eugenika – RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE

Razlika između nacizma i pobačaja

Današnjih se metoda ne bi posramio ni čudovišni dr. Mengele, glavni Hitlerov doktor i provoditelj eugenike.

On bi, vrlo jednostavno, prešao na “ti” s današnjim liječnicima koji izvode pobačaje pa odu na krstarenje Karibima plaćeno tim krvavim novcem.

Dobro bi se slagao i s liječnicima koji rade prenatalna testiranja (stvaraju namjerne okolnosti za potencijalni pobačaj), ali i s onim osobama i roditeljima kojima pobačaj nije nešto strašno i koji rade prenatalna testiranja (želite li biti u situaciji biranja želite li ubiti ili ostaviti na životu svoje dijete?).

“Htio sam reći da je postala moda, ili barem običaj, da se u prvim mjesecima trudnoće rade pretrage kako bi se vidjelo je li dijete možda bolesno ili hoće li se roditi s nekim nedostatkom, a prvi izbor je riješiti ga se.

U prošlom stoljeću su svi bili zgroženi onim što su radili nacisti pazeći na čistoću rase. Danas činimo istu stvar u bijelim rukavicama. Zašto više ne vidimo na ulici osobe patuljasta rasta? Zato što protokol mnogih liječnika kaže: ‘Rodit će se s anomalijom. Riješit ćemo ga se’.

Danas se govori o raznim vrstama obitelji. Da, istina je: postoji samo jedna riječ za obitelj – kažemo i obitelj zvijezda, životinjska obitelj, no obitelj na sliku Božju, muško i žensko, samo je jedna jedina. Obitelj je lijepa pustolovina i danas vidimo, kažem to teška srca, da se nerijetko o zasnivanju obitelji, o braku, razmišlja kao da je riječ o lutriji. Ako ide, ide, ako ne ide, brišemo sve i idemo ispočetka.”
papa Franjo, susret s predstavnicima obiteljskih udruga, Vatikan, 16.06.2018

Meni liječnici predstavljaju ljude koji, poput ostalih ljudi, koriste specifične talente dobivene od Boga za dobro – liječenje, operacije, transplantacije, prevenciju, potporu…

Samim time, podupirem sve one postupke koji ne idu protiv Boga Stvoritelja i Njegova moralnog zakona. Jedino tada taj postupak ne ide ni protiv čovjeka jer su ta dva odnosa u istosmjernoj korelaciji. Mnogi postupci poput pobačaja, eutanazije, umjetne (potpomognute) oplodnje, kloniranja, kontracepcije, genetskog inžinjeringa embrija… ne mogu se ubrojiti u skupinu moralnih.

Što se tiče zemalja koje prodaju maglu kao o najsretnijim nacijama na svijetu poput Danske i Islanda, a koje imaju državnu politiku istrjebljenja djece s nekim nedostacima (besplatno prenatalno testiranje nakon kojeg skoro 100 posto žena napravi pobačaj), ježim se te konstrukcije i smatram je oksimoronom.

Biti sretan uz politiku pobačaja i nakon pobačaja može biti samo onaj koji je duhovno i psihički bolestan. Pobačaj je nespojiv sa srećom jer taj čin, ako ga je napravila osoba koja je do tada koliko-toliko psihički i duhovno zdrava, napravi nasilje nad naravi. Stvarno je za brigu ako se takve nacije proglašavaju najsretnijima.

“Ljudi će se, u potpuno planiranom svijetu, naći neopisivo usamljenim. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, osjećat će cijeli užas svog siromaštva.”
papa emeritus Benedikt XVI.

Liječnici i pronatalitetna politika

Prenosim jednu priču sa sretnim završetkom iz SAD-a.

Courtney Baker bila je trudna s trećim djetetom. Prenatalni test kojem se podvrgla promijenio je puno toga.

Pismo u nastavku je pismo koje je ona napisala svom ginekologu, a u sandučić ga je ubacila njezina djevojčica Emersyn koja, da se pitalo njezinog ginekologa, ne bi bila rođena.

“Dragi doktore,

nedavno mi je prijateljica ispričala kako joj je njezin ginekolog pri svakom ultrazvuku rekao: ‘Savršen je’, a kad se dječak rodio s Downovim sindromom, posjetila je svog liječnika. Pogledao je dječaka i prokomentirao: ‘Rekao sam vam. Savršen je’.

