Oznaka: Pasija

Ususret “Pasiji 2”: i/Mel Gibson💪🎬✝️

Mela Gibsona skoro su uništili.

Čovjek je imao sve – dugogodišnji brak s voljenom ženom, sedmero djece te je bio akcijska zvijezda. Uz sve to, oni koji ga poznaju kažu da je bio dobra osoba spremna pomoći ljudima. Proglašen je najseksi muškarcem na svijetu i kako je priznao, dok se smiješio s naslovnica, razmišljao je o samoubojstvu jer je tada bio čovjek koji se, figurativno rečeno, utapao. Dobro je razumio i osjetio jad sjaja Hollywood-a jer je imao sve što je sekularni svijet smatrao najvišim, a sve je bilo nedovoljno.

Doživio je živčani slom nakon “Pasije” radi medijskog pritiska i linča (proglasili su ga antisemitom) i svojih poroka (kako kaže, lako je postajao ovisan o bilo čemu), liječio se i izliječio od alkoholizma, raspao mu se brak i lobiji su ga skoro uništili.

Priznao je sam sebi svoje poroke, doveli su ga u situaciju da ih i javno prizna, pokušali mu oduzeti dostojanstvo, ali je on uzeo svoj križ pogrešaka i krenuo ispočetka.

Ususret “Pasiji 2: Uskrsnuće” koja stiže u travnju 2025. u kina (na Veliki petak, 18.4.2025.) ostavljam vam tri njegova intervjua. Prvi je o “Pasiji”, živčanom slomu i vjeri, a drugi je noviji, s kraja 2016., o “Grebenu spašenih“. Treći je nekoliko godina prije “Pasije” i govori o Hollywoodu. Iz sva tri intervjua se može puno naučiti, a iz drugog se dobiva i konkretni uvid u način snimanja i njegovu produkciju. Kvalitetno utrošeno vrijeme na slušanje! 

Iskreno, ne znam puno o nesuglasju/razlazu između tradicionalista RK i ‘nas ostalih’ katolika, ali nadam se kako će doći do jedinstva. Općenito, ne bavim se frakcijama niti me zanimaju. Nisam ni progresivist ni tradicionalist. Niti razumijem ljude koji napadaju nauk Crkve i žele ga promijeniti niti razumijem one koji napadaju okrenutost misne žrtve prema narodu. Ja sam praktični katolik. Držim se vjernosti KC, dogmi, nauka i doktrine, a poštujem Učiteljstvo. Što bi se reklo – samo ravno, ali samo ravno ne znači mlako (da odmah bude jasno), upravo suprotno. Ukoliko Mel Gibson ne prihvaća II. vatikanski koncil i smatra da nijedan papa nakon toga nije valjan, apaolutno mi je neprihvatljiv njegov stav. To bi značilo da je on aktikatolik.

Što se tiče latinskog, ja ga volim kao jezik, daje posebnu uzvišenu mističnost i snagu liturgiji ili molitvi, ali ne smatram ga neophodnim u misi ili da je on taj koji će garantirati ispravne vrijednosti u svijetu. Ne bih imala ništa protiv da postane jezik na kojem se isključivo slave mise diljem svijeta ukoliko bi to bila odluka, ali vjerujem prosudbi papa i kardinala oko crkvenog nauka, pa i u pitanju liturgije. Narodni jezik bliži je ljudima i ljudi tako mogu lakše razvijati odnos s Bogom koji je živ, stoga ja podupirem misu na narodnom jeziku. Rade li to, drugo je pitanje. Uostalom, Hrvati su jedini kroz povijest imali dopušteno bogoštovlje na narodnom jeziku i čuvali pravi nauk, a blaženi Alojzije Stepinac umro je mučeničkom smrću jer nije htio odvojiti Katoličku Crkvu u Hrvatskoj od Vatikana.

Ja sam odrastala u ovom razdoblju u kojem se nalazimo: misa na narodnom jeziku, a APSOLUTNO podržavam crkveni nauk u svim njegovim crtama i protiv sam njegova labavljenja (to je uništavanje nauka) jer su me roditelji, uz pomoć Crkve, odgajali i pobornica sam liturgijskih pjesama.

Što želim reći?

Želim reći da to što se misa ne slavi na latinskom jeziku nikome ne može biti opravdanje za to što nije (dobar) katolik ili kao izlika da nešto nije u redu s crkvenim naukom. Ne čini mi se razboritim svoditi probleme na prestanak upotrebe latinskog.

