Gledajući zbivanja oko sebe, čovjeku može svašta prolaziti mislima.

Svašta se zbiva oko nas. Sablazan i nepravda su na sve strane i na svim razinama. Ne treba zaboraviti da sve kreće od osobe kao pojedinca kojem je Bog dao milost i sve alate kako bi bio odgovorno i moralno biće uz slobodnu volju kojom odlučuje želi li slijediti Božji način koji daje život ili đavolji način koji vodi u smrt. Zato čovjek mora suzbiti u sebi sve ono što nije od Boga.

Sve nakon toga – sve rasulo je upravo ono što je društvo zaslužilo jer je to rasulo odraz društva, a društvo čine pojedinci sa svojim odlukama. Ipak, Bog kao Gospodar neba i zemlje ima zadnju riječ. Bolje je otplatiti dug na zemlji, nego ga otplaćivati u vječnosti jer Bog sve zna i doista je stvaran, živ, svevremen i svemoguć.

Nedavno sam se podsjetila na knjigu i film “Grof Monte Cristo” što me je dovelo do jednog citata iz Novog zavjeta. Radi se o zadnjem savjetu kojeg je otac Faria dao duhovno i psihički izmučenom Edmondu Dantesu, a tiče se osvete.

“Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: ‘ Moja je odmazda i ja ću je vratiti’ veli Gospodin.” Rim 12, 19