narcisoidnost i vjera – RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE

Što je važnije: politički ili moralni svjetonazor?

Objavljeno: 24. listopada 2014.

Na političkoj sceni nikada nije mirno, ali svjedoci smo da je hrvatska pred “toplotnim” udarom od 2010.

U tom periodu, glavna obilježja medija i politike postali su senzacionalizam, crnilo i depresija.

Ne možemo reći da su upravo ta obilježja postala dominantna pukim slučajem niti da ih prije 2010. nije bilo. Bilo ih je i ranije jer nije riječ o fenomenu kojeg stvaraju čitatelji i stanovništvo, nego je riječ o strategiji.

Kao prvo, puno je lakše pisati i plasirati negativne vijesti i informacije, nego pozitivne primjere.

Drugo, ukoliko se čitatelju serviraju samo loše vijesti, crna kronika, loše prognoze gospodarskog oporavka, loš zdravstveni i obrazovni sustav ili poražavajući demografski podaci, ubija mu se volja i nada u promjene jer se stvara dojam nemogućnosti promjena i napretka. Ne smije se bježati od činjenica i živjeti pod stakleni zvonom, ali niti strateški sijati kolektivnu depresiju.

Treće, ako se čovjeku ubije nada i volja za promjenama, prividno se održava status quo, a u stvarnosti se iza očiju javnosti donose sve pogubnije odluke. U praksi imamo status quo lopovluka, nepotizma, korupcije, prostitucije (doslovne i u prenesom značenju) i oduzimanje sloboda.

Četvrto, crnim vijestima stvara se dojam kako ne postoji nijedna dobra, moralna, poštena, kvalitetna osoba koja živi prema moralnim, vjerskim, etičkim načelima pa se čovjeka potiče da se ponaša suprotno od moralnih načela, gazeći vlastito dostojanstvo jer mu se serviraju takvi primjeri i taj obrazac ponašanja.

Peto, ako je cijela populacija ili njezina većina, beznadna i bezvoljna, stvara se masa kojom je lako manipulirati jer se teško boriti sa zlom ako prvo morate misliti na svoje zdravlje.

Šesto, senzacionalističkim pristupom po pravilu “10% istine upakirano u 90% laži”, prava istina ostaje skrivena, dok većina čitatelja formira mišljenje na temelju laži koja je poslužila u određene svrhe. Od toga su zaštićeni oni koji ne čitaju medije i oni koji imaju izgrađen karakter i ispravne principe pa prosuđuju po njima.

Zbog svega navedenog, od izuzetne je važnosti tražiti provjerene izvore informacija, čitati više izvora i, općenito, čitati knjige koje se bave geopolitičkom tematikom ili tematikom opće kulture kako bi se stekao uvid u odnos snaga i dobio širi pregled situacije.

Meni kao ekonomistici izuzetno mi je važan ekonomski program neke političke opcije jer odlučujem o opciji koja će provoditi ekonomske mjere koje će poticati segmente gospodarstva za koje mislim da će pokrenuti cijelo gospodarstvo, kao i način na koji će se rast ubrzati.

Meni kao osobi puno je važnije koja moralno-vrijednosna načela zastupa neki pojedinac ili stranka.

I jedno i drugo mora biti uravnoteženo kako bi imalo moju potporu.

Nekome se može javiti pitanje kakve veze ima politika s moralno-vrijednosnim sustavom; zašto je bitno prisiliti politiku na uvoz morala ako političari ne podrazumijevaju kako moraju biti moralni?

Itekako ima.

Kao prvo, nisu svi isti. Apsolutno je nedopustivo sve političare smatrati lopovima.

Drugo, apsolutno je nedopustiva činjenica da se politikom bave i zauzimaju važne političke funkcije osobe bez morala i vrijednosti. Takve osobe neće se zalagati za ispravne vrijednosti jer ih nemaju. To znači da će i cjelokupni sustav razvijati na krivim vrijednostima, odnosno neće im biti u interesu razvoj sustava.