Što se tiče hrvatskih svećenika, oni zastupaju ispravne stavove, iako slave mise na narodnom jeziku. Nažalost, svjesna sam da u mnogim državama to nije tako i da svećenici i biskupi iskrivljuju moralni nauk Crkve do razine shizme, ali to bi bilo tako i da slave mise na latinskom jeziku jer je problem u volji, voljnosti naučavanja i življenja po Božjem, a ne u jeziku. Nikako nisam radosna zbog događaja u Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Luksemburgu, u nekim dijelovima Austrije. Ja nekad izmolim jedan od desetaka krunice na latinskom jer sam si zadala zadatak naučiti one molitve koje idu u krunicu na latinskom.

Digresija i upozorenje: u drugom i trećem intervjuu je, koliko sam uspjela čuti, nekoliko psovki.

Zanimljivost: jeste li znali da je ruka satnika, koji pribija Isusa na križ u “Pasiji”, zapravo lijeva ruka Mela Gibsona jer je svjestan kako svojim grijesima svatko od nas pribija Isusa na križ i danas, tj. u vremenu u kojem živimo te je to htio sam sebi ponoviti (gledatelji ionako ne znaju čija je to ruka)?

Snimka zaslona iz intervjua Gibson-Sawyer, ABC 2004.

Drugi film kojem se radujem je, također na blogu, već spominjani “The Sound of Freedom”. On je najavljen za 2020. (radi covida prebačan na 2022.). Ovaj film, u kojem glavnu ulogu također ima Jim Caviezel, djelo je tima kojeg pratim već dugi niz godina, a čine ga Eduardo Verastegui i Alejandro Monteverde s ekipom koji stoje iza filmova “Bella” i “Little Boy”.

Da, znam da im svima konstantno radim besplatnu promociju, ali ja radim dobra djela 😉 i ne znači da podržavam sve njihove (poslovne) odluke. Go, Mel!

Poslovna društva financiraju pobačaj zaposlenicama

U tablici ispod je popis 120 društava koja posluju u SAD-u, a koja su potpisala peticiju kojom zagovaraju pravo na pobačaj te osporavaju zakonske restrikcije pobačaja izglasane u nekim američkim saveznim državama.

Napominjem kako su to samo društva koja su potpisala ovu peticiju. Među njima nema onih najvećih podupiratelja kulture smrti (pobačaja, rodne ideologije …), tako da je ovaj popis samo mali dio. Na mojoj crnoj listi su i Starbucks, Pepsi, Nestle… Neka od tih društava posluju i u Hrvatskoj. Skrećem pozornost i na DVF, H&M, Lush i M.A.C.

Svatko može trošiti svoj novac na što želi. To vrijedi i za ta društva i njihove odgovorne osobe/dioničare, ali i za nas.

Čelne osobe tih društava navode u peticiji kako ograničavanje pobačaja stvara štete njihovim društvima jer ono smanjuje mogućnost probira najboljih talenata diljem države. Pretpostavljam u smislu da, ako žena ima djecu, nije fokusirana samo na posao, kao i da se neke žene miču s tržišta rada po porodu. Prešućuju da dobivaju nove zaposlenike, a time i talente, svakim porodom, ali na dugi rok. To je dobar podsjetnik da Zlo nikad nije logično. Ono djeluje u smjeru koji se normalnom čovjeku ne čini logičnim. Potpisnici ističu i da restrikcije pobačaja prijete stvaranju neodrživosti ekonomije, društva i neovisnosti.

Popis društava za pobačaj

Ako ćemo realno, meni je jasan jedan vid njihovog stava. Ekonomski gledano, njima treba robot-osoba koja misli samo na posao.

U tu shemu ne uklapa se žena majka, nego sterilna žena u muškom odijelu.

Žena koja je stalno na telefonu s bakom/dadiljom ili mora voditi računa o djetetovim aktivnostima nije posvećena poslu onoliko koliko oni smatraju potrebnim. Meni je to sasvim jasno. Zaposlenice s djecom mogu stvarati gubitke jer je istina kako stalno moraju koordinirati aktivnosti s osobama koje im odgajaju djecu. Tako je i za vrijeme radnog vremena. Napominjem kako je to kratkoročno gledanje. Dugoročno, poslovna društva su na gubitku jer svakim pobačajem – ubojstvom nerođenog djeteta, gube zaposlenika za budućnost.

Kad spominjem izraze majka i žena, mislim to u punom značenju te riječi. Ne mislim na dokone zgubidane koji ne rade na radnom mjestu jer žele ostaviti dojam brižnih majki i supruga, a niti se brinu za supruga, niti za djecu niti za kućanstvo. Majka i supruga u istinskom značenju te riječi napravi nemjerljivu količinu posla. Vjerojatno više nego i neki zaposlenici. Mislite li da se Gospa Marija izležavala?

