Oznaka: Mel Gibson

Mela Gibsona skoro su uništili.

Čovjek je imao sve – dugogodišnji brak s voljenom ženom, sedmero djece te je bio akcijska zvijezda. Uz sve to, oni koji ga poznaju kažu da je bio dobra osoba spremna pomoći ljudima. Proglašen je najseksi muškarcem na svijetu i kako je priznao, dok se smiješio s naslovnica, razmišljao je o samoubojstvu jer je tada bio čovjek koji se, figurativno rečeno, utapao. Dobro je razumio i osjetio jad sjaja Hollywood-a jer je imao sve što je sekularni svijet smatrao najvišim, a sve je bilo nedovoljno.

Doživio je živčani slom nakon “Pasije” radi medijskog pritiska i linča (proglasili su ga antisemitom) i svojih poroka (kako kaže, lako je postajao ovisan o bilo čemu), liječio se i izliječio od alkoholizma, raspao mu se brak i lobiji su ga skoro uništili.

Priznao je sam sebi svoje poroke, doveli su ga u situaciju da ih i javno prizna, pokušali mu oduzeti dostojanstvo, ali je on uzeo svoj križ pogrešaka i krenuo ispočetka.

Ususret “Pasiji 2: Uskrsnuće” koja stiže u travnju 2025. u kina (na Veliki petak, 18.4.2025.) ostavljam vam tri njegova intervjua. Prvi je o “Pasiji”, živčanom slomu i vjeri, a drugi je noviji, s kraja 2016., o “Grebenu spašenih“. Treći je nekoliko godina prije “Pasije” i govori o Hollywoodu. Iz sva tri intervjua se može puno naučiti, a iz drugog se dobiva i konkretni uvid u način snimanja i njegovu produkciju. Kvalitetno utrošeno vrijeme na slušanje! 

Iskreno, ne znam puno o nesuglasju/razlazu između tradicionalista RK i ‘nas ostalih’ katolika, ali nadam se kako će doći do jedinstva. Općenito, ne bavim se frakcijama niti me zanimaju. Nisam ni progresivist ni tradicionalist. Niti razumijem ljude koji napadaju nauk Crkve i žele ga promijeniti niti razumijem one koji napadaju okrenutost misne žrtve prema narodu. Ja sam praktični katolik. Držim se vjernosti KC, dogmi, nauka i doktrine, a poštujem Učiteljstvo. Što bi se reklo – samo ravno, ali samo ravno ne znači mlako (da odmah bude jasno), upravo suprotno. Ukoliko Mel Gibson ne prihvaća II. vatikanski koncil i smatra da nijedan papa nakon toga nije valjan, apaolutno mi je neprihvatljiv njegov stav. To bi značilo da je on aktikatolik.

Što se tiče latinskog, ja ga volim kao jezik, daje posebnu uzvišenu mističnost i snagu liturgiji ili molitvi, ali ne smatram ga neophodnim u misi ili da je on taj koji će garantirati ispravne vrijednosti u svijetu. Ne bih imala ništa protiv da postane jezik na kojem se isključivo slave mise diljem svijeta ukoliko bi to bila odluka, ali vjerujem prosudbi papa i kardinala oko crkvenog nauka, pa i u pitanju liturgije. Narodni jezik bliži je ljudima i ljudi tako mogu lakše razvijati odnos s Bogom koji je živ, stoga ja podupirem misu na narodnom jeziku. Rade li to, drugo je pitanje. Uostalom, Hrvati su jedini kroz povijest imali dopušteno bogoštovlje na narodnom jeziku i čuvali pravi nauk, a blaženi Alojzije Stepinac umro je mučeničkom smrću jer nije htio odvojiti Katoličku Crkvu u Hrvatskoj od Vatikana.

Ja sam odrastala u ovom razdoblju u kojem se nalazimo: misa na narodnom jeziku, a APSOLUTNO podržavam crkveni nauk u svim njegovim crtama i protiv sam njegova labavljenja (to je uništavanje nauka) jer su me roditelji, uz pomoć Crkve, odgajali i pobornica sam liturgijskih pjesama.

Što želim reći?

Želim reći da to što se misa ne slavi na latinskom jeziku nikome ne može biti opravdanje za to što nije (dobar) katolik ili kao izlika da nešto nije u redu s crkvenim naukom. Ne čini mi se razboritim svoditi probleme na prestanak upotrebe latinskog.

Što se tiče hrvatskih svećenika, oni zastupaju ispravne stavove, iako slave mise na narodnom jeziku. Nažalost, svjesna sam da u mnogim državama to nije tako i da svećenici i biskupi iskrivljuju moralni nauk Crkve do razine shizme, ali to bi bilo tako i da slave mise na latinskom jeziku jer je problem u volji, voljnosti naučavanja i življenja po Božjem, a ne u jeziku. Nikako nisam radosna zbog događaja u Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Luksemburgu, u nekim dijelovima Austrije. Ja nekad izmolim jedan od desetaka krunice na latinskom jer sam si zadala zadatak naučiti one molitve koje idu u krunicu na latinskom.

Digresija i upozorenje: u drugom i trećem intervjuu je, koliko sam uspjela čuti, nekoliko psovki.

Zanimljivost: jeste li znali da je ruka satnika, koji pribija Isusa na križ u “Pasiji”, zapravo lijeva ruka Mela Gibsona jer je svjestan kako svojim grijesima svatko od nas pribija Isusa na križ i danas, tj. u vremenu u kojem živimo te je to htio sam sebi ponoviti (gledatelji ionako ne znaju čija je to ruka)?

Drugi film kojem se radujem je, također na blogu, već spominjani “The Sound of Freedom”. On je najavljen za 2020. (radi covida prebačan na 2022.). Ovaj film, u kojem glavnu ulogu također ima Jim Caviezel, djelo je tima kojeg pratim već dugi niz godina, a čine ga Eduardo Verastegui i Alejandro Monteverde s ekipom koji stoje iza filmova “Bella” i “Little Boy”.

Da, znam da im svima konstantno radim besplatnu promociju, ali ja radim dobra djela 😉 i ne znači da podržavam sve njihove (poslovne) odluke. Go, Mel!