drugim pravom s obzirom da se radi o novom ljudskom biću. Nažalost, događa se da na svom putu ostanu bez potpore od strane obitelji i oca djeteta te im je potrebna pomoć i ohrabrenje kako bi uspješno povezale novu ulogu sa svojim postojećim ulogama djeteta, učenice, prijateljice te kako bi bile istinski sretne u novom životnom okruženju.

Ako pravilno postavimo činjenice, dijete (novi život) nije krivo za odluke svojih roditelja i zato ne može odgovarati svojim životom. Odluka (maloljetnih) roditelja o prakticiranju seksualnih odnosa ne može biti poništena pobačajem jer će pobačaj ubiti nerođeno dijete, a odluka postaje činjenica koja se ne može promijeniti. Drugim riječima, Bog je blagoslovio brak kako bi supružnici, uz ostale uloge i ljepote braka, mogli stvarati potomstvo, međutim, ako se  novi život stvori izvan braka, onda taj život treba čvrsto prigrliti i zagrliti jer je život svet te ne smijemo od jednog grijeha ili pogreške napraviti još veći grijeh (pobačaj) ili nekoga poticati na to.

U konačnici, mislim da je svaka majka zahvalna na daru života te da novi život predstavlja poticaj, radost i veselje novopostaloj majci bez obzira na teške okolnosti u kojima se može naći. Svaka žena koja se odluči za život, trebala bi imati potporu obitelji, okoline, partnera i institucija. Umjesto novčanih sredstava poreznih obveznika kojima se financiraju pobačaji i promiče kultura smrti, ta bi sredstva trebalo ulagati u promicanje kulture života, poticanje nataliteta, pomoć obiteljima s više djece te pomoć maloljetnim mama. Naravno, potpuno je nerazborito očekivati i promovirati ideju prema kojoj bi država treba brinuti o djeci koja imaju roditelje, ali im država mora pomoći i stvoriti okvir za pomoć i promocanje kulture života, umjesto kulture smrti.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj je 2012. legalno izvršeno 10.088 pobačaja (bez spontanih). Procjenjuje se da je broj nelegalno izvršenih pobačaja daleko veći, tako da službena statistika ne daje potpunu moralno-duhovnu i demografsku katastrofu. Najveći postotak pobačaja čine žene starosne skupine 30-39 godina (43%), što je u suprotnosti s uvriježenim mišljenjem kako najveći broj pobačaja čine maloljetnice. Upravo je to argument kojeg navode zagovornici liberalnog zdravstvenog odgoja koji ističu kako je, radi visoke stope maloljetničkih trudnoća i pobačaja, potrebno uvesti liberalni zdravstveni odgoj koji će djecu i mlade, između ostaloga, poučiti o upotrebi kontracepcijskih sredstava. Jedan pobačaj je puno, ali ovaj je argument čista laž jer Hrvatska spada u države s najmanjom stopom pobačaja u maloljetničkoj starosnoj skupini do 20 godina. O opasnostima i šteti liberalnog zdravstvenog odgoja se dosta pisalo, a rezultati iz prakse, odnosno trenutnog stanja društva i trendovima kretanja društva, potvrđuju koliko je liberalni zdravstveni odgoj poguban za zdrave temelje društva. Bez moralno-duhovno-psihički zdravog pojedinca i zdravih obitelji, nema zdravog društva, a liberalni zdravstveni odgoj uništava te temelje. Cjelokupnom društvu je potrebna ponovna moralno-duhovna izgradnja koja će čovjeka podsjetiti na svetost i prave vrijednosti te mu dati prave temelje za životno postupanje.

SAD ima dugi staž u provođenju liberalnog zdravstvenog odgoja. Rezultati i plodovi ZO-a u SAD-u su katastrofalni.

1970. godine, prije nego što se počeo provoditi zdravstveni odgoj, tek je 1/3 svih trudnih adolescentica bila neudana. Nakon uvođenja ZO-a, 2/3 ih je neudano. Uočeno je da postoji izravni odnos između količine novca koju troši svaka savezna država na programe spolnog odgoja u javnim školama i povećanja trudnoća među tinejdžericama. Savezne države koje troše najmanje novca na ovakav program spolnog odgoja, imaju najniži postotak teen trudnoća.  Nadalje, bezvrijednosna kontracepcijska politika daje užasne rezultate, iako promicatelji te politike tvrde da će na taj način smanjiti broj teen trudnoća. Istraživanje provedeno među neudanim mladim ženama u dobi između 15 i 19 godina, pokazalo je da spolna aktivnost povećava mogućnost trudnoće usprkos tome što se kontracepcija dosljedno koristi, a to dovodi i do posljedičnog povećanja pobačaja. Trećina od 1,5 milijuna pobačaja koji se godišnje obavljaju u SAD-u, otpada na djevojke mlađe od 18 godina! Kalifornija, koja omogućava kontracepciju i pobačaj maloljetnicama bez roditeljskog pristanka i koja  troši više novca nego bilo koja druga država u SAD-u na kontracepcijska sredstva, ima najvišu stopu pobačaja među bijelim tinejdžericama i drugu po redu stopu tinejdžerskih trudnoća.

Katastrofalni rezultati liberalnog spolnog odgoja su vidljivi i u Švedskoj koja provodi spolni odgoj od 1938. Zahvaljujući tom programu, Švedska je i moralno i demografski 80.-ih godina počela strmoglavo padati te je drastično morala promijeniti imigrantsku i demografsku politiku.

Život je Božji dar. Svaki novi život predstavlja sliku Božju koja je pozvana na ovaj svijet s jedinstvenom misijom koju samo  ta slika Božja može izvršiti, a roditelji svom djetetu moraju odgojem usaditi prave vrijednosti i temelje. Potrebno je provesti moralno-duhovnu izgradnju kako bi se svaki čovjek uvjerio u to. Društvo mora pronaći načina i sredstava za promicanje zdravih obitelji, povećanje nataliteta i širenja kulture života.

Sve najbolje,

🙂