Sasvim mi je jasno i zašto se na određene funkcije više zapošljavaju muškarci. Stvaranje naredaba o kvotama zapošljavanja po bilo kojem kriteriju je glupost bez premca i ide u prilog samo onima koji žele najbolje radnike makar po cijeni da taj radnik uništi sam sebe (pobačajem, kontracepcijom, uzastopnim brakovima, poslom kao smislom života, pokušavajući uvjeriti sve oko sebe kako može jednako dobro odraditi isti posao kao suprotni spol, ostalim grešnim životom i ovisnostima).

Umjetno stvarati interes žena za npr. studijem građevine je isključivo u svrhu rodne ideologije i u svrhu ekonomskih interesa interesnih skupina. To što na 10 000 žena postoji jedna koju zanima građevina je odlično i ta žena nije nenormalna, ali to znači da ženama nije prirodno niti svojstveno zaposlenje u takvoj branši jer je različito od njezinog identiteta. To je to. Pustite žene na miru i prihvatite objektivnu istinu.

Meni je dovoljan jedan jedini razlog zbog kojeg sam protiv pobačaja: pobačaj je grijeh jer se čovjek igra Boga i želi ubiti onaj život koji mu nije po volji iz bilo kojeg razloga.

Onome kome to nije dovoljan razlog, možda je bliža ova poslovna perspektiva po kojoj, dolje potpisani poslodavci, smatraju kako bi žene svoj život trebale posvetiti njima i poslu, a ne svom suprugu i djeci. Djecu trebamo smjestiti u vrtiće, upisati ih od šestog mjeseca života na nekoliko tečajeva kako se mi ne bismo trebali baviti njima te ih navečer, okupane i namirisane, samo ušuškati u krevet. Ili ne bismo uopće trebali imati djecu pa onda s 50 godina umirati u grizodušju smisla i besmisla života ili poduzeti neke nemoralne radnje. Nažalost, to se već i događa.

Na kraju, netko će se pitati u čemu je onda problem jer, ako se kućanica naradi najviše, a ne dobije plaću, zar nije bilo bolje da se zaposlila na radnom mjestu?

Problem je u ideologiji. I ženinoj biologiji.

Muškarci i žene su različiti pa imaju i različite uloge koje se NE MOGU i NE SMIJU mijenjati.

Kada žena pokušava raditi muški dio posla, njezin dio posla ostane neurađen jer ga muškarci NE MOGU i NE TREBAJU odraditi, jednako kao što žene ne mogu odraditi muški dio posla. Mogu se zavaravati i jedno i drugo, ali tako postaju samo loša verzija onoga što jesu – žene ili muškarca. Kao i sve, i ovo je naslonjeno na egzistencijalni smisao o čovjekovom identitetu, a on je naslonjen i na spolnost. Kad se to shvati, onda će nam biti dobro u vlastitoj koži jer shvatimo kolika je nezamjenjivost i žene i muškarca.

Zajedničko u Pasiji i Sluškinjinoj priči
Desno: Sluškinjina priča, George Kraychyk – © 2018 Hulu, Lijevo: Pasija Sotona,

To je taj pogled sa slike! Jedini koji će ženu pretvoriti samo u inkubator su upravo žene koje nasjednu na propagadne laži (a znamo tko je tvorac laži), tako unište svoje dostojanstvo zbog kojeg su ih muškarci ranije poštovali i unište druge žene koje uvuku u te laži o identitetu.

Žena i majka u pravom značenju nikada nije inkubator, nego ima svoju nezamjenjivu vrijednost upravo zato što je žena i nositeljica novog života – nove slike Božje.

Ispovijed

Objavljeno: 4. lip 2016.

Grijehom vrijeđamo Božju čast i ljubav, svoje dostojanstvo djeteta Božjeg i duhovno zdravlje Crkve.

Potrebno je ostvariti ustaljeni red odlazaka na ispovijed jer se ispovijedanjem rješavamo napasti i navezanosti na grijeh, a svatko od nas ima napasti koje ga najviše napadaju jer smo svi jedinstveni i imamo različite životne priče. Redovitim ispovijedanjem, duša se čisti jer se vježba u pokajanju i poniznosti te zadobiva mnoge milosti pomirenjem s Bogom i sa samim sobom.

Sv. Ivan Bosco je doslovno osjećao smrad grijeha ljudi koji su mu dolazili na ispovijed. Nakon ispovijedi, smrad bi nestao.

