Oznaka: laži rodne ideologije

Razliku između spolova obrađivala sam u puno tema na blogu, a usputno ih spomenem i u drugim člancima.

Iskreno govoreći, nekad se osjećam glupo što pišem o razlikama jer su logične, a logično je samo po sebi kako mora biti razlike jer bismo inače bili stvoreni u jednom spolu. Onda me neki ljudi podsjete kako je to logično meni te da se to danas ne podrazumijeva pa onda moram napisati još neki članak.

Muškarci i žene različiti su po svim dimenzijama koje čine čovjeka.

To je najvidljivije po fizičkoj dimenziji u čiju je svaku stanicu upisan gen za spol, ali se nikako ne smiju zaboraviti psihička i duhovna dimenzija, kao ni njihovi poddijelovi socijalna i intelektualna razina. Po svim ovim dimenzijama, muškarci i žene različito reagiraju i djeluju. Pod utjecajem spolnih hormona, koji su različiti kod m i ž, i mozak djeluje različito jer se različito i razvio (oblikovao).

Evo kratkog filmskog primjera koji nije radostan, ali na kojem je vidljiva razlika, kao i što se dogodi kad se ta razlika ne poštuje i pokuša izjednačiti, a neizjednačiva je.

Film “Pripravnik” govori o umirovljeniku koji se prijavi na pripravničko mjesto (ulazna pozicija u korporativnom sektoru) u startup društvu punom mladih ljudi s ludim rasporedom. Društvo se bavi e-trgovinom, a na njegovom čelu je mlada, udana žena koja sa suprugom ima sina (ako se dobro sjećam jer sam film odgledala samo vrlo djelomično).

Žena je osnivačica tog privatnog društva i odlazi na posao, dok muž ostaje doma, brine se o sinu i kućanstvu. Meni, koja sam i sama radoholičar, volim raditi i učiti, ovo je naopako i neprirodno, a i vama je ako ćete biti iskreni. Radi toga, ne bih se voljela naći u takvom odnosu, tj. ne bih pristala biti u takvom odnosu. Moram priznati kako ne znam bih li mogla biti samo žena i mama, ali ovakav scenarij mi je neprihvatljiv.

Ono što moram reći je i kako ne znam je li u filmu prikazano zašto je muž doma, tj. okolnosti njegova ostanka doma i tko je to potencirao. Možda je on htio ostati doma.

Uzevši u obzir urođene razlike između muškaraca i žena, ne znam kako su mogli očekivati da će muškarac biti zadovoljan s takvom situacijom.

To je kao kad se žena, nakon upuštanja u jednonoćnu avanturu, uvjerava kako joj to, taj spolni odnos i taj muškarac, ništa ne znače, a nakon toga zamrzi muški rod kojeg ne bi zamrzila da joj to uistinu ništa nije značilo i kojeg ne bi zamrzila da se nije upustila u jednonoćnu avanturu.

Svaki spolni odnos uz fizičke, ostavlja psihičko-duhovne posljedice – i kod muškaraca i kod žena, ali u takvim situacijama postoji razlika između muškog i ženskog doživljaja situacije.

Kao i u fizičkom dijelu, tako i u emocionalnom, žena ne može izbjeći urezivanje muškarca zauvijek. U slučaju bračnog odnosa, to biva plodonosno. U slučaju izvanbračnog odnosa, to postaje ženin uzrok mržnje prema muškarcima jer osoba, koja je ostavila takav trag na njoj, odlazi od nje – bilo njezinom ili njegovom voljom.

Vrativši se na film, nije problem što žena ima uspješno društvo, nego jer je preuzela mušku ulogu, a uz to je iz svog života isključila svog muža i prestala ga poštovati. Muža je svela na dadilju, psića, “mamicu i domaćicu”.

Žena u filmu je u potpunosti isključila muža iz svog života i posla te, kad bi je pitao za posao, kad joj je davao do znanja da je uključi u poslovne probleme i situacije samo kako bi joj bio potpora te je praktički molio za jednu rečenicu između dvije odrasle osobe ujutro, ona ga je isključivala i svodila na dijete. Samo je nedostajalo tapšanje po glavi kao psa prilikom odlaska na posao, dok on ostaje brišući kuhinjski šank. Da se on tako ponašao prema njoj, već bi bio optužen za nasilje nad njom. Minimum zahtjeva je da ne činimo drugima ono što ne želimo da drugi nama čine, a puno bolja varijanta je zahtjev ljubavi.

Kad je žena zaposlila tog umirovljenika-pripravnika, isprva je nevoljko, jer ju je umirovljenik mogao dobro čitati, ali onda s olakšanjem, razgovarala te dijelila poslovne i privatne situacije s njim pa su postali prijatelji.

Kao posljedica takvog odnosa u braku, muž ju je prevario s drugom (nije spavao s tom drugom).

Što se dogodilo?

Žena je u tom pogledu prevarila muža s poslom i pripravnikom. Njima je iskazivala poštovanje, a njezin muž prevario je nju s drugom ženom. On je napravio fizički preljub, a ona je napravila emocionalni preljub. Jasno je kako su oboje i duhovno pogriješili.