Njezina priča jako me je pogodila. Iako sam bila zahvalna zbog njezinog pozitivnog iskustva, istovremeno sam bila beskrajno tužna jer ja to nisam imala. Da ste barem vi bili taj liječnik.

Došla sam k vama kad mi je bilo najteže. Bila sam prestrašena, zabrinuta i posve očajna. Još nisam znala istinu o svom djetetu i trebala sam je čuti od vas, ali sam, umjesto potpore i ohrabrenja, dobila prijedlog da prekinem život svog djeteta.

Rekla sam vam njezino ime, a vi ste nas ponovno upitali razumijemo li koliko bi dijete s Downovim sindromom loše utjecalo na kvalitetu našeg života. Predložili ste da još jednom razmislim o prekidu trudnoće. Užasavali smo se pogleda koji tek slijede. Najteži trenuci mog života su postali gotovo nepodnošljivi jer mi nikada niste rekli istinu: Moje dijete je savršeno!

Nisam ljuta. U meni nema gorčine. Samo sam jako tužna; tužna jer vas malena srca koja čujete kako kucaju svaki dan ne ispunjavaju strahopoštovanjem; tužna jer vas zapetljani detalji i čudo tih slatkih prstića, pluća, oči i uši ne tjeraju da zastanete; tužna sam jer ste strašno pogriješili rekavši kako će nam dijete s Downom narušiti kvalitetu života. Srce mi se slama jer znam da biste to mogli reći danas još nekoj majci. Rastužuje me to što niste imali čast upoznati moju kćer. Znate, Emersyn ne samo da je popravila kvalitetu naših života, već je dirnula srca tisuća ljudi.

Dala nam je neopisivu radost, veće osmijehe, više smijeha i slatkih poljubaca nego što smo znali da je moguće. Otvorila nam je oči za pravu ljepotu i čistu ljubav, stoga se molimo da nijedna majka ne mora proći što ja jesam; molim se da i vi vidite istinsku ljepotu i neokaljanu ljubav na svakom ultrazvuku i molim se da se, kad sljedeći put vidite bebu na ekranu s Downovim sindromom, sjetite mene i kažete istinu: ‘Vaše dijete je savršeno!’.” Izvor: parkermyles.com

Kroz razgovor s ljudima koji rade s trudnicama i na zaštiti života, saznala sam da im se velik broj trudnica žali na ponašanje liječnika u sljedećem smislu: prvo pitanje koje im je liječnik postavio nakon što im je potvrdio da su trudne je: “Želite li zadržati ovo dijete?” Pitanje je postavljano i kad je sve u redu s djetetom i kad dijete ima problema.

Čovječe, liječnik si! Kakvo je to pitanje i kakav je to pristup ? Treba li i liječnike educirati da prvo budu ljudi, a onda i oko pitanja pronatalitetne politike?

O kakvoj pronatalitetnoj politici pričamo ako i liječnike zanima ubijanje?

Priča se nastavlja ovisno o odgovoru trudnice – ako je odgovor da želi zadržati dijete, onda se koristi izraz dijete; ako je odgovor ne, onda je to samo nakupina stanica od kojih će liječnik očistiti trudnicu i sastrugati ih.

Jednako kao što je princ George, sin vojvode i vojvotkinje od Cambridgea, bio dijete dok se nije još rodio, a to isto dijete postaje nakupina stanica u raspravama o pravu na život i nije ništa strašno ako te liječnik “očisti od njih” u slučaju trudnoće neke osobe koja nije od interesa javnosti. Uz kulturu smrti i niske moralne standarde, medijima je bitno i o čijem se djetetu/”nakupini stanica” radi.

Dragi liječnici! Vi imate odgovornost! Nemojte misliti da vaša odluka ne utječe na oblikovanje društva.

Što se tiče prenatalnih testova, dragi budući roditelji, želite li biti u poziciji da možete birati? Mislite li da biste imali snage ispravno odabrati ako biste znali? A ako to ostavimo sa strane, tko ste vi da imate pravo ići protiv Boga Stvoritelja, tko ste vi da imate pravo odlučiti prekinuti začeti život?

