Što je periferija?

Možda gledam stvari i pojave drukčije.

Periferijom smatram i tzv. visoke krugove društva, a ne samo siromašne. Gdje ćeš većeg siromaštva nego kad je čovjek pun sebe. On je zapravo prazan od svega ostalog. Smatram periferijom i sebe, normalnog građanina niže srednje klase. Smatram periferijom svakog tko je potreban Boga. A to je svaka osoba.

Zato, brate i sestro, to znači da svatko od nas, gdje god se nalazio, ima poziv i može otići na periferiju. To znači da se ne morate bojati ili osjećati nedovoljno ako ne možete napustiti svoj život i posvetiti se samo siromašnima ili se posvetiti samo nekoj drugoj temi. Dobro je i ako ste tip Ivan Pavao II., dobro je i ako ste tip Benedikt XVI., dobro je i ako ste tip Franjo. Dovoljno je biti u svagdašnjici! Tamo izađi u ljudske periferije. Ali za ozbiljno! Često si previše tepamo i popuštamo.

Što želim reći?

Članak pišem u danima nakon usnuća pape Franje, a živim u eri u kojoj ću dočekati i četvrtog papu za svojeg života. Određuju nas i naše životne okolnosti koje je Bog u svojoj Providnosti posložio. Da Franjo nije iz Argentine i da se tamo nije susretao s drastičnom sirotinjom, ne bi bio papa kakav je bio. Da Benediktu XVI. Bog nije dao od malih nogu intelektualnu jasnoću i smirenost, ne bi bio papa kakav je bio. Da Ivan Pavao nije vidio strahote komunizma, ne bi bio papa kakav je bio.

Dakle, gdje je Bog vas postavio?

Svatko ima svoju periferiju koju treba prepoznati i izaći joj ususret navješćujući Krista. Možda je to sastanak roditelja u školi, možda uprava korporacije, možda novinarski ured, možda sklonište za beskućnike, možda čangrizavi susjed, možda prijatelj ovisan o nečemu, možda daljnja rođakinja koja se bavi prostitucijom, možda izbjeglica, možda župna zajednica, možda skup akademika, prijatelji u školi.

Nažalost, danas je i puno onih koji jesu na periferiji u nekom uobičajenom shvaćanju tog pojma – gladni, bolesni, stari, izbjeglice, zatvorenici, moralno posrnuli u teškim grijesima, napuštena djeca, nezaposleni. Kako možemo reći gladnome da se najede ako on nema, a mi mu nismo dali jesti?

Socijalna isključenost uvod je u isključenost svake druge vrste i to je nešto što je papa Franjo jako dobro podsjetio.

Ako nemaš novac, ne možeš u kino. Ako ne možeš u kino, nećeš imati uspomene iz kina s prijateljima. Ako nemaš novac, ne možeš tražiti posao – čime ćeš platiti prijevoz, printanje, odjeću?

To možda nije velika stvar u životu, ali postane velika kad ti je svaki dan i svaka slična situacija takva – da ne možeš ništa jer si na dnu socijalne ljestvice. Turisti dolaze u hotel, a s druge strane zida koji ograđuje taj hotel nalaziš se ti, gladni stanovnik.

Možda se ne bi reklo, ali znam što znači biti periferija. Možda ne u smislu gladi, ali da u smislu da su ti zatvorena tolika vrata ako nemaš novac, a imaš snove. Ipak, Bog otvori sve ono što treba i nikad se ne bih mijenjala s nekim koji imaju neograničena financijska sredstva. Ne bih mogla živjeti u miru, makar to bogatstvo zaradila apsolutno moralno i zasluženo.

S druge strane, nije grijeh biti bogat, ali svatko pozanje sebe najbolje. Pitanje je što radimo i kako živimo s tim bogatstvom.

Ljudi su gladni Boga.

Mnogi i ne znaju da su gladni Njega. Kao kad ti se nešto jede, a ne možeš detektirati što točno. Mi moramo pokazati prstom i ponuditi tim ljudima: “jesi li razmišljao o Njemu? Možda ti se blaguje Njega. Možda si gladan Njega”.

I na kraju, smatram važnim reći i sljedeće: mnogi se zadržavaju na djelu milosrđa prema drugome ili na onome “ni ja te ne osuđujem”, odnosno na onome što mi možemo učiniti za nekoga.

Smatram da to nije dovoljno.

Bitno je i ono što ta osoba kojoj smo iskazali milosrđe može i treba napraviti.

I on/ona ima odgovornosti: “Idi i ne griješi više”.

Poštujem te toliko da smatram da moraš biti odgovoran poput Krista i da se moraš truditi jer se i ja trudim. Svatko prema svojim mogućnostima, ali moraš se truditi. U suprotnom, radimo perverziju iz milosrđa; kreiramo fetiš po uzoru na glasne; nasilno spajamo nešto što je nespojivo. Bog i Sotona nisu prijatelji, a svatko mora zaraditi za svoj obrok. Ne mogu neki raditi, a svi stanovnici svijeta uživati blagodati.

Izađi u periferiju!

A ako trebaš injekciju smisla u 15 minuta ili razmišljaš postati katolikom ili se vratiti u Crkvu, pikni se ovim brzinskim vodičem.

Ubrzani tečaj: Vodič za smisleni život