U okolnostima u kojima muž nije bio bitan ni po jednom kriteriju svojoj ženi i koja je zanijekala ono što njega čini muškarcem, to se moglo naslutiti. Bilo je znakova kako će se to i dogoditi.

Gledajući film, nekako sam to iščekivala jer je bilo bolno gledati taj odnos. Bilo je to kao gledati usporeni film o automobilu za kojeg znate kako će se zabiti u zid iza zavoja, a da vozač, koji misli da kontrolira situaciju, nema pojma o tome.

Muškarčev postupak je neispravan, nemoralan i ne treba ga opravdavati, ali nije neprirodan. S druge strane, iako nije neprirodan, mi se razlikujemo od životinja pa se ne možemo ponašati poput njih, nego duhovnom nadgradnjom moramo korigirati svoje ponašanje. Vjernost je potrebna, moguća i jedini je put ljubavi i slobode, ali čin ovog muškarca nije neprirodan.

Zašto?

Zato što muškarci vole i trebaju poštovanje od svoje zaručnice/supruge.

To poštovanje u njima potiče služenje. Zato je muškarcima urođeno (tako su stvoreni) težiti ispravnom autoritetu, vodstvu kroz služenje i inicijativnosti. Imaju veću osjetilnost i potrebu za konkretizacijom ideje na području spolnosti.

Zato žene i muškarci moraju biti obazrivi jedno prema drugom jer, na primjer, ženama poljubac znači romantični trenutak, a muškarci su djelomično već na par koraka dalje i moraju uložiti više samokontrole kako situacija ne bi izmaknula kontroli. Zato muškarac mora naučiti izražavati ljubav prema ženi.

U isto vrijeme, žena mora naučiti izražavati poštovanje prema muškarcu i ne mamiti ga na tanak led.

(Dodatak: muškarac je i dalje muškarac, iako možda nema toliko izraženu mušku stranu i želi se, npr., baviti nekim zanimanjem gdje je više žena. Žena je i dalje žena, iako je zanima i profesionalno ostvarenje ili je sportski tip. Bez brige! Niste zapeli u krivom spolu. Sve je u redu dok preuzimamo uloge koje su u skladu s našim egzistencijalnim identitetom kao muškarca ili žene.)

Žene imaju veću potrebu za ljubavlju i, zato što su osjećajnije, mnogima nije osviještena važnost poštovanja koju su trebale steći odgojem pa to trebaju naučiti.

To je danas ogroman izazov jer se žene hrani glupošću da su jednake muškarcima, da se trebaju boriti, da trebaju biti “frajerice” ili da njeguju frajerski stil odijevanja (katastrofa od neukusa, sterilnosti i ružnoće. O tome više ovdje i ovdje). Žene se trebaju boriti, ali je pitanje oko čega/koga i za što/koga.

Takva žena ne može znati poštovati muškarca jer nije naučena poštovati ni sebe kao ženu ni neku višu vrijednost, a muškarac joj je sveden na konkurenta protiv kojeg se bori, kojeg mora omalovažavati i koristiti samo kao uporabni predmet odbačen po upotrebi – nakon seksa za jednu noć, abortivne tablete za hitnu kontracepciju ili nakon noći provedene našmrkana na koki.

Isto vrijedi i za muškarca.

Možda vam zvuči predrastično, ali to samo znači kako u zadnjih pet – deset godina niste promatrali ponašanje ljudi. Žene su u tome postale gore od muškaraca i to pod parolom kako su jednake muškarcima.

Muškarci i žene nikada neće biti jednaki jer su različiti. Stoga se ne mogu ni ponašati na isti način. Oni imaju jednaku vrijednost i dostojanstvo. Zato mogu prepoznati tu vrijednost i stvorenost na sliku Božju jedno u drugome. Različiti su kako bi se nadopunili.

Životinje nemaju duhovnu dimenziju pa i ne prepoznaju vrijednosti jedni u drugima. One imaju samo nagon za preživljavanjem pa i djeluju po tom nagonu.

E, sad. Grozan je muškarac ženskaroš, ali je još gora žena koja se tako ponaša. Zašto? Jer su žene tako pogazile ne samo moral, nego i svoju prirodu.

Svatko poput gđe Veljače, gđe Sarnavke, dr. Lepušića, gđe Gemov, gđe Benčić, gđe Clinton, para Obama, g. Sorosa, gđe Markle de Sussex, gđice Thunberg, g. Štulhofera … tko vas uvjerava kako možete sve bez posljedica ili kako vi kao žena nećete biti krivi za posljedice jer ih ne morate snositi i jer će se uvijek naći neki “glupi” muškarac na kojeg je potrebno svaliti krivnju, jako, jako, jako vam laže.

Nitko ne može raditi što želi bez posljedica.

Ljubav je briga i odgovornost za drugu osobu, a sloboda nije činiti što želimo, nego što je ispravno prema moralnim zakonima. Svatko odgovara za svoja djela i propuste te čovjek ne može živjeti tako da svoju odgovornost prebacuje na druge i da je uvijek kriv netko drugi (od banke, bogataša, siromaha, politike, doktora, susjeda, dečka, supruge …). Imamo dušu i moramo biti itekako odgovorni, ali postoji i odgovornost u odnosu na poruku koju šaljemo i utjecaj koji imamo.

Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Oboje se moraju potruditi oko svog dijela posla! Apsolutno odbacujem opasne teze kako su muškarci krivi za sve i da trebaju snositi posljedice i za ono za što nisu krivi.

Da, opet ponavljam famoznu rečenicu: muškarci i žene su različiti i to je odlično.

Muškarci i žene ne mogu se zamijeniti, isključiti ili eliminirati. Moraju se nadopunjavati!

Feministice, rodni ideolozi i ostali ljudi koji mrze brak, raskomadali bi muža iz ove priče, a da pri tome uopće ne bi spomenuli ženin propust – emocionalnu prijevaru i pogrešku. Za odnos je potrebno dvoje. Branili bi ženu samo zato što je žena bez obzira na okolnosti i moral, a to je nedopustivo.

Šovinisti bi iz istih razloga pogazili ženu iz filma jer kako se usuđuje koristiti dobivene talente za posao, ali čini mi se kako su danas glavne struje mržnje i uništenja braka i obitelji feminizam, rodna ideologija i permisivni odgoj u kojem je dijete car kojem se mama i tata klanjaju. Feminizam i šovinizam su zle i otovne stranputice u propast.

To je zato što takvi ljudi ne ljube istinu i ne žele ispravno rješavanje problema. Rješenje je priznanje pogrešaka s obje strane, shvaćanja tko je muškarac, a tko žena te zajednički razgovor i rad na braku okrećući se onome što brak jest: otajstvo.

Oni žele pogaziti drugu stranu jer je mrze, a mrze je jer ne mogu podnijeti kako čovjek nije samodostatan te kako muškarac i žena moraju cijeniti činjenicu da su sutvorci novog života. Kako bi to funkcioniralo, i jedna i druga strana moraju preuzeti SVOJE dobivene uloge i odgovornosti.

Žena ne može emocionalno i osjetilno manipulirati pa prebaciti krivnju na muškarca. Muškarac ne može koristiti svoju fizičku snagu pa prebacivati krivnju na ženu.

Ne znam zašto bi emocionalno nasilje koje neke žene rade nad muškarcima bilo manje ozbiljno od fizičkog nasilja kojem su skloniji muškarci. Muškarci nisu krivi za sva zla svijeta i ostavite ih na miru.

Zato se razlike među spolovima moraju cijeniti, poštovati, čuvati i njegovati s ljubavlju. Udvaranje kao oblik iskazivanja simpatija prema drugoj osobi je u redu, nezaobilazno i ima pozitivni predznak, dok zavođenje ima negativni predznak jer ima za cilj laž (pokušava nešto prodati), navlači osobu (mami, osjetilno izaziva iz tko zna kojeg razloga) i koristi seksualnost za ostvarivanje različitih ciljeva.

To nije svrha spolnosti/seksualnosti.

Spolnost je dar za iskazivanje ljubavi i stvaranje novog života (NEODVOJIVOST tih dviju svrha), a ne potrošna roba ili potrošni instrument. Ako vam to nije cilj i ne radi se o tim okolnostima, onda uništavate svoj život, tuđi život i cjelokupno društvo, bili vi muškarac ili žena, jer zlorabite spolnost.

Naš identitet je toliko upisan u našu spolnost da se raspadaju osobe, brakovi i obitelji kad se ona zloupotrebljuje (kontracepcijom, zavođenjem, pobačajima, vanbračnim odnosima, seksom za jednu noć, isprobavanjem različitih spolnih nastranosti, rodnom ideologijom, nevjerom, pornografijom, uzastopnim monogamijama …).

Bračni par iz filma ostaje zajedno i odluči poraditi na braku.

To je poruka koja je uistinu u redu i koju današnji filmovi ne žele (oni bi odmah podebljali rastavu), ali ne mogu se složiti kako je za sve kriv muž, dok je žena patnica koja se puno trudila. Ta poruka ne prolazi (bar meni).

Završno rečeno, muškarac i žena moraju raditi na svom braku i odgajati djecu sa svojih prirodnih pozicija. Vrtića je previše.

Gospa je najveća žena, a valjda ni najokorjeliji ateist za nju ne bi rekao da je bila glupa ili neuspješna.

To bi za nju rekle feministice jer je Gospa bila “samo” kućanica s drukčijim, ali skladnim brakom, dijeleći sve karakteristike ondašnjeg života, a usprkos tome, velik dio svijeta je voli.

Obožavaju je i žene, ali bitnije i muškarci. Ono što ih boli je činjenica kako je jedna “obična” kućanica postala najvećom ženom za vijeke vjekova, a bila je poslušna Bogu, skladno se nadopunjavala sa svojim zemaljskim mužem, odgajala svog sina, poštovala sve zakone i običaje, a ipak nije mrzila muškarce.

U onoj mjeri u kojoj žene nisu krive za sva zla svijeta, u jednakoj mjeri nisu ni muškarci. Apsolutno je nedopustiva praksa feminizma te švedskih i hollywoodskih m-ž odnosa.