Treba se moliti za liječnike i za sve koji imaju utjecaj kako bi taj utjecaj koristili za suradnju s Bogom na dobro cjelokupnog društva te kako bi imali katolički integritet (vjerodostojnost).

Bez obzira na poziciju i zanimanje, svaka osoba mora svjedočiti svoj integritet jer njezino ponašanje utječe na društvo. Pjevačica koja zabavlja ljude utječe na društvo, iako možda misli da to nije njezina ulog pa je ne odrađuje dobro.

Nije dovoljno biti deklarativni katolik ili deklarativni čovjek. To se mora pokazati primjerom, integritetom.

Trenutna hrvatska situacija pokazuje koliko je bilo pogrešno toleriranje deklarativnih ljudi jer su u svome djelovanju bili daleko od integriteta, daleko od onoga kako su se prodavali – riječi bez pokrića. Umjesto da im se dokaže da trebaju ići na “čišćenje” za vlastito dobro jer su se udaljili od ispravnog, puštalo ih se, a s obzirom da zlo ne miruje, nego “kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre”, slavi i priprema svoje “orgije” jer ima moćnu mašineriju iza sebe.

Da je svjetlo pravo svjetlo, tama protiv njega ne bi imala šanse. Drugim riječima, djela u praksi dokazuju deklarativnu izjavu te se djela trebaju i gledati.

Grozim se Danske i njezinog plana da do 2030. ne bude djece s Down sindromom. Još se više ježim kad takva Danska prodaje svijetu priču o najsretnijoj naciji. Biti sretan uz takav plan i pobačaje može samo onaj čovjek koji je psihički i duhovno potpuno propao jer pobačaj i nacionalni plan pobačaja (besplatno tesiranje ploda na bolesti) i sreća ne idu jedno s drugim.

Vjerodostojnost i integritet! Ne možemo biti kafeterija vjernicima.

Svako dobro do sljedećeg čitanja!

Nastanak novog života

Vidjela sam fora video pa ću se osvrnuti na njega kroz ovaj osvrt.

Svako znanstveno otkriće ili napredak koji poštuje Božji zakon – ljudsko dostojanstvo i život od začeća do prirodne smrti, dobrodošlo je i pozitivno.

Svako znanstveno otkriće, tj. napredak koji ne poštuje ova načela, osuđuje čovjeka (civilizaciju) na propast.

Primjer za to su umjetna oplodnja, istraživanja i manipulacije na genima embrija koje otvaraju prostor stvaranju dizajnerskih, naručenih, savršenih beba koje postaju predmet kupnje i želje roditelja, umjesto Božje volje; umjetna oplodnja u funkciji surogatstva i funkciji odgovora na neplodnost; kloniranje ili promicanje prenatalnih testova za što raniju dijagnostiku Down i drugih sindroma. Itd.

Što prenatalni testovi konkretno znače?

Zapravo se i na ovaj način promiče abortus i otvaraju vrata svijetu fizički savršenih ljudi, tj. eugenici koja je dobro poznata Planned Parenthoodu i nacistima koji su imali zajedničke prijatelje.

Triple prenatalni testovi služe za otkrivanje statističke vjerojatnosti za rođenje djeteta s Down s., Edwards s. i drugim sindromima. O načinu na koji se testovi rade ne bih ulazila jer je medicinsko područje i nemam iskustva s navedenim sindromima ili testovima, ali bitan je kontekst pa ću o njemu.

Rezultati testa mogu pokazati veliku ili manju vjerojatnost da će dijete imati neki od sindroma.

Što u slučaju ako rezultati testa pokažu veliku vjerojatnost? Kakav bi vaš odgovor bio na to? Želite li se staviti u poziciju da možete o tome odlučivati?

Možda se mnogi ljudi ne bi mogli nositi s pozitivnim prenatalnim testovima i ubili bi svoje nerođeno dijete zbog čega bi se kajali cijeli život, dok bi, da su to saznali po rođenju, lakše prihvatili tu činjenicu jer bi bili svjedoci života.

Ovakvim testovima poručuje se roditeljima: “Ok, mi smo tu ako vam dijete ima Down sindrom kako biste ga na vrijeme mogli ubiti”.

