“Luksuzna jahta se usidrila u jednom malom meksičkom ribarskom selu.

Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao je ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.

‘Ne treba nam dugo’ – odgovoriše ribari.

‘A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?’

Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove obitelji.

‘Pa što radite s tolikim slobodnim vremenom?’

‘Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom djecom, a popodnevnu siestu provodimo sa svojim ženama. Navečer izlazimo u selo, sastajemo se s prijateljima, popijemo poneko piće i otpjevamo nekoliko pjesama. Naš je život ispunjen!’

Gospodin turist im predloži: ‘Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod.’

‘I što onda?’

‘Uz veći brod, ulovit ćete još više ribe i tim novcem možete kupiti još jedan brod pa još jedan, čitavu flotu. Umjesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati

izravno s velikim proizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Mexico City, Los Angeles ili čak New York! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!’

‘Koliko bi nam vremena trebalo za to?’

‘Dvadeset do dvadeset pet godina’.

‘I onda?’

‘Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupnjom dionica i zaraditi milijune!’

‘Milijune? Stvarno? A onda?’

‘Onda možete otići u mirovinu, živjeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom, a večeri s prijateljima uz piće i pjesmu.’

‘Svaka čast, gospodine, ali upravo to radimo sada. Zašto bismo uzalud potrošili dvadeset pet godina?’ – upitaše Meksikanci.” (bitno.net)

Znate li kamo idete i što želite u/od života?

Čovjek često ne zna kamo ide niti što želi pa mahnito lovi ono što ga još više udaljava od smisla. Podsjeća me na čokoladu i pad granične korisnosti – prvi red je najslađi, ali što dalje idemo, postaje previše i na kraju nam bude zlo.

Potrebno je, a i smisleno, raditi i truditi se jer smo za to i dobili talente, ali je pogrešno i opasno kada posao postane svrha života, postane bog kojem se čovjek klanja jer naš fokus ne bi trebao biti toliko na Zemlju, nego na vječnost.

Čovjek se ne klanja poslu kao poslu (aktivnosti), nego prilikama, načinu života, privilegijama, društvenoj poziciji, moći, ugledu, novcu. Svaka društvena pozicija (društveni stalež) ima svoje zadaće, odgovornosti. Onome kome je puno materijalno dano, dano mu je s razlogom i od njega će se puno i (materijalnog) tražiti. Onome kome je puno duhovno dano, dano mu je s razlogom i od njega će se puno (duhovnog) tražiti. Kome je dana velika ljepota, dana mu je s razlogom. Ljepota privlači, stoga nas je Bog stvorio različite kako bi nas privukle različite karakteristike osoba (ljepota je u oku promatrača) jer je ljepota dana s razlogom (možda kako bi osoba lakše privukla pozornost i tako ostvarila svoju misiju?).

Događaji i stvari koje uzimamo zdravo za gotovo i koje nam se čine beznačajnim, prejednostavnim, uvijek ispadnu upravo ono što je najvažnije i što nas počne pokretati.

Npr., znate li koliko su tišina i mir u šumi ili penjanje po brdima dok vas grije Sunce podcijenjeni? Jeste li ikada razmišljali gdje pronalazite sebe – u buci, miru, tišini, klubu, nogometu, crkvi, molitvi, na kavi, u kinu, na poslu? U kojim okolnostima i uvjetima možete biti usmjereni na transcedentalno, na Boga i odnos s njime? Iz prirode i crkve se nikad nisam vratila “izgubljena”, nervozna, tužna, usamljena, dok mi se puno puta dogodilo da se u  masi ljudi i buci osjećam usamljeno i pogubljeno kao Pale sam na svijetu.

Tišina i sklad prirode te jednostavnost življenja su jako podcijenjeni. Čemu juriti nešto što te udaljuje od pravog cilja? Ako to nije put kojim trebaš ići i ako nisi pripremljen za taj put, ako i ideš na taj put s dobrom namjerom, najveće šanse su da ćeš se pogubiti i možda postati upravo onaj protiv koga si se namjeravao boriti. Nečija je misija postati bogat kako bi mogao financirati dobre i pozitivne stvari, pomagati drugima, financirati kampanje za život i sl. i za tu ga misiju Bog pripremi i da mu oruđe – ispovjed, pričest, molitvu, sakramente (ovo oruđe je na raspolaganju svakom čovjeku), ali to nije svačija misija jer, dok će to jednima biti na spas i priskrbiti im vječnost, drugome će biti put u propast jer dar slobodne volje kojeg nam je Bog dao znači da nam vjeruje, ali taj dar ljudi itekako krivo iskorištavaju što uključuje zlo. Nažalost, možemo pronaći puno primjera osoba koje nisu trebale biti u poziciji moći jer se njome ne koriste ispravno.

p.s. Tekst nije poziv na odustajanje od poduzetničkih ideja :), nego poziv na ostvarivanje svrhe svog života i korištenja talenta u one svrhe radi kojih smo talente i sposobnosti i dobili. Ako imaš poduzetničkih sklonosti, hrabro naprijed! Pronađi suradnika analitičkih sklonosti jer će on moći dobro balansirati između tvoje kreativnosti s jedne i komercijalizacije proizvoda i isplate plaća s druge strane ;).

Svako dobro,

hrabro naprijed kojigod tvoj put bio

🙂