U zapadnim demokracijama, ekonomski program je dominantan čimbenik koji neku političku opciju svrstava među konzervativce, liberale, libertarijance, socijaliste… Načelno, pri takvom određivanju trebala bi se obratiti pažnja na tri segmenta:

Ekonomski program
Političko opredjeljenje
Vrijednosno-kulturološki svjetonazor

Zašto je bitan vrijednosno-kulturološki svjetonazor kad se kod mnogih ljudi, prema prioritetima, nalazi na zadnjem mjestu?

Od mnogih ljudi čujem izjave kako je najvažnije dobro funkcioniranje gospodarstva, rast BDP-a (iako ne može rasti visokim stopama ako je država već visoko razvijena), niska nezaposlenost, tj. visoka zaposlenost i sl.

To je točno.

Da bi čovjek mogao biti koristan sebi i društvu, mora imati posao, mora imati odgovornosti i mora se osjećati korisno. On mora imati mogućnost oblikovati svoj život i život svoje obitelji svojim znanjem i radom. Mislim da ne moram posebno govoriti koliko je važno dobro funkcioniranje gospodarstva.

S druge strane, što se događa s vrijednosnim sustavom kada gospodarstvo napreduje, BDP raste, inflacija je niska, a krediti su jeftini? Što se događa s ljudskim dostojanstvom, s bioetičkim načelima?

Vjerujem da ste i sami primijetili da je razvijeni svijet duhovno i moralno polumrtav (negdje i mrtav). Ako pogledamo iz ptičje perspektive, tj. širu sliku, što jednom društvu vrijedi ekonomsko blagostanje ako u sebi ubija sve moralne principe, krši bioetički kodeks, oduzima pravo na život, oduzima pravo djetetu na oca i majku, zamrzava članove društva, opako krši naravni (prirodni) zakon, uništava obitelj, promiče protuprirodne međuljudske odnose, pomaže u samoubojstvu ljudi, provodi genetičke pokuse na embrijima i manipulira spolom nerođene djece, uništava slobodu u ime slobode, zapošljava preko veze, daje mogućnost napetka samo klijentelističkim skupinama po mafijaškim načelima “sve ostaje u obitelji” za javni interes, prodaje javna radna mjesta na kojima bi trebali raditi stručni i nepotkupljivi ljudi (primjer Singapura i zdravog razuma), daje jednaku mirovinu čovjeku koji je vrijedno radio cijeli život i čovjeku koji nikad nije radio u životu ili je zarađivao duplo više na crno, dodjeluje stipendije za zanimanja koja nisu od važnosti za razvoj države ili daje stipendije osobama bez ikakve obveze vraćanja?

Kakve šanse za razvoj ima država u kojoj vanjsku politiku vodi elita koja pati za drugom državom, u kojoj poduzetnik plaća dvjesto poreza kojim se financira zapošljavanje rođaka i pretvaranje javnih društava u obiteljske i ljubavničke odaje bez ikakve odgovornosti za posao i odluke, gdje direktorova ljubavnica bez stručnih znanja donosi odluke umjesto direktora koji je vječito na poslovnom ručku, gdje klijentelistički pedigre određuje tko će dobiti specijalizaciju iz medicine pa ako nemate klijentelistički pedigre, niste doktorovoj ljubavnici po volji ili mu se niste uvukli u stražnjicu, možete dubiti na glavi zajedno s ostalim suma cum laude odlikašima drugih zanimanja.

Ima nešto što podsjeća na odnos Herodijade i Heroda u takvom javnom životinjskom direktorsko-ljubavničkom odnosu, samo što je ovdje glava Ivana Krstitelja cijelo hrvatsko društvo nabijeno na rašpicu za umjetne nokte direktorove ljubavnice.

