Thomas Robert Malthus, engleski demograf i politički ekonomist, 1798. objavljuje svoj rad „Esej o načelima populacije”.

Napomena prije daljnjeg teksta: ne smatram da samo bogataši mogu biti zli, a da su siromašni dobri, tj. ne smatram da su jedino bogataši zli, a svi siromašni dobri. Ne smatram da je grijeh postati bogat svojim radom i poštujući Božje zakonitosti. Ne smatram da su bijelci zli (što nam se stalno imputira, a u zadnje vrijeme feministice nastoje uništiti muškarca bijelca), a crnci dobri. Ima i jednih i drugih. Smatram da sve žene nisu dobro i smatram da svi muškarci nisu zli (kako diktatura feminizma nastoji prikazati). Ima i jednih i drugih. Smatram kako svaka osoba, a time i svaki poduzetnik, ima pravo odlučiti što će raditi sa svojim novcem. Ne podržavam ilegalne migracije. Ne podržavam izmiještanje sve proizvodnje u azijske države. Podržavam osobnu odgovornost jer ne može biti kriv uvijek netko drugi.

U djelu tvrdi da se broj stanovnika povećava geometrijski, a količina hrane aritmetički. S obzirom da je geometrijski rast progresivniji, zaključuje da radi toga dolazi do povremenih epidemija gladi te da, radi brzog porasta stanovništva, Zemlja neće moći proizvesti dovoljno hrane te će ljudi umirati od gladi.

U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i opciju, ali i znanost.

Nažalost, 20.-ih godina 20. st., grupa američkih bogataša koristi i popularizira maltuzijanstvo putem društvenog darvinizma. Ova skupina ljudi je društveni darvinizam koristila kao štit i opravdanje za gomilanje svoga bogatstva.

Naime, s obzirom da darvinizam razlikuje superiornu rasu koja će opstati i inferiornu rasu koja će izumrijeti, američki bogataši su smatrali da su maltuzijanstvo i društveni darvinizam božanski dokaz kako oni posjeduju sposobnosti preživljavanja koje su karakteristične za superiornu rasu, za razliku od siromašnih i izmučenih ljudi koji pripadaju inferiornoj rasi.

Iz tih razloga, 1920. godine, jedna financijski jaka zaklada, odlučuje financirati udruženje „Planned Parenthood” („Udruženje za planiranje roditeljstva” koje je danas najveći lanac abortivnih klinika u SAD-u) koje je osnovala Margaret Sanger. Ona je bila aktivna eugeničarka, pobornica nadmoćne rase, kontrole rasta stanovništva i prisilne sterilizacije, a svoje ideje je učvrstila ili izgradila komunikacijom i druženjem s doktorima  koji su provodili genocid u koncentracijskim logorima. Jedan od njih je i najzloglasniji doktor u ljudskoj povijesti, dr. Mengele.

Eugenika i eugeničari nastoje „poboljšati kvalitetu ljudske rase” uz smanjenje broja inferiornih ljudi – ljudi s oštećenjima, siromašnih ili onih za koje oni procijene da ne odgovaraju. Tih su godina posebno bili usmjereni na pripadnike Latino zajednice, Židove, crnce, Azijate. Strašno. Na prvi se pogled čovjek može zabuniti pa pomisliti da su to plemenite ideje jer  se koristi sintagma poboljšanje kvalitete. U svojoj knjizi „The Pivot Civilization” iz 1922., Margaret Sanger piše: „Kontrola rađanja je doista najistaknutiji i najveći eugenički program.“

Otprilike u isto vrijeme, Institut Carnegie gradi laboratorij na Long Islandu (SAD) u kojem su se sakupljala obiteljska stabla milijuna običnih Amerikanaca kako bi znanstvenici utvrdili koje su obiteljske loze inferiorne. Utvrđivanje inferiornih loza je bilo potrebno  kako bi se one doživotno segregirale i prisIlno sterilizirale s ciljem njihova uništenja. S obzirom da su Margaret Sanger i grupa bogataša oko nje bili u kontaktu s nacističkim doktorima i ljudima bliskim Hitleru, a koji su provodili testiranja u konc. logorima, ne čudi da su se našli oko iste ideje nadrase. Nažalost, i danas je na dijelu slična (ista) praksa koja se provodi u tzv. institutima diljem svijeta ( Institut Carnegie, Institut Tavistock, fondacije drugih bogataša …)

