---

Prenosim jednu priču sa sretnim završetkom iz SAD-a.

Courtney Baker je bila trudna s trećim djetetom. Prenatalni test kojem se podvrgla je promijenio puno toga.

Pismo u nastavku je pismo koje je ona napisala svom ginekologu, a u sandučić ga je ubacila njezina djevojčica Emersyn koja, da se pitalo njezinog ginekologa, ne bi bila rođena.

O čemu se radi, pročitajte u nastavku.

“Dragi doktore,

nedavno mi je ispričala prijateljica kako joj je njezin ginekolog pri svakom ultrazvuku rekao: ‘Savršen je’, a kad se dječak rodio s Downovim sindromom, posjetila je svog liječnika. Pogledao je dječaka i prokomentirao: ‘Rekao sam vam. Savršen je’.

Njezina priča me je jako pogodila. Iako sam bila zahvalna zbog njezinog pozitivnog iskustva, istovremeno sam bila beskrajno tužna jer ja to nisam imala. Da ste barem vi bili taj doktor.

Došla sam k vama kad mi je bilo najteže. Bila sam prestrašena, zabrinuta i posve očajna. Još nisam znala istinu o svom djetetu i trebala sam je čuti od vas, ali sam, umjesto potpore i ohrabrenja, dobila prijedlog da prekinem život svog djeteta.

Rekla sam vam njezino ime, a vi ste nas ponovno upitali razumijemo li koliko bi dijete s Downovim sindromom loše utjecalo na kvalitetu našeg života. Predložili ste da još jednom razmislim o prekidu trudnoće. Užasavali smo se pogleda koji tek slijede. Najteži trenuci mog života su postali gotovo nepodnošljivi jer mi nikada niste rekli istinu: Moje dijete je savršeno!

Nisam ljuta. U meni nema gorčine. Samo sam jako tužna; tužna jer vas malena srca koja čujete kako kucaju svaki dan ne ispunjavaju strahopoštovanjem; tužna jer vas zapetljani detalji i čudo tih slatkih prstića, pluća, oči i uši ne tjeraju da zastanete; tužna sam jer ste strašno pogriješili rekavši kako će nam dijete s Downom narušiti kvalitetu života. Srce mi se slama jer znam da biste to mogli reći danas još nekoj majci. Rastužuje me to što niste imali čast upoznati moju kćer. Znate, Emersyn ne samo da je popravila kvalitetu naših života, već je dirnula srca tisuća ljudi. 

Dala nam je neopisivu radost, veće osmijehe, više smijeha i slatkih poljubaca nego što smo znali da je moguće. Otvorila nam je oči za pravu ljepotu i čistu ljubav, stoga molimo da nijedna majka ne mora proći što ja jesam; molim da i vi vidite istinsku ljepotu i neokaljanu ljubav na svakom ultrazvuku i molim se da se, kad sljedeći put vidite bebu na ekranu s Downovim sindromom, sjetite mene i kažete istinu: ‘Vaše dijete je savršeno!’.”     Izvor: parkermyles.com 

Kroz razgovor s ljudima koji rade s trudnicama i na zaštiti života, saznala sam da im se velik broj trudnica žali na ponašanje doktora u sljedećem smislu: prvo pitanje koje im je doktor postavio nakon što im je potvrdio da su trudne je: “Želite li zadržati ovo dijete?” Pitanje je postavljano i kad je sve u redu s djetetom i kad dijete ima problema.

Čovječe, doktor si! Kakvo je to pitanje i kakav je to pristup ? Treba li i doktore educirati da prvo budu ljudi, a onda i oko pitanja pronatalitetne politike?

O kakvoj pronatalitetnoj politici pričamo ako i doktore zanima ubijanje?

Priča se nastavlja ovisno o odgovoru trudnice – ako je odgovor da želi zadržati dijete, onda se koristi izraz dijete; ako je odgovor ne, onda je to samo nakupina stanica od kojih će doktor očistiti trudnicu i sastrugati ih. Jednako kao što je princ George, sin vojvode i vojvotkinje od Cambridgea, bio dijete dok se nije još rodio, a to isto dijete postaje nakupina stanica u raspravama o pravu na život i nije ništa strašno ako te doktor “očisti od njih” u slučaju trudnoće neke osobe koja nije od interesa javnosti. Uz kulturu smrti i niske moralne standarde, medijima je bitno i o čijem se djetetu/”nakupini stanica” radi.

Dragi doktori! Vi imate odgovornost! Nemojte misliti da vaša odluka ne utječe na oblikovanje društva.

Što se tiče prenatalnih testova, dragi budući roditelji, želite li biti u poziciji da možete birati? Mislite li da biste imali snage ispravno odabrati ako biste znali? A ako to ostavimo sa strane, tko ste vi da imate pravo ići protiv Boga Stvoritelja, tko ste vi da imate pravo odlučiti prekinuti začeti život?

Treba moliti za doktore i za sve koji imaju utjecaj kako bi taj utjecaj koristili za suradnju s Bogom na dobro cjelokupnog društva te kako bi imali katolički integritet (vjerodostojnost).

Bez obzira na poziciju i zanimanje, svaka osoba mora svjedočiti svoj integritet jer njezino ponašanje utječe na društvo. Pjevačica koja zabavlja ljude utječe na društvo, iako možda misli da to nije njezina ulog pa je ne odrađuje dobro.

Nije dovoljno biti deklarativni katolik ili deklarativni čovjek. To se mora pokazati primjerom, integritetom.

Trenutna hrvatska situacija pokazuje koliko je bilo pogrešno toleriranje deklarativnih ljudi jer su u svome djelovanju bili daleko od integriteta, daleko od onoga kako su se prodavali – riječi bez pokrića. Umjesto da im se dokaže da trebaju ići na “čišćenje” za vlastito dobro jer su se udaljili od ispravnog, puštalo ih se, a s obzirom da zlo ne miruje, nego “kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre”, slavi i priprema svoje “orgije” jer ima moćnu mašineriju iza sebe.

Da je svjetlo pravo svjetlo, tama protiv njega ne bi imala šanse. Drugim riječima, djela u praksi dokazuju deklarativnu izjavu te se djela trebaju i gledati.

Grpzim se Danske i njezinog plana da do 2030. ne bude djece s Down sindromom. Još se više ježim kad takva Danska prodaje svijetu priču o najsretnijoj naciji. Biti sretan uz takav plan i pobačaje može samo onaj čovjek koji je psihički i duhovno potpuno propao jer pobačaj i nacionalni plan pobačaja (besplatno tesiranje ploda na bolesti) i sreća ne idu jedno s drugim.

Vjerodostojnost i integritet! Ne možemo biti  kafeterija vjernicima.

Svako dobro do sljedećeg čitanja!