U privatnim društvima poslodavac može zaposliti koga želi, pa pčelu koja će operirati, ali u javnim bolnicama nitko se nema pravo ponašati kao vlasnik iste i prostitutivno dijeliti poslove na račun poreznih obveznika.

Sva ova pitanja povezana su s moralom svake osobe, a onda i s politikom jer nju čine ljudi, a ljudi su sastavnica društva.

M. Caravaggio, “Narcis”, commons.wikimedia.org

Društva plate visoku cijenu ako potiču samo ekonomski razvoj, a napuštaju i uništavaju moralni sustav.

Kao što je užasno kada politički predstavnici, koji bi trebali raditi u interesu svojih državljana, donose i provode krive ekonomsko-političke odluke, jednako je pogubno kada isti ljudi uništavaju moralno-vrijednosni sustav pod krinkom naprednosti, lažne slobode (čovjek nije slobodan ako je rob svojih nagona i instinkata!), liberalnosti, razvoja, urbanosti, modernizma i tzv. progreivizma samo radi progresivizma. Ne vjerujem blagostanju koje donosi čovjek koji je duhovno mrtav ili mračan.

Nepobitna je činjenica kako kućni odgoj i vrijednosti koje dijete uči i nosi iz doma imaju najveću ulogu.

Drugim riječima, ako dijete dobiva odgoj u punom smislu riječi u svome domu koji će ga ispravno usmjeriti, potaknuti, pomoći mu da promijeni svoje loše osobine, ono može izrasti u osobu s ispravnim pogledima na život. Zato je toliki udar na brak i obitelj kao temeljnu odgojnu zajednicu.

Kako netko može biti dobar političar, ekonomist, liječnik, prodavač, volonter, pjevač, strojobravar, stolar, građevinac ako se od njega zahtijeva da svoju savjest ostavi doma svaki dan kada krene na posao?

Karakter osobe ne može se rascijepati na dva dijela.

“Pazi koje knjige o zdravlju čitaš. Mogao bi umrijeti zbog tiskarske pogreške”, riječi su Marka Twaina.

To se pravilo može primijeniti i na politiku te političke predstavnike.

Dobro proučite programe političkih opcija, gledajte djela političara, istražujte teme.

Ako izjava političara ne odgovara vašoj savjesti ili razmišljanju, a pogotovo ako se radi o njegovim djelima, vrlo vjerojatno on/ona nije ispravni odabir. Pri donošenju odluke, nemojte se držati diplomatskih odgovora, tj. nemojte se oslanjati na izgovore “političar mora biti diplomat, zapravo on/ona razmišlja drugačije”.

Gdje biste stigli kad biste se pouzdali da ljudi misle i vjeruju nešto drugačije od onoga što kažu, tj. da su nešto drugo od onoga što kažu? Ljudi su ono što jesu i to je tako.

Nada je zeznuta stvar jer pomuti objektivne činjenice, a one su takve da vam ljudi jednostavno ne mogu i ne žele dati ono što nisu, tj. daju vam ono što jesu. Čovjek će ići u onom smjeru kakvo mu je srce, a srce je povezano s karakterom, a za biti krakteran moraš biti vjerodostojan.

Oni koji ne cijene osnovne moralne i znanstvene činjenice o životu i ne štite život najranjivijih koji im nemaju čime platiti, sasvim sigurno neće raditi ni za vaše dobro. Mislite li da ćete takvom nekome uopće biti u fokusu interesa?

U životu se treba paziti ljudi koji obećavaju ekonomsko blagostanje pod cijenu moralne smrti. U izboru političkih predstavnika, koji imaju moć i usmjeravaju cijelo društvo i državu, pogotovo.

“Europa će biti kršćanska ili je neće biti.”
R. Schumann

Hrvatska mora krenuti putem suvereniteta ili je neće biti. Kamo sreće da smo se ugledali na Višegradsku skupinu. Ne piše se dobro onima koji okrenu leđa Bogu.