Jeste li primijetili kako u američkim filmovima, negativce uvijek predstavljaju Rusi, pripadnici Latino zajednice, crnci, pripadnici slavenske skupine naroda? To nije slučajno i bezrazložno, premda može izgledati kao slučajnost. Upravo radi takvih pritisaka, ideološko-liberalnog zdravstvenog odgoja, radi strategije pojedinih udruga i instituta te ideje nadrase, pet puta je veća vjerojatnost da dijete crnkinje neće biti rođeno u odnosu na dijete bjelkinje (SAD). Slična je situacija i s pripadnicima Latino zajednice (SAD). S druge strane, da glumci postupaju ispravno i odbacuju takve uloge radi shvaćanja šireg konteksta, i lobiji bi se morali bar malo korigirati. Dakle, potrebna je i naša odgovornost i savjest.

Kako poznati meksički glumac/redatelj/aktivist Eduardo Verastegui ističe, u radijusu od 1 milje (oko 11 km) u pretežito latinskom dijelu LA, izbrojao je osam abortivnih klinika (u SAD-u se pobačaji izvršavaju u abortivnim klinikama koje nisu u sastavu bolnica, a u Kaliforniji maloljetnice mogu napraviti abortus bez roditeljskog pristanka). Verastegui se ozbiljnije pozabavio temom kada je obećao sam sebi i Bogu da neće raditi projekte koji vrijeđaju njegovu vjeru, vrijednosti i Latino zajednicu. Ostao je bez posla četiri godine, a to bi trajalo i duže da nije odlučio postati redatelj kako bi mogao kontrolirati poruku koju šalje.

Koja je veza SAD-a s Europom, a pogotovo s Hrvatskom?

Međunarodne institucije formiraju različite timove za donošenje odluka i stavova o pojedinim pitanjima. Kada tim donese odluku, odluka se nastoji implementirati u svaku državu članicu. Nažalost, onaj tko financira te timove, odlučuje i koja će odluka tima biti i koju će odluku tim morati nametnuti ostalim državama. Na udaru se posebno nalaze siromašne zemlje i zemlje u razvoju. Kod njih se abortus legalizira pod diktaturom Zapada koji tim državama uvjetuje dobivanje financijske pomoći prisilnom sterilizacijom ili legaliziranjem abortusa, provođenjem rodne ideologije i sl. I tu je veza SAD-a s Europom, s Hrvatskom. Jako je dobro vidljivo kako se od abortusa u kontekstu prava žena stiglo do abortusa u kontekstu kontrole rasta stanovništva. Bilo je potrebno usaditi u svijest ljudi da se radi o pravima žena i cijeli se projekt mogao pokrenuti.

Osobito su zanimljive rasprave i argumenti odvjetnika koji govore o abortusu isključivo kroz kontekst prava žena, izostavljajući činjenicu da se radi o ubojstvu nerođenog djeteta. Možemo shvatiti koliki je to apsurd ako povučemo paralelu s ekonomistima. Isti apsurd bi bio kao da ekonomska zajednica tvrdi da je abortus dopušten jer abortivne klinike sudjeluju u kreiranju BDP-a i zapošljavaju ljude. Moglo bi se reći da bi u tom slučaju nit vodilja bila: „Cilj opravdava sredstvo“, a to nikako nije točno. To je vidljivo i na strogo ekonomskim temama. Dovoljno je imenovati jedan uzročno-posljedični proces poput poticanja osnivanja uvozno-trgovačkih poduzeća čija aktivnost vodi pogoršanju makroekonomskih pokazatelja zemlje, iako ta poduzeća zapošljavaju ljude.

Iz svega se može iščitati da pojedine skupine ljudi financiraju i podupiru abortus radi jednog od dva razloga:

a) ekonomski koncept: radi zarade, strogo financijski koncept, abortivna klinika=poduzeće

b) radi ideologije:  ideološko-geopolitički razlozi (vjerovanje u nadrasu, svijet je prenapučen i mora se očistiti od inferiornih rasa, zlo ne postoji, lakše je upravljati s manje ljudi, spol je samo slučajnost, kontrola rasta stanovništva putem abortusa i rodne ideologije, kompleks boga, bogovi novca) promicanja abortusa su pogubniji jer nastoje relativizirati cijelo društvo ubijajući savjest.

Svaki pojedinac ima pravo slobodno odlučivati na što će trošiti svoj novac i nedopustivo je otuđivati to pravo, međutim, kako bi se zauzeo ispravni stav, potrebno je ostaviti sa strane ekonomsko-pravne koncepte i samo se podsjetiti da abortusom jedno srce prestaje kucati jer je nositelj tog srca ubijen.