Ja idem svaka četiri tjedna i svaki put s ispovijedi odlazim sretna i mirna, bez tereta na leđima i oko srca, pa da sam ispovijedila i samo jedan grijeh i nemam veliki teret na leđima, razveseli me snaga poniznosti koju dobijem. Srce mi, doslovno, pjeva, radosna sam, volim cijeli svijet jer se podsjetim koliko me Bog ljubi baš takvu kakva jesam.

Ako se nekad osjećate očajno jer ponavljate isti grijeh ili ste na početku svog duhovnog rasta ili u posebno teškim životnim trenutcima i iskušenjima, ispovijedajte se stvarno redovito, tj. nemojte izbjegavati ispovijed ako znate i osjetite da ste sagriješili. Nemojte pasti u tu zamku, krenite bez straha i svaki put bit ćete jači.

Ispovijed ne smije postati izlika za činjenje grijeha jer, kako bi ispovijed bila valjana, preduvjet je kajanje za grijehe i obećanje da ćemo se truditi biti bolji. Ako činimo što želimo u lažnoj slobodi i onda primjenom automatizma odlazimo na ispovijed, a jedva čekamo ponoviti grijeh jer razmišljamo “postoji ispovijed koja će to riješiti”, ona ne ostvaruje svoje učinke.

Ono što se dosta zloupotrebljava je i sam pojam “milosrđe”. Milosrđe nije davanje blagoslova na naše krive postupke i kršenje crkvenog nauka pod niti vodiljom da Bog sve oprašta niti milosrđe i neosuđivanje znače diktaturu političke korektnosti.

Nedavno sam razgovarala s jednim svećenikom o toj temi te tome kako me ona malo “žulja” i on je rekao nešto što mi je pomoglo. Rekao je da oni (svećenici) možda krivo započnu temu izgubljenog sina jer bi, na početku teme i prije nego počnu o milosrđu, prvo trebali reći da je najbolja varijanta nikada ne otići iz Očeva doma pa tek onda nastaviti dalje – ako se to dogodi, moramo čvrsto odlučiti da ćemo se popraviti, tražiti oprost i pouzdati se u Božje milosrđe jer nam je ono svima potrebno.

Duhovni učinci ispovijedi:

  • pomirenje s Bogom
  • otpuštanje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima
  • otpuštanje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha
  • mir i spokoj savjesti te duhovna utjeha
  • povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu

Potrebno je isticati važnost i potrebu ispovijedi jer sve manje ljudi pristupa tom sakramentu i, nažalost, sve više svećenika niječe neophodnost ispovijedi pa pričesti pristupaju ljudi koji to ne smiju.

Ovaj trend posebno je porastao u Njemačkoj (čak i među hrvatskom dijasporom). Iskreno ću reći kako mi se plače kad pogledam Katoličku Crkvu u Njemačkoj i što biskupska konferencija propagira.

Ispovijed je ogromni Božji poklon za nas kojim nas On uvijek iznova podsjeća da smo Njegova ljubljena djeca koju dočeka raširenih ruku, ali ne bez pokajanja. Mogućnost ispovijedi treba što obilatije koristiti jer se sklonost nekom grijehu može riješiti samo povratkom u Božje krilo kroz stalno ispovijedanje tog grijeha.

Isus je jedini koji nas nikada neće ostaviti kako god se osjećali, osjećali ili ne osjećali Njegovu prisutnost. On je savršen i zato nas može savršeno voljeti. On je iznad emotivnosti i podložnosti osjećajima jer bi osjećaji nekada jedno, a razum ono drugo (što je ispravno). Jedino On sluša sve naše sreće, tuge, tjeskobe i probleme jer jedino On zna sve i zato mu ništa što nas tišti nije trivijalno i beznačajno.

Koliko god imali sreće pa smo u životu imali osobe koje su nam dale obilje ljubavi, potpore i bliskosti, nijedan čovjek nikada neće moći u nama utažiti želju za potpunošću – potpunim pripadanjem i savršenom ljubavlju. To daje jedino Bog jer jedino On savršeno ljubi. Stoga, nemojte na ovome svijetu od ljudi tražiti takvu ljubav jer je to traženje na krivom mjestu.

Zato muž i žena jedno drugome pomažu u rastu, razvoju i putu prema Nebu. To je smisao brak – pomoći suprugu/supruzi da dođe u Nebo, da joj/mu sv. Petar otključa vrata raja nakon što dođe do svog ovozemaljskog kraja.

Nemojte odustajati!