I za kraj – sustav čine ljudi.

Ako je sustav pokvaren, što to govori o ljudima?

Kažu ljudi kako “riba smrdi od glave”, ali i da se “riba čisti od repa”.

Zato ne možeš biti veliki katolik, čak veći od Pape, i zapošljavati preko veze (osim ako si privatni poduzetnik – tada imaš apsolutno pravo zaposliti koga god hoćeš); krasti imovinu društva u kojem si zaposlen; preskakati liste čekanja kod liječnika (kako znaš da nisi oduzeo mjesto potrebnijem koji je zato umro?); prihvatiti stipendiju ako ti roditelji rade na crno, a po poreznoj su kartici bez primanja.

Ne možeš sjediti na kavi za vrijeme radnog vremena i krasti Bogu dane dok plaća sjeda svaki mjesec. Ne možeš biti nezadovoljan zbog smanjene božićnice kad znaš da je nisi ni zaradio jer radiš u društvu u vlasništvu države. Ne možeš biti prijavljen na burzi kao nezaposlen, imati besplatno zdravstveno na teret radnika, a raditi na crno…

Ovo je samo djelić razloga koji su, uz moralni pad i nakazne trendove u društvu, odgovorni za (demografske) probleme u Hrvatskoj.

Do čitanja!

Samodostatnost kao uteg oko vrata

Ovo je bio jedan od mojih prvih članaka objavljen još 2014. godine.

Malo sam ga nadopunila i prenosim ga ponovno.

Često imam osjećaj kako nekada koristimo neke citate, fraze i izreke, a uopće ne razmišljamo što one znače, odnosno sve ostane na onom prvom dojmu: “Kako je to lijepo!” i nastavimo po starom. Nekad nam treba više vremena i tek nakon proteka određenog vremenskog razdoblja počnemo shvaćati citat koji nam se svidio na prvu, ali tada nas nije potaknuo ni na kakvu promjenu.

Ili se nađete u situaciji kad se svi bune: “Opet dosadna kiša!” pa se i vi, nerazmišljajući i nekim automatizmom, pridružite, iako volite kišu i uopće vam ne smeta.

To se može često dogoditi i u molitvi. Tako, na primjer, u Očenašu molimo: “… budi volja Tvoja…”.

Jeste li kada razmišljali što to znači?

Nadam se da jeste i da ste, kao i ja, shvatili poruku i smisao. To znači, iako imamo planove, želje, ciljeve, nismo sami, ne možemo sve kontrolirati. Ne mora i ne može sve biti onako kako smo zamislili.

To znači imati hrabrosti i povjerenja u Boga, priznati Njegovu ulogu i vjerovati mu da On ipak zna bolje od tebe, da zna sve posljedice naših odluka. To znači dozvoliti Mu da ne bude po našem.

To ne znači odustati od svojih snova.

To samo znači da se ti snovi ne moraju ostvariti na način na koji mi želimo. Gledajući smisleno, cilj kojem katolik treba težiti je raj pa zanimanje u tome nije presudno, tj. osoba tome može težiti i kroz isti posao cijeli život ili kroz promjenu. Bitno je kroz bilo koji posao biti svjestan onog vječnog “kamo idem?”.

Današnji ljudi boje se tišine.

Zašto?

Zato što jedino u tišini dobivamo odgovore ima li način života koji vodimo smisla ili smo na krivom putu. U tišini se susreće Boga i sebe. Bez te tišine i samoće čovjek je osiromašen i ne može ispravno kroz život.

Lijepo je htjeti biti “faca” u doktorskom, ekonomskom, poduzetničkom, znanstvenom, obrtničkom, glumačkom krugu.

Dobro je uložiti puno truda i rada kako bi čovjek postigao što želi, ali možda ta “faca” neće postati na način na koji je zamislio.