Odvratan je taj pritisak koji se stavlja, čak i kada se radi o urednoj, zdravoj trudnoći. Prema pročitanim iskustvima žena koje imaju djecu, dosta njih istaknut će da ih je liječnik, pola minute nakon što im je potvrdio da su trudne, prvo pitao:

“Želite li zadržati ovo dijete?” ili “Želite li izdržati trudnoću do kraja?” (!!!???)

Kako je to moguće?

Možda bi pronatalitetna politika mogla početi od promjene takvog ponašanja liječnika.

Razvijena, “zemlja snova”, Danska, izradila je i u svoje društvo zlatnim slovima uklesala strategiju prema kojoj bi, do 2030. godine, ona postala prva država svijeta bez osoba s Down sindromom. Putem državne Agencije za zaštitu zdravlja, Danska je 2004. omogućila trudnicama besplatne prenatalne testove i, u slučaju pozitivnog rezultata, ubijanje novog ljudskog života.

Od 2004. do 2010. godine, stopa smanjenja rođenja djece s Down sindromom iznosila je 13% godišnje, što će dovesti do 0% rođenih osoba s Down sindromom predviđene 2030. Ovo smanjenje nije rezultat prirodnog smanjenja broja trudnoća s Down sindromom (npr. da se otkrio uzrok u prevelikoj konzumaciji neke hrane ili zagađenom zraku ili sl. pa da žene izbjegavaju tu hranu). Ovo smanjenje je rezultat ubijanja i eugeničkog čišćenja svijeta od “nepoželjnih” osoba koje se utvrde prenatalnim testom.

S druge strane, žalosna je situacija u koju se ljudi stavljaju kada, da bi nešto povjerovali, traže samo znanstvene dokaze.

Zar smo se doista toliko odmaknuli od naravnog zakona, savjesti, glasa razuma i mudrosti, instinkta, glasa Duha Svetoga pa nam treba znanstveno istraživanje da bismo povjerovali kako je za djetetov razvoj nužna roditeljska ljubav ili da psihički najstabilnija i sretnija djeca odrastaju u bračnoj zajednici ili da je nastanak novog života uistinu veličanstven događaj? Drugim riječima, doveli smo se u situaciju da se pozivamo na studije i dokaze, dok ignoriramo vlastiti razum. Treba nam dokaz da nas sunce grije, umjesto da povjerujemo da stvarno grije jer to osjetimo na svojoj koži.

Zato mi je uvijek drago kad Bog smisli neku foru na koju će dobiti ljude, kao na primjer, u videu ispod.

U trenutku začeća nastaje svjetlost – trenutak kad spermij ulazi u jajnu stanicu stvara svjetlost. “A-ha”- rekao je Bog, “evo vam male fore. Ako ne vidite koliko je čudo nastanak novog života, evo vam malo svjetla kao dokaz kako biste bolje vidjeli”.

Drago mi je što, koliko god znanost napredovala, čovjek nikada neće znati sve, nikada neće otkriti sve Božje tajne i fore, nikada neće otkriti sve tajne života, funkcioniranja mozga i sve njegove mogućnosti, nikada neće otkriti cjelokupnog čovjeka jer čovjek nikada neće biti Bog.

Koliko god se čovjek trudio postati moćan, može postati samo jadni idol, lažni bog koji, bez Boga, ne može ništa. Sigurna sam da te tajne ne bismo dobro upotrijebili i zato mi se sviđa Božji zaštitni mehanizam. To mogu samo oni s čistim srcem koji ne žele biti bogovi.

Eugenika i industrija abortusa

Thomas Robert Malthus, engleski demograf i politički ekonomist, 1798. objavljuje svoj rad „Esej o načelima populacije”.

Napomena prije daljnjeg teksta: ne smatram da samo bogataši mogu biti zli, a da su siromašni dobri, tj. ne smatram da su jedino bogataši zli, a svi siromašni dobri. Ne smatram da je grijeh postati bogat svojim radom i poštujući Božje zakonitosti. Ne smatram da su bijelci zli (što nam se stalno imputira, a u zadnje vrijeme feministice nastoje uništiti muškarca bijelca), a crnci dobri. Ima i jednih i drugih. Smatram da sve žene nisu dobro i smatram da svi muškarci nisu zli (kako diktatura feminizma nastoji prikazati). Ima i jednih i drugih. Smatram kako svaka osoba, a time i svaki poduzetnik, ima pravo odlučiti što će raditi sa svojim novcem. Ne podržavam ilegalne migracije. Ne podržavam izmiještanje sve proizvodnje u azijske države. Podržavam osobnu odgovornost jer ne može biti kriv uvijek netko drugi.