Možda postane faca u misijama u Africi gdje će liječiti ljude, iako i upravo zato što ti ljudi nemaju čime platiti liječenje; možda se baci u projekte socijalne odgovornosti, iako se vidio u investicijskom bankarstvu; možda će umjesto hollywoodskih blockbustera snimati filmove s puno važnijom i ozbiljnijom tematikom, tematikom koja veže čovjeka za film i kad napusti kinodvoranu.

Možda će graditi crkve u misijama u Africi. Možda će graditi i poslovne zgrade i crkve u Hrvatskoj pa onda i crkve u misijama. Možda će biti arhitektonska faca i jednog dana prihvatiti projekt svrhom potpuno različit dosadašnjim te, iako će pobrati nagrade i tim projektom, shvatiti da je važnost tog projekta nemjerljiva za njega, ne u poslovnom, nego osobnom smislu jer ga je taj projekt izgradio kao čovjeka. Možda će biti kuhar u pučkoj kuhinji. Možda neće pisati chick lit bestselere, nego knjige koje neće biti toliko poznate, ali će promijeniti život svakom čitatelju. Možda će biti mama i supruga 24 h dnevno potpuno nesvjesna svoje nemjerljive važnosti za društvo.

Nijedna od ovih opcija nije pogrešna, ali svatko mora pronaći svoju i pronaći put kojim će je ostvariti.

U svemu tome treba paziti i ne uzimati sebe previše ozbiljno jer čovjek nikada ne može kontrolirati sve parametre, a to je dobro jer i inače radimo puno pogrešaka. Mislim da bismo u tom slučaju radili još veće jer čovjek ne zna raspolagati ispravno s velikom moći jer ima različite slabosti.

Čovjek nije Bog jer Bog oduvijek jest i Stvoritelj je svega vidljivog i nevidljivog. Čovjek koji pokušava zauzeti Njegovo mjesto napravi toliko grijeha i zla da na kraju prokocka svoju dušu i uništi društvo. Vinograd pripada Bogu, a mi samo možemo biti Njegovi radnici uz obilje blagoslova.

Često se govori da novac nije važan, da je zdravlje najvažnije. Što to znači za vas?

U kojem vam opsegu novac nije važan i mislite li to stvarno ili je to način spašavanja savjesti i obraza pred ljudima, a zapravo ste zaluđeni mišlju o bogatstvu i zavidni svakome tko ima više materijalnog?

Što vas motivira na daljnje korake?

Čovjek mora naći druge motive osim novca, inače će ostvariti svoj cilj, imat će novca, ali putem će pogubiti sebe, svoju dušu i sve što nije znao cijeniti, a zapravo je najvažnije.

Jedan je svećenik kroz priču sažeo istinu o razlici između Mihaela Arkanđela i Lucifera, a koja se jako dobro može prenijeti na čovjeka, njegovu oholost i taštinu i način na koji se bori protiv istih.

Priča kaže kako su razgovarala dvojica muškaraca o tome što je razlika između Mihaela i Lucifera, tj. kako je moguće da su dva anđela koja je Bog stvorio pošla tako različitim putovima.

Na kraju jedan od njih dvojice zaključi: Lucifer je sebe smatrao svjetlonošom, rješenjem, a ne onim koji svijetli u ime Božje, dok je Mihael bio svjestan kako on samo svijetli svjetlo koje daje Bog i da bez Njega ne bi ni postojao.

Ova priča sažima ono što je istina: Lucifer je pao zbog svoje oholosti i narcisoidnosti.

Tako je i s ljudima.

Oholost i taština ljudi koji je ne drže pod kontrolom, dovest će do mnogih zala jer iz oholosti, samodostatnosti, narcisoidnosti, “ja sam bog” stava proizlaze sva zla i svi drugi grijesi.

S druge strane, ako je čovjek svjestan svojih prednosti i snaga kao dara od Boga, onda će ga to uvijek jačati u poniznosti. To ne znači da nekada neće pasti u oholosti ili se boriti s taštinom, nego će u toj borbi uspijevati uz Božju pomoć.