U djelu tvrdi da se broj stanovnika povećava geometrijski, a količina hrane aritmetički. S obzirom da je geometrijski rast progresivniji, zaključuje da radi toga dolazi do povremenih epidemija gladi te da, radi brzog porasta stanovništva, Zemlja neće moći proizvesti dovoljno hrane te će ljudi umirati od gladi.

U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i opciju, ali i znanost.

Nažalost, 20.-ih godina 20. st., grupa američkih bogataša koristi i popularizira maltuzijanstvo putem društvenog darvinizma. Ova skupina ljudi je društveni darvinizam koristila kao štit i opravdanje za gomilanje svoga bogatstva.

Naime, s obzirom da darvinizam razlikuje superiornu rasu koja će opstati i inferiornu rasu koja će izumrijeti, američki bogataši su smatrali da su maltuzijanstvo i društveni darvinizam božanski dokaz kako oni posjeduju sposobnosti preživljavanja koje su karakteristične za superiornu rasu, za razliku od siromašnih i izmučenih ljudi koji pripadaju inferiornoj rasi.

Iz tih razloga, 1920. godine, jedna financijski jaka zaklada, odlučuje financirati udruženje „Planned Parenthood” („Udruženje za planiranje roditeljstva” koje je danas najveći lanac abortivnih klinika u SAD-u) koje je osnovala Margaret Sanger. Ona je bila aktivna eugeničarka, pobornica nadmoćne rase, kontrole rasta stanovništva i prisilne sterilizacije, a svoje ideje je učvrstila ili izgradila komunikacijom i druženjem s doktorima koji su provodili genocid u koncentracijskim logorima. Jedan od njih je i najzloglasniji doktor u ljudskoj povijesti, dr. Mengele.

Eugenika i eugeničari nastoje „poboljšati kvalitetu ljudske rase” uz smanjenje broja inferiornih ljudi – ljudi s oštećenjima, siromašnih ili onih za koje oni procijene da ne odgovaraju. Tih su godina posebno bili usmjereni na pripadnike Latino zajednice, Židove, crnce, Azijate. Strašno. Na prvi se pogled čovjek može zabuniti pa pomisliti da su to plemenite ideje jer se koristi sintagma poboljšanje kvalitete. U svojoj knjizi „The Pivot Civilization” iz 1922., Margaret Sanger piše: „Kontrola rađanja je doista najistaknutiji i najveći eugenički program.“

Otprilike u isto vrijeme, Institut Carnegie gradi laboratorij na Long Islandu (SAD) u kojem su se sakupljala obiteljska stabla milijuna običnih Amerikanaca kako bi znanstvenici utvrdili koje su obiteljske loze inferiorne. Utvrđivanje inferiornih loza je bilo potrebno kako bi se one doživotno segregirale i prisIlno sterilizirale s ciljem njihova uništenja. S obzirom da su Margaret Sanger i grupa bogataša oko nje bili u kontaktu s nacističkim doktorima i ljudima bliskim Hitleru, a koji su provodili testiranja u konc. logorima, ne čudi da su se našli oko iste ideje nadrase. Nažalost, i danas je na dijelu slična (ista) praksa koja se provodi u tzv. institutima diljem svijeta ( Institut Carnegie, Institut Tavistock, fondacije drugih bogataša …)

Jeste li primijetili kako u američkim filmovima, negativce uvijek predstavljaju Rusi, pripadnici Latino zajednice, crnci, pripadnici slavenske skupine naroda? To nije slučajno i bezrazložno, premda može izgledati kao slučajnost. Upravo radi takvih pritisaka, ideološko-liberalnog zdravstvenog odgoja, radi strategije pojedinih udruga i instituta te ideje nadrase, pet puta je veća vjerojatnost da dijete crnkinje neće biti rođeno u odnosu na dijete bjelkinje (SAD). Slična je situacija i s pripadnicima Latino zajednice (SAD). S druge strane, da glumci postupaju ispravno i odbacuju takve uloge radi shvaćanja šireg konteksta, i lobiji bi se morali bar malo korigirati. Dakle, potrebna je i naša odgovornost i savjest.