Narcisoidne osobe pretvaraju međuljudske odnose i brakove u pakao na zemlji. Pokušajte zamisliti kakve odnose gradi narcisoidna majka koja uništava dijete svojom patologijom ili kako je teško u braku s takvom osobom. To je patologija koju je potrebno liječiti na puno frontova.

Nemojte se zavaravati. Čovjek nije savršen. Čini puno grijeha i pogrešaka, a svi koji nam tako tepaju rade jako veliku pogrešku i krivovjerje jer, iako se danas puno toga ne smatra grijehom pa mnogi “nemaju” što ispovijediti Bogu, to ne mijenja istinu, a ona je kako je to nešto grijeh. Iz te samodostatnosti proizlazi i pad sakramentalnog života.

S druge strane, nije sve ni tako zlo. Čovjek je Božje stvorenje, naginje i dobru i zlu, ali je otkupljen po Isusu Kristu. Treba znati svoja ograničenja kako bismo ih oslabili uz Božju pomoć i maksimalno aktivirati Božji duh u nama.

Nažalost, Njemačka, Belgija, Austrija, Nizozemska… pogođene su nepristupanjem sakramentu ispovijedi pa vjernici idu na pričest bez ispovijedi jer, eto, ništa nije grijeh i nije im jasno zašto je KC tako “rigidna” svojim naukom. Crkve su pretvorene u kafiće, crkveni prostori se koriste za New Age aktivnosti, a i generacije Hrvata rođene i odrasle tamo poprimaju takva shvaćanja pa je zajednički život prije braka i kontracepcija normalna stvar. Vjera postane tradicionalna bez sakramentalnog života ili s prividnim, ovako obeščašćenim sakramentalnim životom.

To je sve posljedica oholosti i potrebe svakog čovjeka za vjerovanjem u nešto, a ako ne vjeruje u pravog, živog Boga, onda vjeruje u krivo.

Kako bi se čovjek što uspješnije borio sa svojim slabostima, treba biti emocionalno zreo i karakterno jak (ispravno razvijene psihološka i duhovna dimenzija), tj. mora od rođenja, odgojem, biti usmjeravan u pravom smjeru kako bi izgradio karakter i emocionalno sazrio te radio na svim svojim dimenzijama cijeli život. Nekad nam ide lakše, nekad teže. Nekad malo padnemo, nekada idemo pravocrtno, ali ne dajte se i nemojte očajavati! Pojačajte sakramentalni život, dobru literaturu, molitvu i kontemplaciju. U teškim i tjeskobnim vremenima, možda vam pomogne ovaj članak.

Jedna od zamaka u koju čovjek može upasti je da bude toliko uvjeren u svoje intelektualne sposobnosti, stručnost, znanje, sposobnosti, razum, pamet, talent te se počne oslanjati samo na to i samo na sebe, a zaboravi kako sve te darove nije dobio po svojoj zasluzi, nego kao poklon da ih koristi za dobro i razvija kroz svoj rad.

Stručnost, načitanost, intelekt tada postaju uteg koji čovjeka uljuljkaju u njegovu samodostatnost pa se tako ponaša i prema drugima – zaboravlja savjest i kroji svoje istine. Svi se trude biti uspješni, ali se malo ljudi trudi biti uspješan u dobroti. Tako imamo puno uspješnih ljuštura, materijalista koji za one koji ne žele živjeti suprotno svojim idealima misle da su glupi i neuspješni.

Kao što je Majka Terezija rekla:

Ako si obeshrabren, to je znak ponosa jer se oslanjaš samo na svoje snage.

Tvoja samodostatnost, sebičnost i intelektualni ponos će onemogućiti življenje Boga u tebi jer On ne može ispuniti ono što je već puno.

To je jednostavno tako.