Kako poznati meksički glumac/redatelj/aktivist Eduardo Verastegui ističe, u radijusu od 1 milje (oko 11 km) u pretežito latinskom dijelu LA, izbrojao je osam abortivnih klinika (u SAD-u se pobačaji izvršavaju u abortivnim klinikama koje nisu u sastavu bolnica, a u Kaliforniji maloljetnice mogu napraviti abortus bez roditeljskog pristanka). Verastegui se ozbiljnije pozabavio temom kada je obećao sam sebi i Bogu da neće raditi projekte koji vrijeđaju njegovu vjeru, vrijednosti i Latino zajednicu. Ostao je bez posla četiri godine, a to bi trajalo i duže da nije odlučio postati redatelj kako bi mogao kontrolirati poruku koju šalje.

Koja je veza SAD-a s Europom, a pogotovo s Hrvatskom?

Međunarodne institucije formiraju različite timove za donošenje odluka i stavova o pojedinim pitanjima. Kada tim donese odluku, odluka se nastoji implementirati u svaku državu članicu. Nažalost, onaj tko financira te timove, odlučuje i koja će odluka tima biti i koju će odluku tim morati nametnuti ostalim državama. Na udaru se posebno nalaze siromašne zemlje i zemlje u razvoju. Kod njih se abortus legalizira pod diktaturom Zapada koji tim državama uvjetuje dobivanje financijske pomoći prisilnom sterilizacijom ili legaliziranjem abortusa, provođenjem rodne ideologije i sl. I tu je veza SAD-a s Europom, s Hrvatskom. Jako je dobro vidljivo kako se od abortusa u kontekstu prava žena stiglo do abortusa u kontekstu kontrole rasta stanovništva. Bilo je potrebno usaditi u svijest ljudi da se radi o pravima žena i cijeli se projekt mogao pokrenuti.

Osobito su zanimljive rasprave i argumenti odvjetnika koji govore o abortusu isključivo kroz kontekst prava žena, izostavljajući činjenicu da se radi o ubojstvu nerođenog djeteta. Možemo shvatiti koliki je to apsurd ako povučemo paralelu s ekonomistima. Isti apsurd bi bio kao da ekonomska zajednica tvrdi da je abortus dopušten jer abortivne klinike sudjeluju u kreiranju BDP-a i zapošljavaju ljude. Moglo bi se reći da bi u tom slučaju nit vodilja bila: „Cilj opravdava sredstvo“, a to nikako nije točno. To je vidljivo i na strogo ekonomskim temama. Dovoljno je imenovati jedan uzročno-posljedični proces poput poticanja osnivanja uvozno-trgovačkih poduzeća čija aktivnost vodi pogoršanju makroekonomskih pokazatelja zemlje, iako ta poduzeća zapošljavaju ljude.

Iz svega se može iščitati da pojedine skupine ljudi financiraju i podupiru abortus radi jednog od dva razloga:

a) ekonomski koncept: radi zarade, strogo financijski koncept, abortivna klinika=poduzeće

b) radi ideologije: ideološko-geopolitički razlozi (vjerovanje u nadrasu, svijet je prenapučen i mora se očistiti od inferiornih rasa, zlo ne postoji, lakše je upravljati s manje ljudi, spol je samo slučajnost, kontrola rasta stanovništva putem abortusa i rodne ideologije, kompleks boga, bogovi novca) promicanja abortusa su pogubniji jer nastoje relativizirati cijelo društvo ubijajući savjest.

Svaki pojedinac ima pravo slobodno odlučivati na što će trošiti svoj novac i nedopustivo je otuđivati to pravo, međutim, kako bi se zauzeo ispravni stav, potrebno je ostaviti sa strane ekonomsko-pravne koncepte i samo se podsjetiti da abortusom jedno srce prestaje kucati jer je nositelj tog srca ubijen.